“Leteće krilo” – Novi ruski strateški bombarder već u izradi

Ruski proizvođači zrakoplova navodno su započeli montažu novog bombardera nove generacije, poznatog pod oznakom PAK DA. RT je saznao ponešto o tom tajnom stroju.

O pokretanju proizvodnje PAK DA-a izvijestila je ranije ovog tjedna novinska agencija TASS. Kabina aviona već je djelomično izgrađena, a očekuje se da će cijeli avion biti spreman naredne godine, rekli su agenciji izvori bliski zrakoplovnoj industriji u zemlji.

Oznaka PAK DA označava „perspektivni aavijacijski kompleks (PAK) daleke avijacije (DA)“. Programe PAK DA pokrenula je Rusija početkom 2010.-ih u nastojanju da vojsci pruži moderni hardver. Do sada je dovršen samo razvoj novog višenamjenskog borbenog aviona; borbeni avion 5. generacije Su-57 već je ušao u fazu masovne proizvodnje, dok je pred-proizvodna serija zrakoplova već u uporabi.

Leteće krilo

Iako službeno nije predstavljena niti jedna maketa zrakoplova, pa čak ni konceptualni model, mnoštvo medijskih izvještaja sugeriraju kako se očekuje da će PAK DA, razvijen od strane proizvođača zrakoplova Tupolev, biti leteće krilo. U osnovi, izgledat će pomalo kao kultni američki bombarder Northrop B-2 Spirit.

Taj je zračni okvir neobičan za ruske dizajnere zrakoplova; zemlja nikada nije masovno proizvodila vojne letjelice ovog tipa, što vjerojatno daje na složenosti projektu.

“Nemamo iskustva u izradi ove vrste zrakoplova ovakvog dizajna. Nema ništa što je presloženo u vezi toga, ali to još nikad nismo učinili”, izjavio je za RT Vadim Lukašević, koji je radio kao inženjer za proizvođača zrakoplova Sukhoi između 1985. i 1992., a sada je neovisni zrakoplovni stručnjak.

Istovremeno, ruski proizvođači zrakoplova proizveli su nekoliko letećih bespilotnih letjelica, uključujući Ohotnik (”Lovac”), dizajniran za djelovanje zajedno sa Su-57, zahvaljujući čemu je već stečeno određeno iskustvo na ovom tipu zrakoplova.

Leteće krilo je dobar izbor za zrakoplov dugog dometa, jer je posebno stabilan tijekom horizontalnog leta. “Leteće krilo je najsimpatičnija i najučinkovitija shema koja minimizira otpor zraka i omogućava maksimalnu količinu goriva koja se može uzeti prije polijetanja. Nema ga ništa drugo, samo krilo “, objasnio je Lukašević.

U isto vrijeme, ovaj oblik je neprikladan za nadzvučni let, pa se očekuje da će PAK DA biti sub-soničan. Za razliku od nadzvučnih letjelica, sporije letjelice su jednostavnije za balansiranje i ne trebaju složeni dovod za gorivo sa spremnicima postavljenim po cijelom zrakoplovu, što omogućava veći prostor za drugi teret. Ipak, s obzirom na veličinu zemlje, samo pod-zvučni oblik mogao bi imati ozbiljne prepreke, rekao je AlekseyLeonkov, glavni urednik ruskog oružarskog i vojnog časopisa ,Arsenal Otechestva.

“Moderno ratovanje postalo je vrlo brzo. Obično je takvo zrakoplovstvo skriveno duboko unutar nečijeg teritorija kako bi ga se zaštitilo od udara balističkih raketa”, objasnio je Leonkov. „Pod-zvučni zrakoplov koji polijeće iz Engelsa (zračna baza na jugu Rusije) stići će do Vladivostoka za sedam sati, dok će nadzvučni avion pregaziti istu udaljenost za 2-3 sata, a hiper-sonični zrakoplov za jedan sat. To je vrlo velika razlika”.

Fokus na smanjenoj uočljivosti i elektroničkom ratovanju

Podzvučni zrakoplov dolazi s drugim nedostacima, poput nemogućnosti bijega od bržih zrakoplova. Uz to, oblik letećeg krila čini da zrakoplov bude znatno teži za manevriranje od svojih konvencionalnih protivnika; stoga izbjegavanje nadolazeće rakete nije opcija. To možda neće niti biti potrebno, smatra Lukaševič.

“Suvremeni protuzračni sustavi mogu presresti dolazne raketne bojeve glave koje se kreću brzinom od 2-3 kilometra u sekundi. Besmisleno je praviti nadzvučni bombarder, ionako će ga presresti”.

Stroj će se stoga morati uvelike oslanjati na tehnologiju smanjene uočljivosti  kako bi mogao napadati neprimijećeno. Leteće krilo obično ima vrlo gladak oblik i nema izražene dijelove, što je dobar izbor za skriveni pristup.

“Lakše je da bombarder bude u cijelosti skriven ili da može potajno lansirati svoje rakete prije nego što neprijatelj može doći do njega”, rekao je Lukaševič.

S druge strane, korištenje tehnologije smanjene uočljivosti ne čini zrakoplov nevidljivim za neprijateljske radare, već mu samo daje više vremena prije nego što se otkrije, objasnio je Leonkov. Zbog toga će novi zrakoplov vjerojatno biti opremljen sofisticiranom opremom za elektroničko ratovanje koja zbunjuje radare i sustave naoružanja.

„Slaba vidljivost radarskog položaja postupno više nije glavni faktor koji štiti zrakoplov u zraku. Danas su zrakoplovi opremljeni sustavima elektroničkog ratovanja koji iskrivljuju podatke dobivene radarima koji ih pokušavaju pratiti“, rekao je Leonkov. “Međutim, kompozitni materijali koji se koriste u izgradnji određenih zrakoplova i dalje su održivi”.

Nastavak na Tu-95

Te karakteristike, oslanjanje na nevidljivost i samo sposobnost pod-zvučnog leta, vjerojatno čine PAK DA nasljednikom ikonskog bombardera Tu-95. Nuklearni zrakoplov, koji potječe iz 1950.-ih, i dalje ostaje u službi, ispunjavajući ulogu nosača krstarećih raketa dugog dometa koji može pogoditi i kopnene i mornaričke ciljeve.

“S obzirom na svoje karakteristike, zrakoplov je prilično blizu Tu-95”, rekao je Lukaševič dodajući da će vjerojatno ispuniti istu ulogu, ali učinkovitije i lukavije.

Unatoč višestrukim nadogradnjama, veteranski zrakoplov i dalje je ograničen na staromodni zračni okvir. Ogroman zrakoplov s elisno-mlaznim motorom ne samo da je vrlo vidljiv raznim radarima, već stvara i mnogo buke.

“Tu-95 je” najbolji”, najglasniji je među našim zrakoplovima. Tako je bučan sa svim svojim propelerima i četiri motora da čak i podvodni hidroakustički sustav, koji je smješten na dnu oceana i koji se koristi za praćenje podmornica, može čuti buku aviona Tu-95, koji leti na 10 km nadmorske visine”, izjavio je Lukaševič.

Hoće li zapravo biti u zraku iduće godine?

S obzirom na to da je stvaranje zrakoplova ispočetka vrlo složen proces, pogotovo kada se radi o okviru koji se nikad prije nije koristio u zemlji, to znači da stroj u izradi vjerojatno neće letjeti sljedeće godine.

“Kod izrade zrakoplova prvo se izrađuje statički prototip. Ova jedinica prolazi testove otpornosti na stres, kad se zrakoplov napuni, zračni se okvir savija. Kad su dizajneri sigurni da konstrukcija zadovoljava potrebnu čvrstoću, prvi leteći prototip spreman je za polijetanje”, rekao je Lukaševič.

Statička ispitna jedinica u punoj mjeri samo je prazan trup zrakoplova koji zapravo nikada ne leti, objasnio je Lukaševič, dok je prvi leteći prototip barem drugi model tog zrakoplova istoga tipa koja je izgrađena. Statička jedinica rijetko dobiva sve odgovarajuće sustave i ona se zapravo nadograđuje u završni model zrakoplova.