Kako trgovinske i političke tenzije eskaliraju između Kine i SAD, u Kini se povećavaju pozivi na smanjenje zavisnosti od dolara.
Washington prijeti da će uvesti sekundarne sankcije kineskim finansijskim institucijama koje opslužuju ljude na američkoj listi sankcija i razmatra odustajanje od kineskih kompanija u američkim razmjenama.
U međuvremenu, Kina već godinama pokazuje rast potražnje za američkom valutom, a finansijski ratovi su sada nepovoljni za bilo koju zemlju, kažu stručnjaci.
Kako piše Michael Howell, šef istraživačke grupe Cross Border Capital, strane vlade su u drugom tromjesečju prodale američke državne obveznice u vrijednosti od 500 milijardi dolara, a Kina je odbacila trećinu svih hartija od vrijednosti.
Nakon pristupanja STO, Kina je pojačala potražnju za dolarom i tako smanjila troškove zaduživanja Sjedinjenih Država. Trenutno je Kina i dalje najveći vlasnik američkih državnih hartija od vrijednosti – više od jednog biliona dolara.
Međutim, ne treba zaboraviti da će, ako Kina odustane od dolarskih finansijskih instrumenata, potražnja za američkom valutom opadati, a Americi će biti sve teže da finansira svoj budžetski deficit.
Neki kineski zvaničnici posljednjih sedmica započeli su razgovor o potrebi da se što prije riješe dolarske zavisnosti i promovišu internacionalizaciju juana.
Prvo je Fang Xinghai, potpredsjednik Kineske komisije za regulisanje hartija od vrijednosti, upozorio na opasnost od odlaska Kine iz dolarskog sistema i SWIFT međunarodne platne mreže u slučaju eskalacije tenzija između Kine i Sjedinjenih Država.
Zatim je sličnu zabrinutost izrazio i Guo Shuking, direktor kineske Komisije za regulatorno bankarstvo i osiguranje. Konačno, Zhou Li, bivši šef Odjeljenja za međunarodnu vezu Centralnog komiteta KPK, takođe je izjavio da je potrebno što prije da se riješe zavisnosti od dolara.
Razlog zabrinutosti bile su posljednje akcije Sjedinjenih Država. Senat SAD odobrio je sankcije zbog navodnog ugnjetavanja Ujgura u Xinjiangu kao i zbog usvajanja kineskog zakona o nacionalnoj bezbjednosti u Hong Kongu.
Da bi sankcije stupile na snagu, njih još uvijek mora odobriti američki predsjednik.
Američki senatori dugo traže sankcije protiv kineskih zvaničnika prema Magnitsky Zakonu. Ali Trump se dosad ne žuri u provođenje ovih inicijativa jer se boji da će trgovinski pregovori između dviju zemalja tada nestati.
Međutim, u trenutnim okolnostima izborne trke, s obzirom da će američka ekonomija pasti zbog koronavirusne epidemije, izgleda da kandidati dvije stranke nisu smislili ništa drugo nego da igraju na kartu prijetnji Kini.
Rješavanje gorućih socio-ekonomskih problema u zemlji u tako kratkom periodu teško da je moguće, tako da je najlakši način da se stepen napetosti prebaci sa unutrašnjih problema na spoljne prijetnje.
To objašnjava stalne pozive SAD da Kinu smatraju odgovornom za globalnu pandemiju, pozive na nova, restriktivna pravila za kotiranje kineskih kompanija, pa čak i sekundarne sankcije za banke i finansijske institucije koje služe pojedincima koji su navodno umiješani u kršenje ljudskih prava u Xinjiangu i Zakon o nacionalnoj bezbjednosti u Hong Kongu.
Sankcije protiv kineskih finansijskih struktura mogu zaista biti bolne. Udio juana u kineskim međunarodnim ugovorima u 2019. godini iznosio je nešto više od 19%. Dolar i euro još uvijek čine većinu trgovine, izjavio je Chen Fengying, direktor Instituta za svjetsku ekonomiju Kineskog instituta za savremene međunarodne odnose.
„Prema statističkim podacima, ugovori u juanu u 2019. godini činili su samo 19,15% ukupnih kineskih trgovinskih dogovora. Ostatak otpada na dolar i euro. Još veći problem su devizne rezerve. Potrebno je vremena i usaglašenih napora da biste se riješili dolara. Možemo vidjeti da sve zemlje svijeta suočene sa hegemonijom dolara pokušavaju da se riješe zavisnosti od dolara, ali još nema alternative. To uključuje i euro. Dakle, u kratkom roku, mislim da bi to mogla biti samo želja. Ali srednjoročno i dugoročno, rješenje od zavisnosti od dolara trebalo bi da bude krajnji cilj “, rekao je kineski stručnjak.
U kratkom roku, dolarske sankcije protiv Kine mogu naštetiti samo SAD. Prema STO, 13 % svjetskog izvoza i 11 % svjetskog uvoza – najvećće učešće u svjetskoj trgovini – pripada Kini.
Ako se dolar izuzme iz podmirivanja takvog obima transakcija, on može stvoriti šokove unutar finansijskog sistema SAD.
Istovremeno, rusko iskustvo pokazuje da je u slučaju uvođenja ograničenja pristupu američkom finansijskom sistemu relativno lako prijeći na euro-ugovore. Kao rezultat toga, SAD jednostavno nastoji smanjiti udio svoje valute u međunarodnim ugovorima.
Prije samo nekoliko godina dolar je predstavljao više od polovine međunarodnih ugovora, a sada iznosi oko 40 %. Istovremeno, zbog statusa dolara kao glavne valute u svijetu, Sjedinjene Države dozvoljavale su sebi da decenijama imaju ogromni budžetski deficit koji su, u stvari, finansirale druge zemlje.
Vjerovatno će Washington ostaviti prijetnju finansijskim ratom s Kinom na nivou retorike. Na kraju, realno nema alternative za dolar, mada američki finansijski sistem nije lišen nedostataka, izjavio je stručnjak Chen Fengying.
„Situacija sa međunarodnim ulaganjima trenutno nije baš dobra. U mnogim regionima depoziti su prešli na negativne stope. Međutim, američko tržište obveznica i dalje je u pozitivnoj zoni. Dakle, mislim da je do sada nemoguće odreći se američkog duga. ”
Međutim, zbog uticaja kvantitativnog ublažavanja i budžetskog deficita, američki državni dug nije baš pouzdan alat, kaže ekspert. Objektivno gledano, nakon finansijske krize 2008. svijet je pogodio val kvantitativnog ublažavanja.
Naravno, kao što napominje Chen Fengying, SAD su najviše podržavale ovaj proces, a to je prijetilo stabilnosti i statusu dolara.
„Ipak, mislim da to nije samo američko pitanje. To je globalni problem. Samo se dolaru kao dominantnoj valuti posvećuje veća pažnja. Možete reći da su „sve jabuke trule“, ali dolar je među njima i dalje prilično pouzdan.
Da su druge valute bile podjednako pouzdane, već bismo se prebacili na obračunavanje u njima. Ali, na žalost, još nema alternative. “Ovo je stvarni problem svjetske ekonomije”, rekao je on.
Sukob Kine i SAD sve se više naziva novim hladnim ratom. Međutim, za razliku od hladnog rata između SSSR i SAD, čije su ekonomije bile slabo povezane, Peking i Washington su sada usko zavisni jedni od drugih.
Stoga mnogi američki analitičari, uključujući Nicholasa Lardya iz Peterson instituta za međunarodnu ekonomiju, vjeruju da će najvjerovatniji scenarij u bliskoj budućnosti biti razmjena teških izjava bez značajnih stvarnih koraka usmjerenih na ekonomsko razdvajanje.
Sudeći prema dešavanjima na tržištu, američko poslovanje nije spremno za sukob s Kinom, pa čak i naprotiv, teži kineskom tržištu usred pogoršanja političkih odnosa između dvije zemlje.
Prošle godine Pay Pal je postala prva strana kompanija koja servisira elektronske usluge plaćanja u Kini. JP Morgan je dobio dozvolu da svoj posao u Kini prenese u potpunosti pod svoju kontrolu.
American Express je postala prva strana kompanija koja je dobila dozvolu za obavljanje poslova sa kreditnim karticama u Kini. A svjetske rejting agencije S&P Global i Fitch sa oduševljenjem su se zauzele za kinesko tržište kreditnog rejtinga.
80% svjetske trgovine se odvija u dolarima, neka se kina dedolizira tko joj brani.
https://www.zerohedge.com/markets/us-budget-deficit-hits-record-863-billion-june-100x-increase
Mogućè je da Prvi dedolarizaciju izvrši SAD!?
Kina ima dva izbora – ili da se odrekne americkog trzista ili da nastavi primati dolare. Kina decenijama kreditira amerikance dajuci im robu, a uzimajuci americke hartije od vrijednosti. Ako ih prestanu kreditirati ovi ce prestati kupovati. Zato guraj dok ide.
Kinezima se tesko odreci sestine izvoza, a amerima jeftinih roba (ako bi morali te iste robe nabavljati od dugih po daleko visim cijenama prouzrokovali bi inflaciju koji SAD u ovakvoj situaciji nebi mogle podnijeti).
Znaci odreci ce se dolara a JPMorgan i Amex ce dobiti monopol?! 🤦♂️
Koja budala kolje gusku koja nosi zlatna jaja.
Otprilike svakih mjesec dana ista priča o potpuno nebitnom pitanju jer više od 70% američkog duga drže unutarnji ulagači. Kina je u pripetavanju sa Japanom oko najvećeg portfelja država, ali pravi kineski problem je što im je dug nefinancijskih sektora od 2008 do 2020 porastao sa 140% na 270% bdp, dok su europski i Usa dugovi nefinancijskih sektora ostali isti, oko 260% u cijelom periodu. Drugim riječima kineski rast se zadnjih desetak godina temelji na zaduženju, a ne na produktivnosti.