Volim te.

Svi strahovi pobijeđeni. Lišen očekivanja. Što bude – bit će. Samog sebe ogoliti do kosti i predati.

Sve to je moralo prethoditi tomu ‘Volim te’ – duša koja brza pred umom jer ne može više šutjeti, srce koje se otvoriti mora. Ne treba ništa više. Ne mora ti reći da i ona tebe voli, ne mora te voljeti. Možda nisi njen odabranik, možda voli drugoga, ali to nije tvoj problem. Što god ona učinila, kako god reagirala, ne može ništa učiniti da je ne voliš.

Netko će reći – Da, sve prave ljubavi su tužne. Nisu. Ni jedna ljubav nije tužna. Svaka je radost. Svaka iscjeljuje, liječi. Tuga dolazi od naših očekivanja. A ona su plod uma. Onog koji je zatvoren u vlastita poimanja sreće, pravde.

Bog je ljubav, reći će oni manje i oni više mudri. Nije. Ljubav je sila s kojom se Bog izražava. Ono što je od Boga, ne može biti nesavršeno. Zato je ljubav savršena. Inteligentna. Pravedna. Ne mora nas nitko voljeti da bismo bili uronjeni u ljubav.

I nitko nas neće voljeti, ako ta ljubav nije već u nama. Biti u ljubavi je izbor. Biramo biti u umu i njegovim strukturama, njegovoj matematici. Dobro je biti u umu u svakodnevnim poslovima, lakše, brže rješavamo probleme. Zamka je postavljena upravo tu – kad pomislimo da je um sve što postoji, kad zanemarimo ljubav koja omogućava i njegovo postojanje. Moje. I tvoje.

Biramo biti odvojeni od Boga. On je tamo negdje, ako je, a mi smo ovdje i teško nam je.

Cijelog života tražimo puteve do spoznaje, ključeve znanja i rijetko, vrlo rijetko ih pronađemo. Nismo ih tražili tamo gdje se cijelo vrijeme nalaze – u ljubavi s kojom nas je Bog stvorio.

Ne moramo nigdje ići. Ne moramo zaslužiti ljubav. Ne moramo je osvajati. Već je imamo.

Ništa lakše od prepuštanja. Bože – predajem u tvoje ruke – reći ćemo u očaju. Trebali bismo reći kao na početku – Volim te i predajem samog sebe. S vjerom i znanjem da ćeš Ti svojom ljubavlju uvijek i uvijek izabirati najbolje za mene. Bolje od mene samoga jer sa mnom ponekad upravlja um, ponekad upravljaju okolnosti, ponekad okolina.

Izgon iz Raja bijaše upravo to – izgon u iluziju da znamo bolje od Boga, da smo sposobniji stvoriti ljubav.

Ne možemo je stvoriti. Ne možemo je dati. Ne možemo je uzeti. Možemo joj se samo prepustiti.

Možemo voljeti. A da ona, utjelovljena u ženi nikad ne sazna.

Ako smo u ljubavi, u vjeri da ljubav zna najbolje odlučiti za nas, onda će se ona postarati da stvori okolnosti da i Ona, ta odabranica tvog srca odabere tebe.

Ne moraš ništa činiti. Samo moraš voljeti. Biti u ljubavi.

Bit ćeš uvijek zaštićen. Ni sotonska svijest ti nauditi neće. Ni neprijatelji ti nauditi neće. Samo voli.