AfD nije ekstremistička stranka i penje se na politički Olimp Njemačke

Njemačka opozicijska stranka Alternativa za Njemačku (AfD) putem suda je dobila zabranu da je državne vlasti nazivaju „ekstremističkom“.

Njemačke vlasti AfD više ne mogu nazivati ekstremno desničarskom strankom. Ranije je izjavu morao potpisati i Savezni ured kriminalističke policije Njemačke (BKA), koji je odgovoran za cijeli slučaj. Sada, ako vladin dužnosnik javno nazove Alternativu za Njemačku ekstremističkom desničarskom strankom, morat će platiti veliku kaznu.

Skandal izbio kada je Savezni ured kriminalističke policije Njemačke na Twitteru objavio oglas za zapošljavanje novih djelatnika koji žele raditi u borbi protiv desničarskog ekstremizma. Oglas je BKA ilustrirao slikom Alternative za Njemačku na zaslonu svoje internetske stranice. Prema tome, prema advokatima stranke, BKA je otvoreno naglasila da je AfD desničarska ekstremistička stranka.

I sve to se događa u jeku skandala s uhićenjem 12 osoba u petak u šest njemačkih saveznih pokrajina, za koje se sumnja da bi mogli pripadati terorističkoj skupini koja je planirala napade na političare, tražitelje azila, džamije i muslimane. Takvi planovi, po riječima istražitelja, nisu još bili dobili konkretnu formu, ali je istraga krenula iz Karlsruhea i bila je usmjerena protiv petorice ljudi otprije poznatih vlastima.

Ostali privedeni pod sumnjom su da su dali potporu osnovnoj jezgri skupine i navodno se složili o davanju financijske podrške, nabavci oružja ili o pomoći prilikom izvođenja napada.

Policijska akcija izvedena je u pokrajinama Baden-Württemberg, Bavarskoj, Donjoj Saskoj, Sjevernoj Rajni Vestfaliji, Rajni-Falačkoj i Saskoj-Anhaltu, a cilj je bio prikupiti dodatne dokaze. Međutim, ovdje moramo naglasiti da je slučaj poznate „Bande Kebab“, koja je od 2000. do 2007. ubila najmanje 10 ljudi, uglavnom Turske, Židove i jednog Grka, te policajku Michèle Kiesewetter (22), a pripisuje joj se i 12 pljački banaka „zbog samofinanciranja“, za koju se kasnije ispostavilo da je imala veze u njemačkoj obavještajnoj službi BND, što je, čini se, praksa na Zapadu, gdje se često događalo da jedno krilo unutarnje obavještajne službe upravlja terorističkim napadima iz političkih razloga.

Vraćajući se na najnoviji slučaj sa Saveznim uredom kriminalističke policije Njemačke, očigledno je da nije slučajno stavio logo i slike Alternative za Njemačku u pozivu na borbu protiv desničarskog ekstremizma. Ali, bez obzira na neke izjave i kontroverze koje se pripisuju ovoj stranci, govorimo o službenoj političkoj frakciji njemačkog Bundestaga, koja sasvim sigurno nem au svom programu rasne zakone ni namjere osnivanja koncentracijskih logora ili rušenje ustavnog poretka Savezne Republike Njemačke. Možemo se ne slagati s planom i programom stranke, ali pretjerivanje istavljanje u isti koš AfD i nacistički NPD, koji godinama živi na rubu zabrane djelovanja i riječ je o ekstremno desničarskoj stranci u svim segmentima, programski i u djelovanju.

Politički pokret AfD je bio prisiljen žaliti se sudu, koji je stao na stranu stranke.

“Ovo je veliki uspjeh za AfG i važan presedan. I dalje ćemo se braniti od svakog pokušaja klevete. Ako je vlasti zloupotrijebe s gledišta stranačke politike u svrhu vođenja propagande protiv neudobne oporbene stranke, počinitelji moraju biti kažnjeni po zakonu. Nećemo odstupiti od ove dosljedne vladavine prava”, rekao je Peter Bistron, zastupnik Bundestaga iz Alternative za Njemačku.

Prema Yevgenyu Schmidtu, čelniku ruske manjine koja je dio njemačkog pokreta za AfD, ovom presudom je učinjen prvi korak na putu borbe protiv kampanje za diskreditaciju njemačke opozicije općenito.

“Vladajući režim Angele Merkel koristi svoj dominantni položaj u borbi protiv opozicije. Koriste se apsolutno sva sredstva, od džepnih militanata do kontroliranih medija. Vladajući političari često, skrivajući se iza slobode govora, , bez oklijevanja i javno prišivaju sve vrste negativnih etiketa na AfD, a sada su putem suda učinjeni prvi koraci na putu borbe protiv kampanje za diskreditaciju opozicije. Možda će ova odluka pridonijeti normalizaciji političke rasprave u zemlji, koja se odavno pretvorila u oblik histerije”, rekao je Schmidt.

Ali kako se dogodilo da se AfD od marginalne stranke penje ka vlasti, iako je to, barem za sada, nemoguće zbog vjerojatnog koaliranja svih ostalih stranaka samo kako ova frakcija ne bi došla na vlast na državnoj razini.

Izborni procvat Alternative za Njemačku posljednjih je godina preplašio tradicionalne njemačke stranke i natjerao ih na kontranapad. Ali je stvar otišla tako daleko da je stvoren kaos, koji je najviše pogodio njemačku saveznu državu Turingiju. Unatoč optužbama da se poziva na nacističke ideologije i usprkos optužbama da se drži elemenata koji su po nečijem uvjerenju antisemitski, rasistički i da se zatvara prema europskim institucijama, drugo desetljeće ovog stoljeća je obilježilo brzi rast popularnosti Alternative za Njemačku i to ima svoje korijene.

Istovremeno s Njemačkom, isti se trend primjećuje u ostatku Europe, kao na primjer s Nacionalnim okupljanjem u Francuskoj, Voxom u Španjolskoj i duom Lega-Fratelli d’Italia u Italiji. Sve stranke se neprestano i opetovano optužuju za povezanost s ideologijama radikalne desnice iz prve polovice dvadesetog stoljeća, unatoč njihovim političkim programima koji su apsolutno nespojivi s fašizmima i , prije svega, širokoj podršci ljudi koju su te stranke dobile. A ovdje, reći da su milijuni Nijemaca, Francuza i Talijana, Španjolaca, da spomenemo samo neke, neonacisti, bilo bi previše.

Pobjeda desnice je djelo lažne „ljevice“

Kad politička stranka stekne široku popularnosti to je uglavnom zbog dva čimbenika, pobjedničke retorike i loših rezultata protivnika. A u svim slučajevima se upravo to dogodilo. Desničari su mogli ponuditi odgovore i vizije koje „ljevičari“ nisu, koji su odustali od svojih izvornih ciljeva i preferirali ograničiti svoju političku retoriku na jednostavne pokušaje omalovažavanja protivnika.

U politici prevladava termin „reductio ad Hitlerum“,  koji znači uspoređivanje političara ili političkih frakcija s likom nacističkog diktatora u nadi da će uvjeriti slušatelje da odbace njihovu političku viziju.

Iako u kratkom roku ova taktika može imati izvanrednu učinkovitost, što dobro svjedoči nevjerojatno dugo inkubacijsko razdoblje današnje desnice, dugoročno i u nedostatku odgovora na stvarne probleme građana gubi učinkovitost.

Osim toga, s vremenom postaje pravi dvosjekli mač, zbog čega šanse za gubitak kredibiliteta postaju veće od onih koje protivniku mogu nanijeti stvarnu štetu. Upravo se to dogodilo današnjim europskim „ljevičarima“, koji su napustili izvorne ciljeve, ali ne odustaju od vlastite retorike. U tom smislu se Italija i Njemačka, Španjolska i Francuska ne razlikuju previše. S jedne strane imamo stalne osude inteligencije uperene protiv suverenih stranaka označene kao fašističke, a s druge greška takozvane „ljevice“ koja polarizira politički sukob, što čak i umjerene glasače dovede do osjećaja da se više identificiraju sa strankama opozicije koje se naziva „populističkima“, čak iako formalno ne ulaze u njihov stranački tabor.

U međuvremenu AfD i dalje raste

Posljednje ankete You Trenda naglašavaju vrlo važnu činjenicu njemačkog scenarija. Afd, unatoč nekim usponima i padovima, i dalje raste i sada je četvrta stranka u Njemačkoj, nekoliko koraka od pretjecanja SPD-a. I sve to se događa bez obzira na utjecaj kaosa koji je stvoren u Turingiji, gdje je CDU uz pomoć Alternative za Njemačku oformio vlast na lokalnoj razini, da bi bio raspušten od središnjice i kancelarke Merkel, kaos koji će vjerojatno imati pozitivne posljedice za AfD u budućnosti. Brojke stoga poprimaju posebnu važnost, posebno za buduće izbore u zemlji s desničarskom strankom koja će vjerojatno biti u situaciji da postane temeljna politička snaga za potporu mogućoj alternativnoj vladi sa širokim konsenzusom. AfD se penje i  moći će se suprotstaviti vladi s mandatom naroda, kojeg se CDU ni SPD neće usuditi dovesti u pitanje.

U toj su se situaciji tradicionalne stranke našle potpuno zbunjene, nesposobne da odgovorima ponude alternativu, kao što čine političke strukture njemačke desnice. Upravo ovaj scenarij bi trebao europske stranke prisiliti na razmišljanje, da se zapitaju gdje su napravljene najveće pogreške, iako je odgovor više nego očit. I tako smo došli do povijesne prekretnice na kojoj se desničarske stranke Europe korak po korak bliže sve ravnijem putu da preuzmu uloge i položaje koje određuju politike europskih naroda.

Jučer smo objavili članak o programu Viktora Orbana i iz nekoliko stavki je jasno da je to program kojeg podržavaju deseci milijuna birača u Europskoj uniji. Zašto je to tako? Odgovor su nedavno dali Emmanuel Macron i Vladimir Putin, a ne čelnici ovih stranaka, kada je francuski predsjednik rekao da je Zapad oslabio, dok ruski vođa nije htio govoriti o Zapadu kao geografsko-političkom području, već je krivca prepoznao u liberalizmu, koji je iscrpio sav potencijal kojeg je imao.

Demokracija po Orbanu i Mađarska kao predvodnik „antiliberalne koalicije“