Profesor Slavo Kukić je napisao tekst naslovljen: „Slučaj mostarske sutkinje: Okrenula leđa nepotizmu, korupciji, kriminalu i presudila – prema dokazima!“
Nema potrebe ni čitati tekst, jer iz samog naslova se sve vidi – i gdje smo, i šta smo, i kakvi smo, i dokle smo stigli, i u kom smjeru idemo… Sve, baš sve! Nimalo slučajno, naslov počinje riječju „slučaj“. Želi se reći, tako bar ja razumijem namjeru, kako je ovo toliko rijetka pojava, pravi presedan, koji bi mogao imati ko zna kakve posljedice, jer od sudaca se ne očekuje da sude prema dokazima, osim ako su dokazi baš onakvi kakvi bi „trebali“ biti. Raditi suprotno „nakaradnom“ običaju, pravi je „slučaj“. Prije završne sintagme u naslovu, „prema dokazima“, stoji crtica. Također s razlogom, jer iza nje slijedi nešto neočekivano. Nešto što prije nego što se pročita traži da se uzme zraka, da se zastane, a onda nakon što se to izrekne, dolazi uskličnik kao znak velikog čuđenja i nevjerice. Zato kažem da je ovaj naslov rekao sve. Pametnom dosta. Ili, da se malo i ja pravim pametan i učen, „Sapienti sat“, kako bi rekli mudri Latini.
Ipak, mislim da profesor Kukić pretjeruje. Namjerno, naravno. Nije to baš toliko rijetka pojava koliko ju je on iskarikirao kako bi jače ukazao na evidentan problem u pravosuđu. Ali ako se nastavi ići istim pravcem, neće proći još mnogo vremena kada će ovo biti stvarnost. Već sada se opasno primičemo takvom stanju. Nije nimalo dobro dočekati da se uzdaš u pravdu na sudu ako si siromašniji ili bilo kako u podređenom položaju u odnosu na onoga s kim se sudiš.
Možda se trebamo navikavati slušati o ovakvim „slučajevima“, kao što se navikavamo na život s koronom? Možda ćemo sve češće čitati i slušati o novim „slučajevima“ na raznim poslovima? „Slučaj trgovca koji nije zakinuo kupca, a imao je šansu.“„Slučaj doktora koji je odbio kuvertu s novcem i pomogao pacijentu samo s namjerom da ga izliječi“. „Slučaj nastavnika koji je učenika ocijenio najvišom ocjenom samo zato što je učenik pokazao odlično znanje“. A onda bi mogli uslijediti i ovakvi naslovi: „Slučaj oca koji nije mlatio svoje dijete, a imao je za to bezbroj prilika“. „Slučaj lopova koji je opljačkao dvije banke, a treću je ostavio netaknutu, mada mu je bila usput“. „Slučaj političara koji je ispunio predizborno obećanje“.
Nadajmo se da ipak nećemo dočekati da živimo u vrijeme takvih i tolikih slučajeva? Bio bi to prevelik teret za naša nejaka pleća.
sto bi sa onim paskom sa dubrovacke tv, onoga sto mu je dubravka suica prigovorila?
zna li tko?
„Slučaj političara koji je ispunio predizborno obećanje“….e tada će od siline čuda nastati smak svijeta!!!!
Kao, postoji zakonodavna i sudska vlast (još i izvršna te monetarna koje ne stanuje ovdje, nego drugdje, a kojoj su podložne preostala tri poluge vlasti). Zakonodavce biramo kao parlamentarne zastupnike. Oni kao daju zakone sudstvu koje će po njima suditi. Ako su zakoni loši, onda ni sudovanje ne može biti bolje, ali to nije najbitnije u razumijevanju uloge sudstva. Znamo da pred sud ne možemo doći kao čovjek, nego jedino kao stranka u postupku, ali ne bilo koja, nego ona koja je mutava, glupa, nepismena, odnosno kao stvar Na ljude se primjenjuje trgovačko pravo, a ono uređuje odnose između stvari u vlasništvu. Zato na sud dolazi entitet zvan pravna ili fizička osoba. Ta osoba ne postoji kao čovjek, nego kao registrirana tvrtka u nadležnoj upravi što se dokazuje osobnom kartom (tj identificiranjem). Ta tvrtka koja je tužena ili tuženik, a koja se piše velikim slovima (kao znak da se radi… Čitaj više »
Slučaj političara koji se nije obogatio u jednom mandatu.
Ves sistem je v osnovi napačen in človeštvo ne napreduje v pravičnosti. Ljudje bi morali sprejet in ponotranjit resnico v njenem bistvu .Namreč resnica ni nič drugega kot NAVDUŠUJOČA.
Uvijek je bilo država u kojima su nepravedne sudce kažnjavali, i onih u kojima je pravedno suđenje bilo nešto nepoznato.
Imali smo državu u kojoj se relativno pošteno sudilo . Postojala je sigurnost i mogučnost napredovanja. Mogao si praviti planove za budučnost sa veoma velikom vjerojatnosti da češ uspjeti. Nije nam se sviđala. Nije bilo pet vrsti jogurta pa smo je rasturili. Dobili smo što smo tražili. Jogurti, nepravde, depresije svih mogučih vrsta.To je kad ti je jogurt važniji od svega drugoga.