Smisao slanja oprečnih poruka

„Dobro je da što više boravite na otvorenom, ali ostanite doma i nemojte nikuda izlaziti.“, „Vodite brigu o vašim starijim članovima, ali ih nemojte kontaktirati.“, „Maske ne štite, ali se preporučuje da ih nosite.“ Ovakve i slične oprečne poruke građanima diljem svijeta slali su i šalju se svakodnevno od ljudi koji u njihovim državama rukovode krizom oko koronavirusa. Kod građana takve poruke često izazivaju podsmijeh na društvenim mrežama ili u ono malo žive komunikacije, a često bi takve poruke građani doživljavali i kao nekompetentnost onih koji ih poručuju. Međutim, pogledajmo što se uz te poruke simultano odvija, što slijedi nakon njih, do čega one dovode, i promislimo možemo li nakon toga primijetiti nit vodilju, točke koje se spajaju i koje te oprečne poruke čine vrlo promišljenima i nimalo nesmotrenima.

Paralelno s takvim kontradiktornim porukama koje, što je vrlo važno, dolaze iz istih usta, iz drugih se, ovaj put pravnih usta događa identična stvar, ali u pravnom obliku. Donose se odluke koje su suprotne zakonima: tako se zakonom građanima jamči sloboda kretanja ali im se ona zabranjuje, jamči im se pravo na zdravstvenu zaštitu ali se ona ukida, jamči im se biračko pravo ali se ono uskraćuje, jamči se pravo na rad ali nije dozvoljeno raditi. Uz to što je odlukama srušen pravni poredak koji su generacije stoljećima krvavo gradile, vidljiva je oprečna poruka između odluke koja se donosi i zakona koji je na snazi.

I na trećoj se razini, ovaj put medicinskoj odvija isto, i opet sve to izgovara isti krug ljudi. „Virus je na razini gripe – virus je iznimno opasan. Virus će proći do jeseni – virus će ostati s nama dok ne nađemo cjepivo. Virus je oslabio – virus nije oslabio. Našli smo lijek koji pomaže protiv virusa – lijek nije učinkovit.“

Svuda, oprečne su poruke svuda, i iz istih krugova. Pa, je li to onda zaista nesmotreno? Je li to zaista nepromišljeno i treba li na njih reagirati podozrenjem umjesto podsmijehom? Prije nego vidimo gdje te poruke u konačnici vode, mali odmak uz jednu informaciju koja služi kao primjer: tajvanska kompanija Hon Hai Foxconn multinacionalna je kompanija sa sjedištem u Tajvanu i najveći je proizvođač elektroničkih uređaja na svijetu koji zapošljava više od milijun ljudi.

Savjetnik menadžmenta korporacije upravitelj je tamošnjeg zoološkog vrta. Foxconn svojih milijun zaposlenika promatra kao milijun životinja, a za upravljanje životinjama nema boljeg savjetnika od upravitelja zoološkoga vrta. Kao i u zoološkim vrtovima u kojima se životinje šalju lijevo, pa desno, tako i Foxconn navija svoje zaposlenike lijevo-desno.

Koje su posljedice takvog postupanja i koje su posljedice oprečnih poruka možda je najbolje prikazati izravnim citatom čitateljice jednih dnevnih novina koja je prilikom uvođenja maske u javni prijevoz izjavila: “Od maske koju sam intenzivno nosila dva mjeseca sam dobila alergiju, ali zdravlje je na prvom mjestu i odluke se moraju poštivati.” U čitanju je dobro uzimati predah kako se čitanje ne bi pretvorilo u gutanje slova. Jedan udah, pa izdah, i ponovno čitanje ove rečenice kristalizira je onako kako ona stvarno glasi: „Za moje je zdravlje najbolje da budem bolesna.“ Ova žena uopće ne primjećuje kako je narušavanje njena zdravlja nespojivo s očuvanjem zdravlja. Ne primjećuje to ni novinar koji uzima izjavu, a najčešće ni čitatelji koji čitaju članak. Sustavno slanje oprečnih poruka nije samo metoda ispiranja mozga već je to metoda poništavanja mozga, takozvanoga clearing, metode koju je zadnjih desetljeća, među ostalima, prema svojim članovima vrlo uspješno koristila i Scijentološka crkva.

Slanje oprečnih poruka dovodi do gubitka orijentacije, ono slama volju, iscrpljuje, guši želju za spoznajom i traganjem, vodi poništavanju baze mentalnog ustroja ljudskog bića. Dodaju li se tome i druge metode kao što je izolacija koja sprječava razmjenu ideja i mišljenja, sijanje straha i panike što sužava mentalni prostor, te nabijanje osjećaja krivnje prebacujući pojavu virusa na građane, dolazimo do izjava poput citirane i do toga da se sadržaj tih izjava uopće ne percipira. S tom se gospođom sada može raditi što god se poželi, može je se navijati u bilo kojem smjeru i bilo kojim intenzitetom, kao što se to može i s biračima koji misle kako je za njihovo biračko pravo najbolje da ne glasaju. To se može i s ljudima koji takve konstrukte progutaju umjesto da im takav konstrukt zapne na moždanoj kori.

Ovakvim se manipulacijama nije lako oduprijeti, nije ih lako niti prepoznati, na njih padaju i stručnjaci i nestručnjaci, a da bi čovjek zadržao zdrav razum potrebno je unutar sebe pronaći i njegovati točke mirnoće. Može to biti molitva, može meditacija, može i boravak u prirodi, igra s djecom ili kućnim ljubimcima, a može i listanje starih slika i prisjećanje onoga nekad kako bi se to nekad usporedilo s ovim danas i kako bi se čovjek prisjetio svojih korijena i korijena samog svoga bića. U tom se listanju starih slika pronađe i slika pokojne bake na kojoj se baka inhalira vrelom vodom i solju i osvijesti tada čovjek kako među svim porukama koje je preko medija dobio nije bilo poruke njegove bake.