Što još da poruče Iran, Kina i Rusija da SAD shvate da neće biti „novog svjetskog poretka“

Iranska revolucionarna garda je zaplijenila tanker osumnjičen za krijumčarenje goriva i uhapsila 16 članova malezijske posade, izvijestili su kasno u ponedjeljak državni mediji. Na internetskoj stranici državne televizije IRIB piše da je IRGC oduzeo 1,3 milijuna litara “krijumčarenog goriva” s neimenovanog broda koji se nalazio 15 nautičkih milja od otoka Abu Musa.

“Uhićeno je 16 članova posade broda malezijske nacionalnosti”, rekao je pomorski zapovjednik  IRGC za tu regiju, brigadni general Ali Ozmayi.

Abu Musa je jedan od tri otoka u južnom dijelu Perzijskog zaljeva koja su pod iranskom kontrolom, ali Ujedinjeni Arapski Emirati tvrde da je to „njihov teritorij“.

“Ovo je šesti brod za krijumčarenje kojeg je zaplijenila mornarica Iranske revolucionarne garde”, dodao je Ozmayi.

Iran je u rujnu zaplijenio brod i uhapsio 12 Filipinaca, članova posade sumnjivog broda za krijumčarenje goriva u Hormuškom tjesnacu, izvijestili su državni mediji. 14. srpnja je zadržan “strani tanker”, također zbog navodnog krijumčarenja krijumčarenog goriva.

Iran je 31. srpnja zaplijenio još jedan brod sedam članova posade zbog krijumčarenja goriva, ali nikada nije otkrio identitet plovila ili nacionalnost njegove posade.

Napetosti su u Perzijskom zaljevu su eskalirale ove godine, nakon što su Sjedinjene Države pojačale kampanju “maksimalnog pritiska” na Iran nakon povlačenja Washingtona iz važnog nuklearnog sporazuma 2018. godine.

Nakon eskalacije su se vidjeli misteriozni napadi brodova, oborene bespilotne letjelice i tankeri nafte zaplijenjeni u Hormuškom tjesnacu, točke kroz koju pomorskim putem prolazi trećina svjetske nafte. 19. srpnja Iranska revolucionarna garda je zarobila tanker s naftom pod britanskom zastavom „Stena Impero“, zbog navodnog udara u ribarski brod i pustila ga dva mjeseca kasnije. Teheran je jasno pokazao da neće dozvoliti ilegalne aktivnosti u svojim vodama i da su američke prijetnje besmislene.

Podrška Rusije

Jučer su se u Moskvi sastali ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov i njegov iranski kolega Mohamad Javad Zarif. Najvažnije pitanje sastanka je bilo nuklearni sporazum svjetskih sila s Iranom.

„Iranski nuklearni sporazum sa svjetskim silama riskira da se raspadne, ako ga ne budu poštovale EU i SAD“, upozorio je Lavrov na sastanku s iranskim kolegom u Moskvi.

Sporazum iz 2015. između Irana i Velike Britanije, Kine, Francuske, Njemačke, Rusije i Sjedinjenih Država ukida sankcije Iranu u zamjenu za ograničenje njegovog nuklearnog programa. SAD su se povukle iz sporazuma prošle godine i uvele su teške ekonomske sankcije Islamskoj Republici koje blokiraju izvoz iranske nafte.

„Zbog destruktivne politike koji Washington i dalje provodi, ovo bitno postignuće međunarodne diplomacije riskira raspad“, izjavio je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, dodajući da se „ni kolege iz Europske unije također u potpunosti ne pridržavaju sporazuma“.

U odgovoru na američke sankcije, Iran vrši pritisak na europske potpisnice sporazuma i traži da pronađu put za limitiranje posljedica po iransku ekonomiju. Teheran je postepeno počeo odustajati od svojih obaveza iz sporazuma. Prošlog je tjedna, na primjer, započeo s operacijama u nuklearnom reaktoru s teškom vodom.

Iranske poteze su zapadne vlade osudile kao „neprihvatljive mjere koje eskaliraju napetosti u regiji“, dok su Rusija i Kina u više navrata za sve optuživale SAD.

Nakon jučerašnjeg sastanka s iranskim ministrom vanjskih poslova Javadom Zarifom, Lavrov je rekao da će Rusija tražiti puno pridržavanje sporazume i od Sjedinjenih Država i od EU, kako bi se Iran mogao vratiti ispunjavanju svojih obveza preuzetih sporazumom“.

„U suprotnom, sporazum bi se smatrao nepostojećim“, rekao je prvi čovjek ruske diplomacije, prenosi Associated Press.

Lavrov je komentirao i američke zračne udare na položaje šiitske armije u Iraku i nazvao ih “neprihvatljivim”. Iračka vlada je u međuvremenu najavila “preispitivanje veza” sa Sjedinjenim Državama.

“Rusko ministarstvo vanjskih poslova smatra američke zračne udare na Hezbollaha  u Iraku i u Siriji neprihvatljivima i kontraproduktivnima”, ističe ministarstvo u priopćenju.

Moskva je pozvala “sve strane da se suzdrže od poduzimanja drugih mjera koje bi mogle naglo destabilizirati vojnu i političku situaciju u Iraku, Siriji i u susjednim zemljama”.

Iračka vlada je sinoć kasno rekla da će morati “preispitati veze” sa Sjedinjenim Državama nakon zračnih udara koje je Pentagon izveo dan ranije na baze proiranskih boraca u kojima je poginulo najmanje 25 ljudi.

“Američke snage su djelovale vodeći se svojim političkim prioritetima a ne prioritetima Iračana”, upozorila je iračka vlada u ostavci koja je održala sastanak Vijeća sigurnosti u suženom sastavu.

Washington tvrdi da je u nedjelju navečer gađao baze brigada iračkog Hezbollaha, skupine u sastavu koalicije Hashd Al-Shaabi koja se bori protiv islamističkih terorističkih skupina u zemlji. Izgovor je bio da je to učinjeno „kako bi se zaustavio niz raketnih napada na američke vojnike i diplomate kojih je u protekla dva mjeseca bilo jedanaest“.

Nedjeljni napadi su razbjesnili Iračane i nakratko gurnuli u drugi plan narodnu pobunu protiv vlade u Bagdadu koja traje već četiri mjeseca.

Vježbe s Rusijom i Kinom su kruna suradnje i početak novog doba

“Pomorski sigurnosni pojas”, trilateralne četverodnevne pomorske vježbe Irana, Kine i Rusije u Omanskom moru i Indijskom oceanu obilježit će Bliski istok u desetljećima koja dolaze. One signaliziraju kraj apsolutne hegemonije SAD-a i kontrolu nad Bliskim istokom i nad svijetom. Zajedničke vježbe izvode se u srcu zone američkog pomorskog utjecaja. Vježbe su taktičke i simuliraju spašavanje fregata pod napadom zajedničkog neprijatelja na području od 17 000 kvadratnih kilometara.

One nisu strateške, jer Kina i Rusija neće imati stalni pristup iranskim lukama. Ne očekuje se da zajednički protivnik Rusiju, Kinu ili Iran napadne zajedno u ovim vodama. Cilj ovih vježbi je da sve tri države pošalju zajedničku poruku Washingtonu.

Ovo je prvi put da je Iran održao zajedničku vježbu s dvjema svjetskim pomorskim silama ovih razmjera od 1979. Iran ih je pozvao i domaćin je trilateralnim vježbama, počevši od svoje jugoistočne luke Chabahar, kako bi izazvao američku “politiku maksimalnog pritiska“.

Teheran šalje poruku svijetu da razvija svoje vojne kapacitete i usred najstrožih američkih sankcija, pokazujući kako je američka politika izoliranja Irana neučinkovita. Predsjednik Donald Trump i njegov tim uspjeli su raniti iransko stanovništvo svojim neviđenim sankcijama i opsadom, ali vlada Teherana se učinkovito prilagodila tim kaznenim mjerama, suprotstavljajući im se s novim “proračunom otpora” koji ograničava njegovu ovisnost o izvozu nafte.

Politika predsjednika Donalda Trumpa ubrzava stvaranje saveza između Irana, Kine i Rusije, sve tri zemlje pogođene američkim sankcijama. Ove zemlje, bez obzira na spomenute vježbe, zapravo nisu potpisale strateške saveze među sobom, ali pronalaze načine kako se zaštititi tijekom djelovanja u Omanskom zaljevu i Indijskom oceanu.

Ove vježbe mogu se smatrati izazovom američkim sankcijama, jer se odvijaju u najvažnijem svjetskom pomorskom putu kroz koji dnevno prođe 18,5 milijuna barela nafte.

Čini se da za SAD zalazi sunce, isto ono koje je sjajno sijalo od 1991. godine i kada je Hladni rat između Washingtona i Moskve završio američkom pobjedom. Tada je predsjednik George Bush najavio američku politiku i viziju “novog svjetskog poretka“ u kojem će raznolike nacije biti okupljene zajedničkim ciljem da se ostvare univerzalne težnje čovječanstva, „mir i sigurnost, sloboda i vladavina prava”.

Ali taj je dan označio početak neuravnoteženog svjetskog poretka temeljenog na političkoj, ekonomskoj i vojnoj dominaciji Sjedinjenih Država. To je bio početak „destruktivno-konstruktivne“ strategije za rušenje bilo koje zemlje koja odbacuje američku hegemoniju, a Iran je bio na vrhu liste.

Pod predsjednikom Georgeom W. Bushom Washington je odlučio dodatno okružiti Iran, Kinu i Rusiju i zauzeo je Afganistan, prije svega zbog njegovog geostrateškog položaja s pogledom na zapad Kine, Središnju Aziju i istok Irana, a onda je na red došao Irak.

Kontrola bliskoistočne nafte bio je prioritet, nakon čega bi se krenulo u stvaranje „Novog Bliskog istoka”, uz razbijanje iranskog saveza s Libanonom i  Hezbollahom i sirijskim predsjednikom Basharom Al-Assadom.

SAD neprestano traže načine kako podijeliti kontinente, vladati njima i na tako spriječiti stvaranje bilo kakvog prijetećeg saveza. Euroazija, koja sadrži dvije trećine svjetskih energenata, bila je pod stalnim američkim nadzorom, slično kao Iran.

Ali Iran 2019. se razlikuje od Irana iz 1979. Nakon “rata tankera” u Hormuškom tjesnacu, obaranja najskupljeg američkog bespilotnog zrakoplova, te ciljanja i uništavanja naftnih postrojenja Saudijske Arabije s iranskim preciznim krstarećim raketama, SAD su otkrile gorku istinu. Sve američke vojne baze koje su okruživale Iran su u slučaju odluke Washingtona da napadne Islamsku Republiku zapravo laka meta iranskih krstarećih projektila. Iran se ne treba gnjaviti tražeći američke ciljeve na dalekim teritorijima.

Štoviše, Iran se nije ustručavao presresti i oduzeti britanski tanker, poslavši poruku Velikoj Britaniji i izrazivši spremnost za vojnu borbu, ako bude potrebno. Iran je pokazao svoju sposobnost da se protiv svojih neprijatelja bori na više frontova. Iranski dužnosnici jasno su poručili čelnicima svih okolnih zemalja, Saudijskoj Arabiji, Emiratima, Iraku, sjeveroistočnoj Siriji i Izraelu, da njegove precizne rakete neće poštedjeti nijednu zemlju u kojoj je stacionirana američka baza ili koja se koristi kao polazna točka za napad na Iran.

Mnogi elementi su ukazivali da je Iran spreman za najgori scenarij i uvježban je za ekstremnu situaciju, znajući da se SAD neće upuštati u nepredvidiv rat u kojem nije zajamčena pobjeda.

Predsjednik Trump bio je spreman na nekoliko bitki tu i tamo, na “bitku između ratova” izraelskog stila, ali ne i na potpuno destruktivni rat. Trump i njegov tim postali su svjesni da su se američki neprijatelji opremili s dovoljno projektila da se u različitim zemljama Bliskog istoka istovremeno mogu angažirati na više frontova.

Trump je tijekom predsjedništva nastojao izbjeći gubitke u ljudstvu. On dobro zna da će se iranski saveznici upustiti u bilo koji sukob protiv Islamske Republike i udarit će na američke saveznike na Bliskom istoku.

Iran je opremio svog najjačeg i najorganiziranijeg saveznika na Bliskom istoku, Hezbollah u Libanonu, s desecima tisuća projektile i preciznih raketa, dovoljno za uništavanje izraelskih ciljeva, koji su već na njegovom popisu prioritetnih ciljeva.

Izraelski ciljevi nalaze se na samo nekoliko kilometara od baza Hezbollaha, što nije dovoljno daleko da bi izraelske rakete presretači neutralizirale sve projektile i rakete ako se istovremeno lansiraju. No to nije stvarni problem. Naime, izraelski domaći front je daleko od pripravnosti za rat, što priznaju i izraelski vojni dužnosnici.

Hezbollah je uspio slomiti izraelsku politiku odvraćanja i uspio je slomiti volju Izraela, što je svijet primijetio u posljednjem sučeljavanju kada je Izrael odlučio na dva tjedna napustiti sve položaje duž 100 kilometara širine i 5 kilometara dubine od libanonskih granica samo zbog jedne prijetnje koju je preko lokalne televizije uputio glavni tajnik Hezbollaha Sayed Hassan Nasrallah. To je vrlo jak pokazatelj i iako Izrael nastavlja verbalno prijetiti Libanonu, rat je malo vjerojatan.

Iranski saveznici prisutni su i u Siriji, Iraku i Jemenu, a svi su opremljeni preciznim raketama. SAD i njihovi saveznici nisu u stanju zanemariti ovu stvarnost i činjenicu da, bez obzira na veliku destruktivnu moć Sjedinjenih Država i Izraela, u slučaju rata američki tabor može pretrpjeti ozbiljnu štetu.

Drugi važan element, kojeg ne treba zanemariti, jest činjenica da se SAD udaljava od Bliskog istoka. 2019. je pokazala kako SAD nisu mogle utjecati na iračke izbore i imenovanje premijera, prvi put nakon 2003.

SAD se ne miješaju ni u izbor za premijera Libanona, što je također vrlo „čudno“. Dvije su važne zemlje u kojima su SAD uvijek bile na prvoj liniji kako bi suzbile iranski utjecaj, sada izmiču kontroli Washingtona.

Isto je u Siriji, gdje SAD besramno kradu sirijsku naftu, ali se čini se da su SAD izgubile apetit da tamo ostanu i natjeraju Iran da ode iz Sirije, sve to na veliko nezadovoljstvo Izraela.

Za SAD kao oružje ostaju samo ekonomske sankcije, ali će to oružje uskoro biti sve manje učinkovito, jer se brojne zemlje u svijetu prilagođavaju novoj situaciji. Trump sankcionira svoje prijatelje, neprijatelje i konkurente, iscrpljujući tako financijsku moć Sjedinjenih Država. To daje prednost spomenutim zemljama da se pripreme za protumjere na duži rok. SAD se, unatoč pokušaju hegemonije, vraćaju u eru prije 1991. godine.

Istina je da su SAD pod predsjednikom Trumpom uspjele prodati ogromne količine oružja zemljama Bliskog istoka. Američka vojna industrija od toga profitira već nekoliko godina, ali i tome se bliži kraj. Ovo oružje se više neće koristiti u budućem ratu, jer mogućnost vojnog sukoba na Bliskom istoku blijedi, jer su sve strane i potencijalni neprijatelji dobro opremljeni i naoružani vatrenom silom visoke razorne moći.

Danas SAD vide Rusiju, Kinu i njihove saveznike kao izvore opasnosti zbog razvoja visoko konkurentne tehnologije i umjetne inteligencije. Malo je prostora za buduća vojna sučeljavanja. Konačno je došlo vrijeme da zemlje Bliskog istoka same rješavaju svoje domaće i regionalne probleme, bez vanjskog uplitanja, ali uz poruku da su Rusija i Kina uz Iran. Kao što smo rekli, vojno ovaj savez nije strateški i nema nikakvog ugovora koji tri zemlje obvezuje na kolektivnu obranu, ali to nije ni važno.

Zajedničke pomorske vježbe, zarobljavanje šestog tankera od strane IRGC u vrijeme dok su u obližnjim vodama još uvijek ruski i kineski brodovi i sastanak Lavrova sa Zarifom u Moskvi su poruka koja vrijedi više od bilo kakve povelje slične Ugovoru o Sjevernoatlantskom savezu i članku 5 koji definira kolektivnu obranu, a nikada nije korišten.