Europa i SAD ne uspijevaju izgraditi zajedničku frontu protiv Kine

Europa i Sjedinjene Države ne uspijevaju razviti zajedničku politiku prema Kini, uglavnom zbog toga što se Amerikanci drže retorike u duhu “ili ste s nama ili protiv nas”, piše Foreign Policy. Štoviše, kako navodi američki časopis, situaciju je zakomplicirala činjenica da neke europske zemlje pokušavaju uspostaviti konstruktivan dijalog s Pekingom, što u mnogočemu sprečava stvaranje zajedničkog protukineskog fronta, čak i na europskom planu.

„Amerikanci su otišli predaleko. Na Sigurnosnoj konferenciji u Münchenu je američki ministar obrane Mark Esper pozvao saveznike Washingtona da “otvore oči pred kineskom prijetnjom “. Državni tajnik Mike Pompeo rekao je da Zapad “pobjeđuje u sukobu s Kinom”, a visoki dužnosnik Trumpove administracije rekao je da „ako Europa odbije Peking gledati kroz prizmu “oni su protiv nas”, onda ne razumije suštinu stvari”, piše američki časopis Foreign Policy, uz određenu dozu samokritike.

Europljani su također čuli jednog američkog republikanskog zastupnika koji je tvrdio da je izbijanje koronavirusa “šansa” da se kineski narod okrene protiv vlade. Slušali su i predsjednicu američkog Zastupničkog doma Nancy Pelosi, koja je postupke telekomunikacijske tvrtke Huawei opisala kao “tajni oblik agresije”.

Međutim, na većinu ovih upozorenja Europljani su ostali gluhi. Kako se pokazalo, kad se došlo do Kine, Washington i Europa govorili su različitim jezicima na svim okruglim stolovima, za radnim doručkom i svim zakulisnim razgovorima u bavarskoj prijestolnici.

“Stoga, sve dok se ta situacija ne promijeni, stvaranje transatlantske politike prema Kini u usponu bit će teško, ako ne i nemoguće “, piše časopis.

Moguće je da će sljedećih mjeseci američki predsjednik Donald Trump osobno torpedirati šanse za takvu suradnju. To se bidi u novim prijetnjama Kini, prema kojim će SAD zabraniti prodaju zrakoplovnih motora kineskim kompanijama, na što je službeni Peking odgovorio kako je to samo još jedan u nizu licemjernih primjera kako Sjedinjene Države koriste politička sredstva kako bi potkopale kinesko-američku trgovinu i vršile pritisak na Kinu.

“Dužnosnici američke vlade ne razumiju ništa u znanstvenoj i tehničkoj sferi, zanemaruju tržišna načela i panično se boje razvoja Kine, stoga čine ovakve ilegalne pokušaje da na bilo koji način naštete kineskoj ekonomiji“, rekao je glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Geng Shuang.

Međutim Trump treba Europu za ovaj sukob, što znači da može posegnuti za radikalnijim mjerama i ostvari svoju dugogodišnju prijetnju da će uvesti dodatne carine na europske automobile. Ti se strahovi u mnogočemu preklapaju s još jednim ozbiljnim čimbenikom koji sprečava ujedinjavanje napora na političkom frontu, a to je sve manje povjerenja kod Europljana u ono što američka administracija kaže i čini.

„Međusobno povjerenje između Europe i Sjedinjenih Država počelo se topiti otkako je Trump došao na vlast i povukao se iz Pariškog klimatskog sporazuma i nuklearnog sporazuma s Iranom. Štoviše, njegova neočekivana odluka o povlačenju američkih trupa iz Sirije je doslovno šokirala Europljane, a njegove izjave da je Europa puno gora od Kine se vrlo slabo ujedinjuje s Pompeovim opomenama kako je na Zapadu sve u radu, kao i s Esperovim pozivima na ujedinjenje snaga protiv Pekinga“, piše Foreign Policy.

Istodobno, osjećaj svađe koji prevladava u američkoj politici je u Münchenu bio naglašen izjavama američkih dužnosnika koji su zapravo priznali da blefiraju kad su prijetili da će prestati dijeliti obavještajne podatke s Velikom Britanijom i Europom ako odluče pribjeći uslugama Huaweija za postavljanje 5G mreža.

Europljani su pristojno slušali američka upozorenja o Kini. Ali čak je i šef konferencije, iskusni njemački diplomat Wolfgang Ischinger, bio prisiljen reagirati na buru optužbi protiv Pekinga. Posebno je podsjetio kako se Kina trenutno ne bori za život, već se bori protiv smrti s koronavirusom, čiji učinci odjekuju širom svijeta.

“Čini mi se da Kina zaslužuje suosjećanje, pomoć i riječi podrške, a ne samo kritiku”, rekao je Ischinger.

Europa i Sjedinjene Države nisu zadovoljni s mnogo toga u Kini koju vodi Xi Jinping. Prvo, ne sviđa im se, suprotno obećanjima kineskog čelnika, što tržište ove zemlje nije u potpunosti otvoreno za strana ulaganja. Drugo, i Washington i Bruxelles protive se „izvozu policijske države“ u zemlje Afrike i Latinske Amerike, kako oni vide kineska ulaganja na ova dva kontinenta. Treće, ne sviđa im se „represija nad muslimanima u Xinjiangu“, zapadnoj regiji Kine, gdje je u tijeku program deradikalizacije nekoliko desetaka tisuća lokalnih Ujgura, koji su internirani u posebne centre, oko čega je The New York Times stvorio mit o „milijunima Ujgura u koncentracijskim logorima“.

Istovremeno, Europa i Sjedinjene Države se slažu da bi Kini trebalo uzvratiti i obje strane su pooštrile pravila za kineske investitore. Obje strane osudile su akcije Pekinga u Xinjiangu. Obje strane razgovaraju o novoj teškoj industrijskoj politici.

Međutim, Bruxelles i Washington se ne slažu kako bi se trebalo definirati to rivalstvo. U konačnici, mnogo će ovisiti o tome mogu li transatlantski „saveznici“ razviti zajedničku politiku protiv Kine o kojoj se toliko govorilo na konferenciji.

Prema američkom časopisu, prije svega, SAD bi trebale ublažiti retoriku u duhu “ili ste s nama ili protiv nas”. Reinhard Bütikofer, političar iz njemačke stranke Zelenih, rekao je u intervjuu za američki časopis da, kada je riječ o Kini, dužnosnici Washingtona i dalje govore Europljanima kako ih “ne razumiju, ali što više mašu prstima, Europljani ih manje slušaju”.

„Međutim, Europa također mora pojačati napore u stvaranju zajedničke, kohezivne i oštrije politike prema Kini, obzirom na to da u Bruxellesu u prošloj godini nije sve teklo bez problema. Otkako je EU proglasila Kinu “sustavnim suparnikom”, europski napori u tom smjeru zastaju, a Njemačka ovdje igra značajnu ulogu“, upozorava Foreign Policy.

Cijela poanta je u tome što njemačka kancelarka Angela Merkel ne želi ljutiti Peking. To je dovelo do činjenice da je, unatoč Velikoj Britaniji, Francuskoj i drugim europskim zemljama, ona otvorila vrata svoje zemlje Huaweiju, odbila čestitati tajvanskom predsjedniku Tsai Invenu na njegovom ponovnom izboru.

Osim toga, Merkel u rujnu planira održati summit u Leipzigu uz sudjelovanje Xi Jinpinga i svih 27 čelnika EU. Merkel gura Kinu na sklapanje sveobuhvatnog investicijskog sporazuma s Europskom unijom, kao i na bližu suradnju u borbi protiv globalnog zatopljenja. Međutim, pregovori s Pekingom o tom pitanju napreduju polako, ali treba uzeti u obzir da Kinu trenutno ometa koronavirus.

“Ako se Njemačka ne bude ponašala oprezno na ovom sastanku, to ne da bi moglo potkopati nego će ojačati europsko jedinstvo s Kinom”, rekao je Mikko Hotari, direktor Instituta za kineske studije Mercator u Berlinu.

Prema Emanuel Macronu, sve dok Europa ne uspostavi red u svom taboru, bit će vrlo teško postići značajan uspjeh u pregovorima sa Sjedinjenim Državama. Francuski predsjednik dvaput je pokušao uvjeriti Trumpa da uspostavi blisku suradnju s Kinom i Europom i oba puta nije uspio.

„Ako Europa mora razviti zajedničku strategiju transatlantskog približavanja, Washington onda treba pronaći način da se uključi u dijalog kako bi mu saveznici vjerovali i mora promijeniti ton u odnosu prema njima“, sažima Foreign Policy, iako je prilično jasno kojim kursom ide EU, a kojim SAD i jedina mogućnost koja preostaje Washingtonu je prisiliti europske saveznike da se pridruže antikineskom taboru, što nakon „ruskog iskustva“ izgleda nemoguća misija.

Foreign Policy