Stručnjaci tvrde kako ”verbalni rat” između Saudijske Arabije i Irana neće prerasti u oružani sukob

Iako se Iran i Saudijska Arabija već desetljećima svađaju, analitičari obje zemlje kažu kako njihove vlade nisu zainteresirane za sukob širih razmjera.

U rijetkom potezu, bivši iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad u ponedjeljak je, kako se izvješćuje, poslao pismo Mohamedu Bin Salmanu iz Saudijske Arabije, pozivajući ga na zaustavljanje sukoba koji bjesne na Bliskom istoku, nudeći se pritom kao potencijalni posrednik u bilo kojem mirovnom procesu.

Iranski stručnjaci i dužnosnici požurili su umanjiti Ahmadinedžadov potez, rekavši da njegova gesta ne predstavlja službeni stav zemlje, koja je već desetljećima u svađi sa Saudijskom Arabijom.

Sukob civilizacija?

Smrt proroka Mohameda 632. pokrenula je svađu, jer se muslimani nisu mogli dogovoriti tko bi trebao biti njegov nasljednik, što je na kraju dovelo do toga da se islam podijeli na dvije denominacije: Sunu koju su prakticirali Saudijci i većina muslimanskog svijeta i Šiju, koja prevladava u Iranu i nizu drugih država.

Ali za Ahmeda Al Ibrahima, saudijskog političkog analitičara, to je daleko izvan religije, to je sukob civilizacija.

“Iranci misle da su dinastija, dok Saudijci nisu više od skupa beduina. No, istina je da smo stoljećima čuvari dvaju svetih mjesta. Mi smo godinama ovdje. To nije slučaj s Iranom, čiji je bivši vrhovni vođa sletio u Teheran letom Air Francea, zaustavivši iranski napredak, nakon čega ih je unazadio”, rekao je, pozivajući se na Islamsku revoluciju iz 1979. koja je dovela do pogoršanja odnosa između Teherana i Rijada.

Tijekom godina, dvije su države bile glasni protivnici politike jedni drugih, a njihov se rat riječima prenio i na različite sukobe na Bliskom Istoku, unutar kojih Iran i Saudijska Arabija podržavaju protivničke strane.

“Sadašnji vladari Irana nemaju legitimitet, stoga kako bi opravdali svoju prisutnost, trebaju pronaći vanjskog neprijatelja, bilo da je to Saudijska Arabija ili Izrael”, kaže Al Ibrahim.

Iranci se osjećaju jednako snažno prema Rijadu, a Mohammed Marandi, politički analitičar s Teheranskog sveučilišta, optužuje Saudijce da koriste istu taktiku i kaže da, “kako bi ostali na površini”, oni odvlače pažnju svojih ljudi od njihovih unutarnjih problema i potiču sukobe negdje drugdje”.

Tijekom godina, te međusobne optužbe rezultirale su kroz nekoliko sankcija koje su te države nametnule jedna drugoj. Rijad je 2016. prekinuo veze s Teheranom nakon što je Saudijsko veleposlanstvo u iranskoj prijestolnici napadnuto od strane bijesne rulje, koja je prosvjedovala protiv saudijske odluke o pogubljenju šiitskog svećenika.

2019. godine, jemenski pobunjenici Houthi, koje podržava Iran, navodno su otvorili vatru u najsvetijem mjestu za muslimane, Meki, lansirajući dvije rakete prema svetištu.

Iako su izvješća sugerirala da su pobunjenici presretnuti i da nije zabilježena nikakva šteta, za Al Ibrahim je sama činjenica napada bila neprihvatljiva i “pokazala je stvarne namjere Teherana”, koji je želio proširiti svoj utjecaj u regiji.

Nema rata na vidiku?

Ipak, usprkos razlikama u naracijama i međusobnim optužbama, oba stručnjaka vjeruju da ni Iran ni Saudijska Arabija nisu zainteresirani za rat u ”punom smislu”, pogotovo sada kada se obje zemlje suočavaju s financijskim poteškoćama.

Pad cijena nafte smanjio je saudijsku ekonomiju. Iran, čiju su ekonomsku situaciju zkomplicirale zapadne sankcije, zadobio je još jedan razorni udarac u obliku pandemije, s tim da su vlasti bile prisiljene uložiti mnoga sredstva u borbu protiv virusa.

Ali Marandi vjeruje da je Iran još prije izbijanja COVIDA-19, po svojoj vojnoj sili bio superiorniji od Saudijske Arabije.

“Saudijci nisu jaki, kad su imali veliko bogatstvo, nisu mogli pobijediti u ratu protiv Jemena. Sada čak nemaju ni toliko novca. Ne bi imali šanse niukakvom sukobu s Iranom”.

Prema Global Fire Poweru, Iran se može pohvaliti širokim nizom balističkih projektila, za koje se vjeruje da spadaju u najveći arsenal te vrste u okruženju.

Iako joj zračne snage nemaju široke mogućnosti, iranska vojska, s godinama dugogodišnjeg borbenog iskustva, ima više od milijun aktivnog osoblja.

Za usporedbu, Saudijska Arabija, ima relativno malu vojsku, koju čini 230.000 vojnika.

To, međutim, nije razlog za paniku, smatra Al Ibrahim, pogotovo sada, u dobu kada ”se rat ne odvija bitkama na zemlji. Moderni ratovi zahtijevaju ratovanje tehnologijom, koje mi imamo napretek”.

S vojnim proračunom koji premašuje 60 milijardi dolara godišnje, te redovitom opskrbom oružja iz raznih država, Saudijci su uspjeli sakupiti impresivan arsenal naprednog oružja, uključujući mlažnjake, rakete dugog i kratkog dometa te “tajne projekte”.

Ali Al Ibrahim kaže da njegova zemlja radije ne bi koristila taj arsenal i da bi on želio da se novac “radije ulaže u projekte i napredak, a ne u ratove”.

“Saudijska vlada uložila je milijarde dolara u razvoj zemlje. Ne želimo rat, a za razliku od Iranaca koji nemaju što izgubiti, mi imamo. Mi nećemo biti oni koji će prvi zapucati”, rekao je Al Ibrahim.

Marandi kaže da Iran također nema plan prvi napasti.

“Iran nije zainteresiran za sukob i sve dok SAD i njihovi saveznici ne učine neku glupost na štetu Irana, mogu biti sigurni da mi prvi napasti nećemo”.