EU osigurava stotine milijardi za održavanje u životu „zombi korporacija“

Novo kvantitativno ublažavanje Europske središnje banke namijenjeno je za kupnju korporativnih obveznica važnih kompanija eurozone. Na to će se potrošiti 25% mjesečnog iznosa u okviru kojeg će se kupovati vrijednosni papiri za 20 milijardi eura. Do 30. listopada 2019. je kroz ovaj model „usisano“ korporativnih obveznica u vrijednosti 2600 milijardi eura, prenosi Bloomberg.

Govorimo o velikim divovima među kojima se ističu talijanski ENI i Enel, dok su se Engie, Airbus i Unibail Rodamco pojavili u korporativnim obveznicama vrijednim 2,8 milijardi koje je Europska središnja banka kupila već u prvom tjednu studenog  2019.

Ova je politika dio „globalnog kvantitativnog ublažavanja“, općeg procesa koji veže burzu i dinamiku središnjih banaka širom zapadnog svijeta. Otkupu dionica na burzi u posljednjem desetljeću pogodovao je povratak središnjih banaka na teren nakon velike krize. Povoljni uvjeti temeljeni na niskim povlaštenim kamatnim stopama i padu likvidnosti središnjih banaka uvelike su potaknuli rast financijskih tržišta i cijena dionica, obveznica i drugih korporativnih financijskih instrumenata.

Mario Draghi je 2015. je uspio pokrenuti kvantitativno ublažavanje (QE), što je bilo presudno za nametanje kurs mjera štednje germanskog tipa matrice na Starom kontinentu.

Dugoročno gledano, EU je osuđena na dinamiku sličnu onoj kakvu u Sjedinjenim Državama provodi FED. Ako je Draghijevo kvantitativno ublažavanje bilo prilično jasno i praćeno je vrlo preciznom političkom vizijom za „više Europske unije“, barem u dijelu eurozone, novi QE Christine Lagarde oblikuje budućnost, a ne kontrolu nad tržištima.

Naravno, malo je onih koji će reći da je QE minsko polje, jer imamo sve više velikih kompanija koje rade bez ikakve brige za operativnu stranu svog poslovanja, koje postaje sve više ovisno o uvjetima monetarnog upravljanja, koje kompanije pretvara u trajne „zombi korporacije“ koje u konačnici financiraju građani.

Ranije smo pojasnili što to znači. Ukratko, na Zapadu postoje “zombi korporacije”, što je točna definicija za one korporacije koje ne ostvaruju profit, ali postoje samo zbog dobivanja sve više i više zajmova. Štoviše, sve više različitih tvrtki svake godine podliježe ovoj definiciji. Ako je u početku, kada se ovaj fenomen počeo otkrivati, definicija “zombi tvrtki” uključivala uglavnom različite “startupove”, poput Ubera, koji ni na koji način nisu bili povezani s proizvodnjom, od tada se situacija postupno pogoršavala i sada smo došli do „briljantne ideje“ da ESB financira europske divove čija produktivnost pada, ali im vrijednost raste zbog dotoka novih sredstava. Uzmemo li podatke o BDP-u u „razvijenim“ zemljama tijekom posljednjih nekoliko desetljeća i oduzmemo ih od pokazatelja rasta duga, vidimo da u stvari već dugo nije bilo rasta. Naprotiv, dolazi do sporog, ali ubrzavajućeg pada.

Prije mnogo godina su „rukovoditelji koji nisu imali pojma o ekonomiji“ govorili da je “kredit, posebno potrošački, krađa budućnosti”, a rezultat ove krađe ima kumulativni učinak.

Kao što smo naveli u zasebnoj analizi ovog fenomena, kapitalizam Wall Streeta umire. Monetarizam umire. Ekonomija temeljena na kreditiranju svega i svačega umire, a najnovije analize koje su u studenom dali JP Morgan i Goldman Sachs pokazuju da FED i Europska središnja banka probleme pokušavaju riješiti užurbanim štampanjem novca, ali bez uspjeha.

Međutim, sve ide baš kako je i predviđeno. Svijetu je potrebna ekonomija koja se temelji na bitno drugačijim principima. Plod je već sazreo, ali jednako kao što je propao kapitalizam Zapada, nema rješenja ni u receptima koje su Marx i Engels dali za XIX stoljeće. Oni su toga bili svjesni, ali današnji samozvani „ljevičari“ to nikako da shvate.

Analitičar Mauro Bottarelli piše: “Politika vrlo niskih kamatnih stopa koju provode sve središnje banke svijeta stvorila je čudovište u korporativnom sektoru, a to je širenje takozvanih zombi firmi, kompanija koje se ne mogu nositi sa svojim dugovanjima kroz normalan novčani tok. Njihovo povećanje je vrtoglavo, a strukturni dug koji ih umjetno održava na životu, poput umjetnih pluća, zajamčen je samo s nultim ili nižim troškom novca koji se umjetno ubrizgava od strane središnjih banaka”.

U SAD-u u tom smislu imamo problematični slučaj General Electricsa, dok je u Europi problem kriza u njemačkoj automobilskoj industriji, prije svega u Daimleru, od kojeg ESB nastavlja kupovati obveznice.

Ako je kod kvantitativnog ublažavanja Marija Draghija pobjednik bila Njemačka, iako usporena zbog prisilnih mjera štednje, pod vladavinom Christine Lagarde u Frankfurtu će Berlin, zajedno s Parizom, primati direktnu pomoć iz Europske središnje banke. Nije slučajno što se kupovina Daimlerovog paketa obveznica nedavno dogodila na aukciji na primarnom tržištu i intervencijom investicijske banke koja je bila oštro pristrana.

Christine Lagarde podržava Njemačku koja je pod opsadom Sjedinjenih Država u slučaju „Sjeverni tok 2“ i u punoj krizi identiteta u ekonomskim pitanjima. Ali gospođa Lagarde gubi iz vida širu sliku, a to je da bez korektivnih mjera QE riskira da izobliči financijski kontekst kompanija i financijskih tržišta zajedno, što ionako opasnu situaciju čini još opasnijom. Time će utjecati na burzu, jer ona postaje prevelika u najslabijoj točki, a to je skupina divovskih kompanija koje se održavaju u životu samo zahvaljujući povoljnom monetarnom okruženju.

Bottarelli ističe da “kako polovicu korporativnih obveznica koje su plasirane kroz kvantitativno ublažavanje čine kompanije s ocjenom BB ili BBB, točnije, korak do razine smeća“.

„Malo treba da se padne na ovu razinu rejtinga, jer imamo klasični efekt grude snijega koja, kotrljajući se niz snježnu padinu, neočekivano postaje sve veća, brža i razornija. I posljedice ovog manevra će, jednako tako, biti brze i razorne”, kaže Mauro Bottarelli i dodaje kako u europskoj politici gotovo da ne postoji svijest o ovom riziku.

I za kraj, tko će kod ekonomske lavine, kada se iznenada pojavi, iz bilo kojeg „nevažnog“ razloga, baš kao obična gruda snijega, biti prva žrtva katastrofe? Vlasnici kompanija kojima „vrijednost“ fiktivno raste zbog sulude politike ESB? Oni u pravilu ne bi trebali platiti nikakav račun, jer većina, ako ne i svi od njih, imaju zaštićenu imovinu u poreznim oazama, dovoljnu za lagodan život. Politiku Europske središnje banke će platiti nacije čije se zombi kompanije financiraju kroz kvantitativno ublažavanje. A kada se to dogodi, a prije ili kasnije se mora dogoditi, kao što kaže izreka: „Jao pobijeđenima!“ Zašto? Zato što se na globalnoj razini vodi bitka između dva modela upravljanja ekonomijom i financijama. Jedan je dužnički, za kojeg „stručnjaci“ tvrde „kako je to jednostavno tako i da svijet financija i prosperitetne ekonomije tako funkcioniraju“, a drugi model se razvija i raste,… zapitajte se gdje? Odgovor ćete lako pronaći, osim ako neki misle da je ovo najbolji od svih mogućih ekonomskih modela za XXI stoljeće?

Italia Oggi / Bloomberg 1 Bloomberg 2

Poplava “zombi korporacija” znači da Zapad i svijet trebaju novi ekonomski model