Vrijeme odluke: Covid-19 je šansa da nam javno zdravstvo nikad ne postane „industrija“

U članku u kojem sam pokušao pojasniti, očito neuspješno, kako u Hrvatskoj i široj regiji ovo nije vrijeme za razne teorije o „koronavirusu kao društvenom eksperimentu“, jer je upravo ovo pravi trenutak sav pritisak na vladu očuvamo sustav javnog zdravstva, bolje rečeno da unaprijedimo ono što je od njega ostalo. Svi analitičari svijeta se slažu da nakon ove pandemije svijet neće biti isti i da je ovo veliki udarac globalizaciji u režiji američkih neokonzervativaca, koja se agresivno počela nametati urušavanjem Sovjetskog Saveza početkom ’90-ih.

Pandemija, ma kakva ona bila, će proći. To je sigurno, ali narodi koji budu gubili vrijeme na isprazne polemike na kraju priče će biti gubitnici, samo zato što nisu iskoristili trenutak u kojem se čak i elite boje reakcije masa, što se vidi u njihovim šizofrenim izjavama pri donošenju teških odluka.

Isprazne polemike se mogu poticati i informiranjem, što je zadaća svakog novinara. Ali sam osobno odlučio da više i tome ne sudjelujem, jer je primjetno stvaranje dva tabora, pro et contra, od mišljenja o porijeklu ovog soja koronavirusa do mjera koje se poduzimaju za suzbijanje pandemije. Tako je, na primjer, izvrstan materijal za eksplozivnu vijest dao novinar Milomir Marić, koji je u emisiji „Ćirilica“ pojasnio  kako je Bill Gates izbjegao američko zakonodavstvo i koronavirus iz „skladišta“ u Sjedinjenim Državama 2014. poslao na istraživanje u Kanadu i Wuhan, ali su se „putem“ dva  „kontejnera“ izgubila, a direktor laboratorija u Sjedinjenim Državama je u međuvremenu umro, itd., itd. itd. To bi bilo objašnjenje snimke koja kruži u Italiji zašto su kineski znanstvenici 2015. radili na tom soju koronavirusa. Ovo bi bila izvrsna tema za skupljanje publike, ali Bill Gates ionako nikada neće reći istinu i na temelju ove vijesti će, što je logično, nastati razne teorije, sve do one da cijelim ovim procesom upravljaju „ljudi reptili“, a mi smo puki i nemoćni promatrači.

Ne, nismo i nikada nećemo biti. Jer ako je tako, onda ništa nema smisla. Stoga „ljude reptile“ ili „varane“ ostavimo onima kojima je to omiljena zabava, jer su ovo vremena koja u kojima svu pažnju i napore treba usmjeriti na konstruktivno društveno djelovanje, uključujući na društvenim mrežama ili u komentarima na portalima. Italija se budi i najavljuje Italexit. Macron je u sukobu s kursom Angele Merkel i pravi zaokret u smjeru suverenizma. Koliko je iskren ili samo krade biračko tijelo Nacionalnom okupljanju  Marine Le Pen, to je stvar o kojoj trebaju brinuti Francuzi. Portugal uvodi nove zakone o imigrantima i tko je u zemlji i prijavljen je istog trenutka će dobiti dozvolu za boravak i rad, samo da obavi test na Covid-19. Granice su zatvorene i vrijeme je da se vrši pritisak na vlade da nitko u Europu ne može uži bez osobnih isprava i izvan graničnog prijelaza.

Još jedna važna borba je sigurnost hrane i zahtjevi nacionalnim vladama da se poljoprivredni sektor proglasi strateškim. Naime, odluke nekih zemalja da „privremeno zabrane“ izvoz žitarica, riže i drugih prehrambenih proizvoda, u kombinaciji s panikom zbog epidemije, dovela je do panike, nestašice i poskupljenja hrane u zemljama koje ovise o uvozu, dok su ljudi prisiljeni živjeti sa socijalnim naknadama ili minimalnim plaćama koje dobivaju kroz antikrizne vladine mjere.

Ono što nikako ne smijemo dozvoliti, a to je bila jedna od poruka u prošlom članku, jeste „amerikanizacija zdravstva“ i pretvaranje javnog zdravstva u „bolničku industriju“, kako američki sustav javnog zdravstva zove Bloomberg.

Sav cinizam američkog establišmenta se očituje u izjavi Donalda Trumpa koju je dao tijekom vikenda, kada je rekao „da se akcije američkih vlasti mogu smatrati uspješnim ako mrtvih od koronavirusa u zemlji bude manje od 200 000, iako je ovo strašna brojka”.

Nije isključio da bi broj žrtava mogao biti manji, od 100 do 200 tisuća, što će biti „uspjeh akcija američkih vlasti“.

Dakle, ni po koju cijenu ne smijemo dopustiti da se pod krinkom reforme javnog zdravstva taj sektor pretvori u „industriju“ stvaranja profita, jer je to pravo svakoga od nas.

U ovom trenutku ima toliko stvari za učiniti, toliko važnih pitanja koje treba otvoriti da je potpuno nevažno hoćemo li biti u taboru koji vjeruje da je virus pušten namjerno ili je prešao sa životinja na ljude. Osobno mi se čini da su sve priče u tom smislu usmjerene upravo na to da se nitko ne dotakne suštinskih pitanja o kojima ovisi hoćete li sutra imati posao, hoće li kilogram kruha koštati 7 ili 77 kuna i, konačno, hoćete li imati pravo na adekvatnu liječničku skrb kada se otkrije da vam hitno treba operacija ili složeni postupak liječenja.  Kako bi bolje razumjeli o čemu je riječ i zbog čega treba ustati i pobuniti se dok je vrijeme, poslušajmo što na tu temu ima za reći Caleb Maupin za New Eastern Outlook.

Koronavirus razotkriva mitove zapadnjačke liberalne ideologije

“Zdravstvo nije ljudsko pravo.” To je omiljena tvrdnja američkih konzervativaca, libertarijanaca i zagovornika slobodnog tržišta. Zapravo, američki politički establišment je teško podijeliti na konzervativce i „progresivce“, jer im se ideje i političke odluke podudaraju i često su apsurdne za definirati ih „ljevičarskim“ ili „desničarskim“.

Roger Stark, liječnik i analitičar politike Centra za zdravstvenu zaštitu u Washingtonu,  za Washington Times je napisao za nas možda zastrašujuću kolumnu u kojoj tvrdi kako ne postoji pravo na javno zdravstvo, temeljeno na solidarnosti. Caleb Maupin je citirao samo mali dio, ali je vrijedi čuti u cijelosti. Tek onda možemo razumjeti koliko je važno iskoristiti trenutak za pritisak na vlasti koje u svojim „paketima strukturnih reformi“ imaju i približavanje „zastarjelog modela javnog zdravstva modernim zapadnom sustavima“.

Roger Stark: „Zdravstvena zaštita nije pravo“

“Smatramo da su te istine samorazumljive, da su svi ljudi stvoreni jednaki, da ih je njihov Stvoritelj obdario nekim neotuđivim pravima, među kojima su život, sloboda i potraga za srećom. Ove riječi u Deklaraciji o neovisnosti definiraju “prava” američkih građana. Ali ona ne uključuje zdravstvenu zaštitu. Ipak, više od 100 godina neki Amerikanci vjeruju da zdravstvena zaštita ne samo da je njihovo pravo, već da im to treba pružiti vlada, a to trebaju plaćati porezni obveznici. Ako je medicinsko liječenje pravo, što onda to točno znači? Znači li to da su vam susjedi, preko vlade, dužni osigurati svu zdravstvenu zaštitu? Znači li to da bilo tko može zahtijevati od vlade da mu plati hospitalizaciju, lijekove na recept i poseban tretman poput transplantacije organa? Znači li to da svaki Amerikanac ima pravo na vještine i znanja svih liječnika i liječnica? Ova pitanja vode do drugih. Kako društvo plaća zdravstvenu zaštitu za sve? Tko odlučuje kome treba pružiti zdravstvenu zaštitu i koliko? Tko može odlučivati koliki bi trebao biti proračun za zdravstvo? Tko bi trebao imati ovlasti donositi zdravstvene odluke za nas?

Umjesto da se suoče s tim pitanjima, zagovaratelji zdravstvene skrbi kao prava kažu da bi svi trebali imati zdravstveno osiguranje? Problem s ovim je da obično zdravstveno osiguranje ne jamči pravodoban pristup stvarnoj medicinskoj skrbi. Svaki građanin Kanade ima zdravstveno osiguranje koje plaća država, ali i dugačak rok čekanja na liječenje, poglavito za specijaliziranu njegu, a taj sustav bi bio neprihvatljiv za Amerikance. Svatko se može složiti da je zdravstvena zaštita neophodna za život. Isto to su i hrana, dom i odjeća. Ipak nitko ne zahtijeva univerzalnu “skrb o hrani” ili vladine stanove za sve.  Amerikanci traže izbor i žele konkurenciju kad kupuju stvari za životne potrebe. Vlada postoji kako bi Amerikancima jamčila slobodna tržišta kada traže pristup gotovo bilo kojem proizvodu, a posebno hrani, domu i odjeći. Nitko ne bi očekivao da će društvo, putem vlade, svima plaćati te životne potrebe“, u svojoj libertarijanskoj tiradi, koja se skriva iza logike da bi onda takva prava mogli tražiti za sve, piše dr. Roger Stark. Ali ovo izlaganje vrijedi čuti do kraja.

„Ako bi „skrb za hranu” kontrolirala, plaćala i regulirala vlada, imali bismo prekomjernu upotrebu, manje izbora i ograničenu opskrbu. Privatni sustav trgovina i supermarketa je taj koji osigurava pristup, izbor i konkurentne cijene svima. Sustav slobodnog tržišta je učinkovit, dobrovoljan i fer. Kritična je točka koji je najbolji mehanizam koji što većem broju Amerikanaca omogućiti zdravstvenu zaštitu. Kanadski sustav ne jamči pravovremeni pristup. Američko iskustvo s bolničkim sustavom za veterane, sveobuhvatnim zdravstvenim programom, otkriva neprihvatljiva čekanja i ogromne neučinkovitosti. U osnovi, ti sustavi raspodjeljuju zdravstvenu zaštitu putem čekanja i ograničenim novcem, a kvaliteta skrbi može biti različita. Zbog proračunskih ograničenja, potražnja za zdravstvenom zaštitom mnogo je veća od ponude u gotovo svakoj županiji s vladinim sustavom zdravstvene zaštite. Čak ni Medicare, što je u osnovi plan s javnim financiranjem, nije financijski održiv“, nastavlja dr. Stark u za nas mnogima nejasnom obrazloženju da sustav koji se temelji na solidarnosti, kakvog smo imali i još uvijek postoji, sa svim svojim manjkavostima, ne daje ni kvalitetnu i pravovremenu skrb.

Njegovo je obrazloženje tipično za gurue slobodnog tržišta, koji su se trenutno uvukli u mišje rupe i slave odluku Trumpa i Federalnih rezervi da odštampaju 2100 milijardi dolara i tako pokušaju spasiti američkih sustav od urušavanja. Kada je voda došla do grla, slamka spasa je državni intervencionizam.

Bilo bi časno od njega da je dr. Stark napisao kolumnu u kojoj bi ostao dosljedan i zatražio da sve propadne i da se sve izgradi iznova, jer je „nevidljiva ruka tržišta toliko moćna da je drugačiji ishod naprosto nemoguć“. Nešto poput Hitlera u filmu „Konačni pad“, gdje je nacistički vođa izjavio „kako Nijemci zaslužuju da budu pregaženi, jer da su bili nadmoćnija rasa, pobijedili bi sve neprijatelje“.  Je l to zaista rekao, moramo vjerovati na riječ njegovoj tajnici, na temelju čije priče je film i napravljen. Ali dr. Stark se ovih dana nije oglasio, a bio je toliko uvjeren u ispravnost tvrdnji temeljenih na „ekonomskoj znanosti“ Miltona Friedmana.

„Kao i u svim ostalim ekonomskim aktivnostima, slobodno tržište nudi najbolje rješenje za pružanje najvećeg pristupa zdravstvenoj zaštiti i za kontrolu troškova. Ljudi koji slobodno donose vlastite odluke o zdravstvu i koriste vlastite dolare za zdravstvenu zaštitu pružit će Amerikancima najbolju priliku da iskoriste svoje “pravo” na pristup zdravstvenoj zaštiti, a postoje zdravstveni programi koji su dostupni onima koji si to ne mogu priuštiti. Na kraju dana, zdravstvena zaštita je ekonomska aktivnost kao i svaka druga, iako s interakcijama između pacijenta i pružatelja usluga. Društvo bi trebalo raditi na tome da pacijenti preuzmu brigu za svoju zdravstvenu zaštitu, na smanjenju uloge države i fokusiranje na pristup, a ne na zdravstvo kao navodno „pravo“, zaključuje dr. Roger Stark, analitičar Centra za zdravstvenu zaštitu u Washingtonu.

Ovo je njegova kolumna prevedena u cijelosti, iako se može sažeti u izjavu „kako je, na kraju dana, zdravstvena zaštita ekonomska aktivnost kao i svaka druga“. Nije gospodine Stark, ili barem nije u nas, ostacima ostataka od bivše države i „staroj i truloj“ Europi općenito, a panika s Covidom-19 je povijesna šansa da europski sustavi javnog zdravstva nikada ne postanu „industrija“.

Drugi veliki mudrac iz istog tabora, Leonard Peikoff s Instituta Ayn Rand, objasnio je to ovako: „Primijetite da sva legitimna prava imaju nešto zajedničko, a to su prava na radnju, a ne nagradu od drugih ljudi. Američka prava drugim ljudima ne nameću nikakve obveze, već samo negativnu obavezu da vas ostave na miru. Sustav vam garantira priliku da radite za ono što želite, a ne da vam bez napora išta daje netko drugi.”

Treći u nizu ovih zastrašujućih izjava je Richard M. Salsman, koji je, pišući za časopis Forbes, rekao: “Liječnici, medicinske sestre, bolnice, proizvođači lijekova i zdravstveni osiguratelji više nisu “sluge” mase, pa čak ni onima kojima je potrebna zdravstvena zaštita, nego su poslovni ljudi, bankari, učitelji, novinari ili vozači kamiona sluge onih kojima su potrebne njihove usluge. Ako želite platiti usluge pružatelja zdravstvenih usluga, jednostavno to učinite. Ako si to ne možete priuštiti, pokušajte ugovoriti popust ili platite rate ili tražite pristup privatnoj dobrotvornoj organizaciji, ali nemate “pravo” uzimati od pružatelja zdravstvenih usluga ono što nisu spremni pružiti.”

Zajedničko svima je da liječnik, medicinska sestra, medicinski tehničar i bilo tko drugi iz ove „profesije“ više ne vrše svoj poziv, a biti liječnik nije „usluga“, nego poziv, gospodo s one strane Atlantika.

Kako je pravilno primijetio Caleb Maupin, brojni prilozi, članci, televizijske vijesti, postovi i video zapisi na društvenim medijima ukazuju da se u Americi čak i obični ljudi, srednja klasa i siromašni slažu s ovim izopačenim mišljenjem. To je posljedica višedesetljetne indoktrinacije da si svi krivi za vlastitu nesreću, čak i ako se radi o bolesti. U svemu se osjeti središnja ideološka retorika onih koji vjeruju u ekonomske teorije Miltona Friedmana.

U osnovi, prava su samo negativna. Prava postoje samo da bi se pojedinci „zaštitili od državne prisile“. Ali nitko nema prirodna prava ni na što. Pozitivna „prava“ poput obrazovanja, zdravstvene zaštite i zapošljavanja zapravo se nameću onima koji su potrebni da se ona konzumiraju.

Zdravlje je vaša stvar, a ne posao društva. Zahtjev da vlada zaštiti vaše zdravlje nije legitiman. Henry David Thoreau napisao je “vlada je najbolja kada najmanje vlada”. Velečasni A. C. Dixon skovao je pogrešno njemu dodijeljenu frazu: “Vaša sloboda završava tamo gdje započinje moj nos.”

Na način na koji pristaše zapadnog liberalizma gledaju na svijet, zdravstvo jednostavno ne može biti ničije pravo. Društvo nema obveze prema pojedincima, a pojedinci nemaju nikakvu obvezu prema društvu. Država jednostavno postoji samo kako bi vas zaštitila od onih koji bi vam naštetili ili ukrali vašu imovinu. Ali sada se pokazalo da „što manje države“ znači više kaosa.

Država i coronavirus

26. veljače se američki predsjednik Donald Trump obratio se javnosti i govori je o opasnosti od koronavirusa. Ovdje možete napraviti usporedbu između izjava koje je dao prije mjesec dana i ovih najnovijih.

„Prioritet broj jedan s našeg stajališta su zdravlje i sigurnost američkog naroda. I to je način na koji sam gledao kada sam donio tu odluku. Zbog svega što smo učinili, rizik za američki narod ostaje vrlo nizak. Imamo najveće svjetske stručnjake,  stvarno svjetske, upravo ovdje, ljude koje druge zemlje pozivaju kada se takve stvari dogode”, rekao je Trump.

Čini se da mnoge njegovi pristaše i protivnici uopće nisu shvatili da su njegove riječi dugogodišnja mantra njegovih političkih saveznika i protivnika. Zašto bi vlada trebala dati prednost zdravlju američkog naroda? Ako je zdravstvena skrb osobna stvar, a država nema pravo ništa nametati nikome, kako vlada može poduzeti mjere da zaustavi koronavirus?

Međutim, realnost je da je nekontrolirano širenje koronavirusa prijetnja svakom javnom zdravstvu i zbog toga se smatra da vlade imaju obvezu istupiti i spriječiti daljnje epidemije.

Ovdje se postavlja pitanje zbog čega je koronavirus poseban? Poseban je zato što kad se ljudi u bilo kojem društvu ne osjećaju dobro, to ima štetan učinak na društvo u cjelini. Društvo s puno nezdravih ljudi postaje problematično, čak i za one koji nisu bolesni. To je glavni problem neobuzdanog individualizma u kojem ne postoji svijet o šteti koja se nanosi zajednici, bez obzira koliko ta šteta naizgled bila „moja i čisto individualna“.

Postoji razlog zašto postoje kodeksi postoje o javnom zdravstvu. Postoji razlog zašto su SAD imenovale generala kirurga i izvršnu vlast. Postoji razlog da američka vlada ima Centar za kontrolu bolesti (CDC).

Američka javnost priznaje da na nekoj razini država ima „pravo“ zaštititi kolektivno zdravlje svoga naroda. Pitanje je koliko „američkog“ prava na zdravlje imaju građani Sjedinjenih Država? U mnogim zemljama država osigurava zdravstvenu skrb građanima. Neke zemlje idu tako daleko da upravljaju nacionalnom zdravstvenom službom, ukidaju privatne bolnice i kliničke usluge. Velika Britanija je uoči ove epidemije i nevezano za nju shvatila koliko je pogriješila s reformama Margaret Thatcher.

Sjedinjene Države su jedina zapadna zemlja koja ima samo privatni zdravstveni sustav. Zakonodavstvo Richarda Nixona koje je stvorilo organizacije za održavanje zdravlja 1973. osnovalo je mrežu privatnih osiguravatelja koji plaćaju medicinske račune onima koji se pretplate na njihove usluge.

Ali  neki konzervativci i zagovaratelji slobodnog tržišta i libertarijanci tvrde da su čak i Nixonove reforme iz 1973. otišle predaleko. Sue Lowden, kandidatkinja za kongres u Nevadi, tvrdila je da su osiguravajuće kuće koje je stvorila država nepotrebne, jer su prije toga Amerikanci imali slobodu u trgovini sa svojim liječnicima. Kako se predstavila biračima?

“Znate, prije nego što smo svi započeli sa zdravstvenom zaštitom, u stara vremena naši bake i djedovi donosili bi piletinu liječniku. Rekli bi da će obojiti njegovu kuću. U davna vremena su ljudi to radili kako bi dobili uslugu od svojih liječnika. Liječnici su vrlo simpatični ljudi. Ne odustajem od tog sustava”, rekla je Sue Lowden, iako se danas, umjesto pilića i „krečenja“ kuće, pacijent mora predstaviti a s potrebnom svotom dolara.

I bez obzira na to, medicinski dug u Sjedinjenim Državama trenutno iznosi 3300 milijarde dolara, što je otprilike 17,9% BDP-a zemlje. U 2019. godini 27 milijuna Amerikanaca nije imalo zdravstveno osiguranje, što znači da će za bilo koje zdravstvene usluge morati plaćati izravno s osobnim sredstvima.

Ako vlada ima obvezu zaštititi cjelokupnu američku javnost od koronavirusa, zar ne postoji obveza osigurati i da 27 milijuna neosiguranih mogu dobiti zaštitu koju trebaju? Zar vlada nije dužna riješiti se medicinskog duga od 3300 milijardi dolara, što je ogroman teret za gospodarstvo?

Ljudska bića su društvena bića

Ljudska bića su u osnovi kolektivna, društvena bića. U tome se slažu svi filozofi, psiholozi, povjesničari i akademici društvenih znanosti. Od vremena plemena lovaca i sakupljača, do robova carstva Mezopotamije, Egipta, Rima i Grčke, pa sve do feudalnih zajednica i moderne globalne kapitalističke ekonomije, ljudska bića su uvijek surađivala jedna s drugima, kao zajednice i kao pojedinci. I ratovala su, naravno, ali to nije tema.

Nitko danas ne može pokazati na bilo koji proizvod i reći “sve sam sam napravio”. Globalna ekonomija, kakva trenutno postoji, uključuje ljude s cijelog planeta, koji se okupljaju zajedno kako bi stvorili proizvode. Obična elektronička stavka može biti proizvod radnika u 5 ili 6 različitih zemalja. Čak i većina individualnih majstora koristi alate koji se proizvode u montažnim linijama i pakuje ih, prevozi i na kraju prodaje ogroman broj ljudi.

Margaret Thatcher, guru zapadnog individualizma i ekonomskog liberalizma, rekla je da “društvo ne postoji“. Postoje pojedinci, muškarci i žene, te obitelji. I nijedna vlada ne može učiniti ništa osim da kaže ljudima kako paziti na sebe.

Međutim, stvarnost je sušta suprotnost onome što je kao dogmu proglasila Margaret Thatcher. Čitava ljudska povijest je povijest kolektivizma, što jednako tvrde vjerske vođe i „komunisti“.

Koronavirus je problem s kojim se ne moraju suočiti samo susjedna sela i gradovi i regije, čak ne ni samo neke zemlje, već cijela globalna zajednica. To pokazuje apsolutnu nužnost raskida s ideologijom koja govori da su ljudi samo atomizirani pojedinci bez ikakvih obveza prema društvu i bez ikakvih dužnosti, pa tak oni društvo ili država njima ništa ne duguju.

„Problemi koji prijete cijelom ljudskom rodu, zahtijevaju mobilizaciju cjelokupnog ljudskog roda. Zapadna liberalna individualistička ideologija je prikladan retorički mehanizam za bogate i moćne, ali ne uspijeva razumjeti samu prirodu ljudskih bića“, zaključuje Caleb Maupin za New Eastern Outlook.

U zaključku, ovaj osvrt na SAD i ideologiju koja je zajednički nazivnik neokonzervativcima i libertarijancima je, još jednom ponavljam, potreban za razumjeti u kojem smjeru treba graditi društveni diskurs. To bi trebala biti primarna zadaća novinara i znanstvenika, a posebno liječnika. Sve druge priče su odvraćanje pažnje od pravih problema i onoga što se u ovom trenutku može učiniti.

Journal NEO / Washington Times / The Guardian

Trump: Manje od 200 000 mrtvih Amerikanaca od Covida-19 je dobra prognoza

Razboli se od koronavirusa u Americi, ako se usudiš

Zdravstveni sustav Britanije i kamo vode takozvane „strukturne reforme“