Ne samo u svijetu, već i u Rusiji ima onih koji su čvrsto uvjereni da cijelo gospodarstvo zemlje počiva samo na nafti i raste samo kad su cijene crnog zlata vrlo visoke. Međutim, ruska vlada je jasno rekla da joj ne trebaju previsoke cijene nafte, jer su korumpiraju i podrivaju ekonomiju i strateški plan razvoja vlade.
Čelnik ministarstva industrije i trgovine Ruske Federacije Denis Manturov smatra da je cijena nafte od 40 do 60 dolara po barelu vrlo povoljna za Rusiju, jer cijena nafte iznad 70 dolara ne potiče razvoj nenaftnog sektora industrije.
Ministar je to mišljenje izrazio govoreći na „Sveruskom forumu Akademije za inozemnu trgovinu“.
“Trenutna cijena nafte, kao što rekoh, djeluje korisno u smislu punjenja proračuna. Ali sve više od 70 dolara već je razvrat i samo odvraća naše gospodarstvo od ulaganja i razvoja neenergetskih sektora”, rekao je Manturov.
“Sve u rasponu od 40 do 60 dolara za barel se očito uklapa u zadane parametre za punjenje proračuna. Osim toga, još uvijek ulažemo u Fond nacionalne skrbi”, dodao je ministar Denis Manturov.
Federalni proračun Ruske Federacije za 2020. i razdoblje planiranja od 2021. do 2022. izrađen je na temelju cijene nafte tipa Ural u 2020. godini od 42,4 dolara po barelu.
Dodatni proračunski prihodi od prodaje nafte veći od ove razine se prenose u Fond nacionalne skrbi. Prema osnovnoj prognozi Ministarstva ekonomskog razvoja, prosječna godišnja cijena nafte 2020. će biti 57 dolara po barelu, a smanjit će se na 56, odnosno 55 dolara za barel u 2021. i 2022. godini.
Zapravo, trenutna prosječna razina cijena nafte vrlo je povoljna za Rusiju, jer potiče vlasti na svim razinama da jačaju poslovanje svih ostalih područja, posebno primarnih sektora ekonomije, odnosno proizvodnje hrane i sirovina za sekundarne djelatnosti ili za industriju, građevinarstvo, rudarstvo, energetiku, brodogradnju i proizvodno obrtništvo. Rusija je zbog sankcija bila prisiljena usvojiti plan supstitucije uvoza, što je dovelo do nagle eksplozije ranije zapuštenih sektora, koji se nisu razvijali upravo zbog visokih cijena nafte.
Sada se razvijaju sve proizvodne grane ekonomije i vlada je odlučila da se društvo u cjelini ne može oslanjati samo na vađenje resursa, njihov izvoz i preraspodjelu dobivenih sredstava kroz savezni proračun.
Moguće je, međutim, polemizirati s ministrom Manturovom o novcu, jer novca u državnoj riznici, kao što znate, nikada nije previše, osim u slučaju kada se dosegne iznos koji uzrokuje inflaciju.
Točno je i kada bi ruske vlasti, poduzetnici i društvo u cjelini bili moralno stabilniji i manje podložni iskušenjima, tada bi periodični rast cijena nafte imao solidne pluseve, bez minusa.
Višak dobiti od nafte jednostavno bi se akumulirao u rezervama, a nakon prelaska određene razine bi, pod strogom kontrolom, bio preusmjeren na izgradnju infrastrukture i druge važne projekte. Zapravo, ova shema bi bila ona kojoj trenutno svjedočimo Kini.
No, čak i ovako, uz Fond nacionalne skrbi u kojeg se slijeva sav višak novca od nafte prodane po cijeni koja je proteklih godina u ruskom proračunu uvijek bila određena po stopi nižoj od tržišne, stvari za Rusiju idu prilično dobro.
Fond nacionalne skrbi je osnovan 2008. i tada je imao 32 milijarde dolara. Brzo je narastao do iznosa od preko 90 milijardi dolara, ali je dio novca zbog sankcija potrošen od 2015., da bi početkom ove godine pao na vrijednost od 58,1 milijardu dolara. Tijekom 2019. je konstantno rastao i sada iznosi 124 milijarde dolara, sve zahvaljujući „višku“ novca od izvoza nafte i disciplini u rashodima saveznog proračuna.
Uz ove rezerve, koje nisu dio deviznih rezervi Središnje banke Rusije, ministar Manturov smatra da još nije vrijeme za trošenje ovih sredstava, sve dok zemlja u ekonomskom smislu ne postigne samodostatnost u brojnim sektorima, uz poseban naglasak na primarne i sekundarne djelatnosti.
Dakle, zaključak je da cijene nafte trebaju biti visoke upravo onoliko koliko treba da se jamči razvoj ekonomije, ali prije svega da se napusti način razmišljanja prema kojem „voditi ekonomiju zemlje“ znači vaditi naftu, plin i druge vrijedne resurse, izvoziti ih i trošiti proračunska sredstva kao da će se riznica puniti vječno i s neograničenim količinama novca.
Zar višak novca ne bi dobro došao za finansiranje tahnološkog razvoja i prodor na strana tržišta? Za razvoj male privrede, poboiljšanje državnog zdravstva, obrazovanja i dr?
Problem previsokih cijena nafte Rusi mogu lako riješiti – lijepo ponude tržištu naftu i plin po nižim cijenama pa zaradu od preprodaje preuste drugima. Naravno da takvo što neće napraviti najprije zato što nisu glupi, a onda niti zbog drugih proizvođača.
Ono što čine dobro jest projekcija državnog proračuna na nižim cijenama nafte (nižim prihodima za proračun od energenata). Dogodi li se višak, ide u rezerve. Dogodi li se manjak, nadoknadit će ga s onim što imaju od prethodno skupljene rezerve. Lagodna pozicija.
Za takav odnos prema prihodima od prodaju nafte potrebna je zrela i odgovorna vlast. Mnogi drugi na njihovom mjestu bi kupovali mir dok ne propadnu svi zajedno.
Manj nafte znaci manj atmosferskih zagadenj i manj ispusnih i dimnih plinova … i rjesenje za klimatske promjene
Nisam shvatio poantu, da visak u prihodima, tj. nafta iznad 70$, nije dobar. Pa valjda mogu sa viskom upravljati kako hoce. Projekcija je, nafta po 42$. Zasto je 55-60$ OK, a 70$, nije?
Plus ako cijena nafte raste, škriljvac se vraća…
Uralska nafta je “teška” nafta u odnosu na “laku” naftu ima 1000% više sumpora iz nje se dobiva manje goriva lošijeg kvaliteta velika količina mazuta i do zla boga smeća ta nafta ne vredi ni 20 dolara po barelu i zapadne zemlje je ne kupuju ! Dakle rusi ako je nekom uvale za 40-60 dolara to im je premija, ne nasedajte na Ruske bajke i novinare koji su plaćeni od strane Rusa !!!
“Tijekom 2019. je konstantno rastao i sada iznosi 124 milijarde dolara…”
Nije baš mnogo obzirom na veličinu Rusije.
Norveška u svome fondu ima preko 1.000 milijardi $, a ima tek 5,4 milijuna stanovnika.
Da, to su posebne okolnosti ali ipak…
Svi izvoznici nafte stvaraju extra profite, naravno na uštrb kupaca. Neki kao Rusija i Norveška tim novcem stvaraju fondove na dugoročnu korist svojih građana, neki kupuje zlatne školjke i zabave. Na kupce ne utječe, ali utječe cijena bezobrazno skupih prodavača. A svi mi spadamo u kupce i ne vidim rezloge zašto bi se tome radovali.
Caka je u tome da cijenu ne odredjuju ni rusi ni arapi. Nju odredjuju anglokhazari na londonskoj burzi i wall streetu. Ako je cijena visoka rusi doduse dobro zaradjuju, ali ako cijena naglo padne onda su rusi u govnima da prostite. U proslosti su ameri tako dvaput bacili rusiju na koljena. Najprije sedamdesetih su digli cijene sto je ispocetka pomoglo rusiji. A kad su se rusi navikli naglo su spustili cijenu u osamdesetima.Jedan od razloga raspada SSSR-a. Drugi put za vrijeme Jeljcina kad je barel pao ispod 10 dolara. Treci put su pokusali prije sest sedam godina. Ali ovaj put su rusi bili spremni zahvaljujuci pricuvnim fondovima. Onda su pokusali sa sankcijama. I to je propalo. Mislim da je vrijeme naglih skokova i padova u cijeni nafte iza nas.
Ako cena nafte naraste dođe do kolapsa u ekonomiji. Velika cena nafte, velike cene transporta, velike cene svega