Rat u Siriji je bio trenutak istine – Turska i SAD više ne mogu skrivati ono što stvarno jesu

Iako će nekima zvučati suludo, dobro je da je Turska intervenirala u Idlibu i dobro je da SAD priznaju da su u Siriji ida se bave „zaštitom sirijske nafte“. Zašto? Zato što je tijekom nedavne eskalacije većina europskih medija konačno priznala da u Idlibu većinu teritorija drže teroristi sirijske Al-Qaide i da su se Oružane snage Republike Turske u savezu s priznatom međunarodnom terorističkom skupinom borile protiv sirijske vojske, koja je odjednom prestala biti „režimska“. Još uvijek ima nekolicina novinara, poput Juliana Röpckea iz Bilda ili svih ureda katarske Al-Jazeere, uključujući balkanski, koji se i dalje drže narativa iz 2012. i 2013. godine, ali ih je sve manje.

Zanimljiv je i nedostatak mašte u medija, zbog čega javno mnijenje Europe sve manje vjeruje ovim izvješćima, kao kod Al-Jazeere, čiji je balkanski ured reciklirao priču u „tajnim podzemnim bolnicama u Idlibu, čije lokacije nitko ne zna, kako ne bi bile bombardirane“. Priča je snimljena prije više od dvije godine, ali je sada mao dorađena i  objavljena na Facebook profilu AJ Balkan.

VIDEO: Izvorni uradak o podzemnim bolnicama „sirijske oporbe“ Idlibu

Naravno, čitatelji koji prate ovu medijsku kuću, najviše u BiH, ogorčeni su „genocidnim sklonostima diktatora Assada“ i „krvoloka Putina“, što bi im se moglo oprostiti zbog neupućenosti i nepoznavanja situacije, kao i zbog činjenice da ne znaju da je napredni ruski špijunski zrakoplov  Tu-214R nekoliko puta „skenirao“ cijeli Idlib i znaju se sve podzemne lokacije, čak i ispod ruševina dubine 10 do 20 metara, čemu služe i tko u njima boravi, tako je nemoguće sakriti se i zamijeniti bolnicu za zapovjedni centar ili skladište oružja Al-Qaide.

Što se tiče Amerikanaca, paradoksalno je, ali s druga strane dobro što su konačno skinuli maske, baš kao Turci, i rekli da su u Siriji kako bi krali tuđu i naftu. Tako je jedna ipak velika nacija, ekonomska i vojna velesila, ma kakva god bila, priznala da se ponaša kao drumski razbojnik  što ranije nije bio slučaj. Do sirijskog presedana su se američke uprave ipak trudile da daju privid legitimiteta planiranoj budućoj pljački, pa su organizirali i provodili državne udare, Obojene revolucije i agresije pod izgovorom uklanjanja diktatora, nakon čega bi postavljali marionetske vlade i dovodili američke kompanije da potpisuju „legalne poslovne ugovore“.

Sada je „uvertira“ preskočena i bez svrgavanja Assada se odmah prešlo na pljačku sirijskih resursa, po čemu se SAD ni po čemu ne razlikuju od terorista „Islamske države“, od kojih su naslijedili kriminalni posao u sjevernoj Siriji.

Osim toga, ni izjave o povlačenju iz arapske zemlje ne treba uzimati za ozbiljno, jer je sustavno povlačenje koje je najavio Trump odgođeno, ali da bi stvar bila zanimljivija, prošlog su tjedna Amerikanci poslali dodatne trupe u sjever Sirije.

Istina, oni govore o prebacivanju američke vojske iz jednog dijela zemlje u drugi. Washington kao da želi reći: “Mi, kao, nismo ovdje, ali u stvari jesmo”. Trump je prije otprilike godinu dana najavio potpuno povlačenje američkih snaga iz sirijske konfliktne zone. Tada je već bilo sumnji da te izjave nisu ništa više od bacanja prašine u oči.

Nisu spremni priznati poraz, zbog čega je Kongres spriječio povlačenje američkih trupa sa sirijsko-turske granice. Vrh Zastupničkog doma je osudio izjave Donalda Trumpa, koji je rekao da bi Sjedinjene Države trebale završiti sirijsku avanturu.

Sada govore o navodno pedesetak američkih vojnika u istočnoj provinciji zemlje, ali je ta brojka definitivno podcijenjena. Uzimajući u obzir da u Siriji još uvijek postoje najmanje dvije američke baze, vrlo je teško vjerovati da u svakoj od njih postoji samo dvadesetak američkih vojnika. Tako je već pri iznošenju brojeva jasno da je ovo još jedan američki blef.

Međutim, ponovno pokrenuta tema o povlačenju američkih trupa je još jedan razlog da međunarodna zajednica postavi dva temeljna pitanja. Prvo je što američke trupe uopće rade u Siriji? Drugo, je li moguće fizički nekako kontrolirati ili provjeriti jesu li povukli svoju vojsku ili ne? Kome je u načelu taj proces povjeren?

U stvari, sve što je povezano s američkom vojnom prisutnošću u Siriji je nezakonito. Prema zakonima Sirije i međunarodnom pravu. Bez obzira koliko se Amerikanci trudili, ova zemlja je i dalje suverena država i ima sve relevantne političke institucije, od  predsjednika do vlade i parlamenta. I nijedna od ovih institucije nije pozvala američke vojnike u Siriju. Za razliku od, recimo, ruskog kontingenta ili istih Iranaca, zajedno s Hezbollahom, koji se tamo bore na zahtjev službenih sirijskih vlasti. Isto tako nitko nije zvao ni Turke, niti ih je ovlastio da se u područjima Sirije koriste turskom lirom, a pogotovo ne da odvuku čitava tvorničke postrojenja iz Aleppa u Tursku. Osim saveza s teroristima, što si Amerikanci ipak nisu dozvolili i pazili su da ne ulete u isti kadar s militantima Al-Qaede, Turske i Amerikance povezuje pljačka sirijskih postrojenja i resursa.

Sjeveroistok Sirije je pustinja i granica s Irakom je jednostavno nominalna. To konkretno znači da Amerikanci, koji  još uvijek imaju veliki kontingent u Iraku, mogu bez ikakvog ometanja prebacivati svoje trupe iz jednog dijela pustinje u drugi, bez da se trude oko propisa prelaska državne granice bilo koje zemlje.

To znači da SAD u svakom trenutku, unatoč svim političkim i javnim izjavama Washingtona, u Siriji mogu imati onoliko vojnika koliko im treba ili onoliko koliko žele. To je još jedan argument u riznici teza da priča o povlačenju trupa nije ništa drugo do manipulacija.

I na kraju, ne možete govoriti o američkoj vojsci u Siriji bez spominjanja kurdskih snaga, za koje je zapravo zadužena američka vojska. Konkretno, govorimo o skupini “Sirijskih demokratskih snaga”. Trump je već rekao da SAD neće prestati podržavati sirijske Kurde, oružjem i novcem.

Međutim, postoje velike sumnje u iskrenost Washingtona i njihovu želju da  izravno podrže određene kurdske „demokratske težnje“. Za SAD je kurdski  „otpor“ obični alat za pljačku sirijskih prirodnih resursa, prije svega iz naftnih polja.

Napokon, nafta se u Siriji crpi upravo u istočnim provincijama Hasaka i Deir Ez-Zor i upravo su tamo razmještene glavne američke baze. S gledišta proizvodnje nafte, ovo je, naravno, fenomenalna regija, jer tamo crno zlato doslovno curi iz zemlje. Naime, ogromna ležišta nafte su na dubini od tek nekoliko metara u pijesku.

U ovoj situaciji su „Sirijske demokratske snage“ i Kurdi za Amerikance privatna kompanija za zaštitu prirodnih resursa koje su oteli u navodnoj “borbi protiv ISIL-a” i koje Washington jednostavno ne namjerava predati Damasku.

Dakle, ne uzimajte olako izjave o povlačenju američkih trupa iz ove regije. Zapravo, ovo nije ništa drugo nego još jedna pljačka na američki način. Ali koga SAD žele prevariti? Nijedan ozbiljan geopolitički akter na Bliskom istoku odavno ne pada na tu retoriku.

S druge strane, za 30 milijuna dolara mjesečno, koliko se procjenjuje američka zarada na ukradenoj nafti, SAD su same sebe pretvorile u međunarodnu kriminalnu organizaciju. Na da to nisu bile i prije, kao što je slučaj s Turskom, ali su se barem trudili da to ne bude tako evidentno. Sada je, izgleda, došao trenutak istine i nitko neće pogriješiti ako napiše da su Turci saveznici Al-Qaede, što znači da bi protiv Turske trebalo provesti međunarodnu vojnu intervenciju kao protiv talibana 2001. u Afganistanu. I nitko neće pogriješiti ako napiše da je američka uprava „cupola“ međunarodne kriminalne organizacije koja se u Afganistanu bavi trgovinom drogom, a u Siriji pljačkom nafte, dok se oni koji pokušavaju omesti kriminalne poslove likvidiraju kao u obračunu klanova na Siciliji, ali su SAD ipak nešto moćnije pa u tu svrhu koriste napadačke dronove, kao u Bagdadu, a ne skraćene dvocijevke ili solnu kiselinu, kao njihova „konkurencija“ iz Cosa Nostre.

VIDEO: Reciklirani uradak o podzemnim bolnicama „sirijske oporbe“ Idlibu

Facebook / AJ Balkans / Videos

VIDEO: SAD će „čuvati“ sirijsku naftu