Reakcije na likvidaciju generala Sulejmanija: „SAD su otvorile vrata pakla“

Kao što smo izvijestili, noćas polije tri sata po ponoći je u blizini zračne luke u Bagdadu ubijen zapovjednik Quds snaga Iranske revolucionarne garde, general Qassem Sulejmani, a s njim i njegov najbliži prijatelj u regiji, dozapovjednik Hashd Al-Shaabi armije, Abu Mahdi Al-Muhandis. Projektilima je pogođen konvoj automobila u kojima su bile mete i general i irački zapovjednik su poginuli na licu mjesta.

Vrijedi napomenuti da je akciju naredio Donald Trump, koju američki mediji nazivaju „osvetom“ za protjerivanje američkog veleposlanika iz Bagdada i raniji napad na bazu K-1 u Kirkuku u kojem je poginuo jedan američki državljanin koji je pod ugovorom radio za američku vojsku. I ovaj put je napad proveden bez obavijesti iračkih vlasti i čeka se odgovor Bagdada, gdje su najmoćnije frakcije u parlamentu već pokrenule inicijativu za protjerivanje američkih snaga iz Iraka za „neovlaštene napade u zemlji, bez dozvole premijera i Vijeća za nacionalnu sigurnost, što smatraju agresijom“.

General Sulejmani je bio u društvu, vjerojatno na povratku u Iran, također ključne mete američkog napada, Abu ja Al-Muhandisa, koji je viđen na dan demonstracija u blizini američkog veleposlanstva u Bagdadu i hitne evakuacije američkog osoblja i veleposlanika koju su, kako prenosi Reuters, proveli američki marinci. Trump nije mogao podnijeti ovo poniženje i verzija pentagona je da je po primitku obavještajnih podataka da su „visoke mete u konvoju“ osobno naredio napad. No, to bi na kraju mogla biti pogreška koja će SAD skupo koštati.

Likvidacija karizmatičnog generala i zapovjednika iračke šiitske armije je izazvala lavinu bijesa u Iranu i Iraku, što je razumljivo, obzirom na popularnost generala Sulejmanija među borcima „Osovine otpora“ od Libanona sve do Afganistana i Pakistana.

Ogorčenje je tim veće zato što je general Sulejmani na bojnom polju gotovo cijeli svoj život, negdje od sredine ’80-ih, kada je započeo karijeru u ratu protiv Iraka Sadama Husseina, sve do noćas. U jednom od rijetkih intervjua, kojeg je dao 2014., na posljednje pitanje novinara kako zamišlja raj, general je kratko odgovorio: „Za mene je raj tamo gdje se borim za domovinu.“

General Sulejmani: Čovjek uvijek korak ispred američke uprave i CIA-e

Moglo bi se reći da je ovo „osveta“ Trumpa, ali osveta nemoćnog bijesa predsjednika Sjedinjenih Država koji, gdje god da se kretao,koju god inicijativu da je poduzeo sa svojom upravom, general Sulejmani je bio korak ispred.

Ovo je bio jedini način da se ukloni vjerojatno najsposobniji vojnik i obavještajac šireg Bliskog istoka.

Ranije su u američki mediji naveli trojicu „velikana“ obavještajnih i vojnih operacija u regiji i među njih su svrstali bivšeg ravnatelja saudijskih obavještajnih službi Bandara bin Sultana, turskog ravnatelja nacionalne obavještajne službe Hakana Fidana i generala Qassema Sulejmanija.

Na Bandara bin Sultana ne vrijedi trošiti riječi i dovoljan je osvrt na „pobjede“ Saudijske Arabije. Nema niti jednog bojnog polja ili pokušaja destabilizacije u kojima je ostvario bilo kakav rezultat. Hakan Fidan je već druga priča, ali se i za njega ne može reći da je, osim u borbi protiv Kurda, zabilježio značajnije uspjehe u karijeri. General Qassem Sulejmani odlazi s pozornice s moćnom mrežom iranskih saveznika od Libanona preko Sirije, Iraka i Jemena sve do Irana i šire. Korak po korak, godinama, uspio je u Libanonu i Iraku političke snage koje su u prijateljski vezama s Iranom toliko ojačati da je bez njih nemoguće sastaviti vladu, a američki projekt s „Islamskom državom“ je iskoristio da ustroji i naoruža šiitske armije koje samo u Iraku broje do 150 000 boraca, dok je libanonskom Hezbollahu u Siriji pomogao da preraste u vojsku u svakom smislu te riječi, sposobnu za voditi ne samo taktičke, već i strateške operacije širih razmjera.

Reakcije Teherana

Na mučku likvidaciju generala vojske zemlje članice Ujedinjenih naroda, i to na teritoriju druge države, reagirali svi visoki dužnosnici u Iranu, ali i regiji.

Vođa Islamske revolucije ajatolah Sayyed Ali Hamnei je rekao da oni koji su ubili zapovjednika Quds snaga IRGC, generala Qassema Sulejmanija „čeka oštra osveta i da su se s ovim činom za njih otvorila vrata pakla“.

Ajatolah Hamnei je rekao da su “najokrutniji ljudi na zemlji ubili najčasnijeg zapovjednika koji se godinama hrabro borio protiv svjetskih zala i razbojnika”.

„Njegova smrt neće zaustaviti njegovu misiju, ali zločinci koji na rukama imaju krv generala Sulejmanija i ostalih mučenika napada u četvrtak navečer čeka oštra osveta“, dodao je vođa Islamske revolucije.

“Mučenik Sulejmani je ikona međunarodnog otpora. Svi pristaše otpora od danas su osvetnici”, rekao je ajatolah Hamnei.

“Svi prijatelji i neprijatelji moraju znati da će se sveti rat otpora nastaviti dvostrukom motivacijom, a definitivna pobjeda čeka one koji se bore na putu pravde“, rekao je ajatolah Hamnei.

“Odlazak našeg nesebičnog i dragog generala izaziva ogorčenje, ali stalna borba i konačna pobjeda zagorčat će život ubojicama i zločincima”, dodao je.

U svojoj izjavi, Vođa je uputio sućut iranskoj naciji i obitelji generala Sulejmanija, te proglasio trodnevnu nacionalnu žalost.

Rohani: „Ova likvidacija samo pokazuje razinu njihova očaja“

Iranski predsjednik Hassan Rohani najoštrije je osudio napad i rekao da će atentat na Sjedinjenih Država Iran i ostale slobodne nacije natjerati da još odlučnije ustraju u svojoj borbi protiv Washingtona.

“Ubojstvom velikog zapovjednika islama i Irana, generala Qassema Sulejmanija, zajedno s nekim od njegovih drugova, posebno velikog borca Abu Mahdija Al-Muhandisa, agresivni i zločinački SAD probio je srce cijele nacije Irana i regionalnih naroda“, rekao je predsjednik Rohani.

„Ali ovo ubojstvo je udvostručilo odlučnost velikog iranskog i drugih slobodnih naroda da se suprotstave i odupru se pretjeranim zahtjevima Sjedinjenih Država i brane islamske vrijednosti”, dodao je.

“Nema sumnje da je ovaj kukavički i zli potez još jedan znak američkog očaja, nesposobnosti i neuspjeha u regiji i mržnje koju regionalne nacije osjećaju prema ovom zločinačkom režimu”, primijetio je Rohani.

“Velika nacija Irana i druge slobodne nacije regije osvetit će se za ovaj grozni zločin zločinačkih Sjedinjenih Američkih Država”, upozorio je Rohani.

Slične poruke su uputili i ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif, koji je ovaj napad nazvao „činom međunarodnog terorizma, potom ministar obrane Irana, brigadni general Amir Hatami, te savjetnik ajatolaha Hamneia za vanjske poslove Ali Akbar Velayati.

Iste poruke dolaze iz Sirije, Libanona, posebno iz Hezbolaha, pokreta Ansarullah u Jemenu, dok u vrijeme pisanja ovog čelnika još nema službenih reakcija Bagdada. SAD bi se trebale zabrinuti zbog ove tišine, jer je ovaj napad još više zbližio političkog predstavnika iračke šiitske armije u institucijama Hadija Al-Amerija i Moqtada Al-Sadra, šiitskog klerika i vođu najjače frakcije Sairoon u iračkom parlamentu.

Irak zbog „američke agresije“ sazvao hitnu sjednicu parlamenta

Irački premijer Adil Abdul Mahdi osudio je atentat na iranskog zapovjednika Quds snaga Qassema Sulejmanija i iračkog zapovjednika Abu Mahdija Al-Muhandisa.

„Zračni napad na bagdadsku zračnu luku predstavlja čin agresije na Irak i kršenje njegova suvereniteta što će dovesti do rata u Iraku, regiji i svijetu“, navodi se u izjavi iračkog premijera.

„Napad je također prekršio uvjete američke vojne prisutnosti u Iraku i trebao bi biti proveden legitimno, tako da štiti sigurnost i suverenitet Iraka“, dodao je premijer Adil Abdul Mahdi i pozvao parlament da sazove izvanrednu sjednicu.

Budući da ćemo još izvještavati o razvoju događaja, ono što se sigurno neće dogoditi su napadi na američke trupe u Iraku i Siriji. To je ono što bi išlo na ruku Washingtonu i takvi bi napadi poslužili kao „izgovor“ za napad na Iran.

Posjetimo da strategija borbe generala Sulejmanija nikada nije uključivala takve reakcije, čaki kada se činilo da zločin zaslužuje neposredan odgovor. Međutim, kada bi zadao udarac američkim interesima na Bliskom istoku, a to je učinio na više mjesta i ne jednom, to je bilo bolno i šteta za SAD je često bila nepopravljiva.