Jedan moj prijatelj je pravo spadalo i s vremena na vrijeme mi pošalje neki šaljiv e-mail, obično zbijajući šale na svoj račun. Ja se nasmijem, a ponekad to podijelim i s čitateljima ovog portala. Prijatelju sam odgovorio ovako kako glasi naslov, a evo njegovog pisma:
“U utorak imam kontrolni termin kod doktorice. Kaže, hoće da mi pogleda i tabane jer, kao, to ima veze sa šećerom. Ja mislim da prije ima veze s računom kojeg će ispostaviti mom osiguranju. Šta ću, nakiselio sam danas noge dok tabani nisu opuzli, umalo ih vrelom vodom ošurio nisam. Nokti omekšali, skratim ih ja tako za jedno dva centa. Na tri mjesta sam prosjekao kožu, sad krvari. Valja mi parket brisati. Ma, znao sam ja da ću nešto zajebati, zato sam ih i sjekao dva dana unaprijed, dotle će rane bar malo zacijeliti
Jebote, dade me doktorica na trošak! Probam, sve cipele mi sada prevelike. A nakupovao sam ih pun podrum da imam i u renti. Valja sada kupovati cipele broj manje. Razmišljam, ali uštedjet ću na čarapama? Vraga, tako sam nokte krvnički odgrickao da sada režu ko testera. Da šutnem loptu, probušio bi i kožu i dušicu. Nema šanse da čarape navučeš a da ostanu čitave.
Sad valja čekati da nokti opet otvrdnu pa da ih oturpijam. Pripremio sam malu akumulatorsku bušilicu, njom ce valjda ići brže. Zbog bugije i prašine valja staviti i masku na lice. Moram, međutim, to uraditi dok žena ne dođe kući da ne vidi da sam koristio njen pribor, onda bi tek najebao. Evo, pokušavam sušenje ubrzati fenom za kosu na trećoj brzini. Smrdi u stanu na paljevinu… Prije da ću se ugušiti dimom nego što će me sjebati šećer.
Ma, podsjeti me ovo na jednog nekadašnjeg našeg direktora koji je otišao na službeno putovanje u Beograd pa izjutra u hotelu (valjda je prvi put bio u hotelu) vidi kako ljudi stanu cipelama u neku mašinu, a ona im očisti cipele. Gurne i on cipele u rupu. Kada se mašina zaustavila, izvuče noge i ima što da vidi – bjelikave ljetne cipele namazane crnom kremom! Pogrešna rupa.