Pedeset godina unazad

Taman za toliko vremena unazad sam se vratio u sjećanju u samo jednom danu, posjetivši imanje Marijana Đukića Bana iz Domaljevca u Bosanskoj Posavini, zaljubljenika u starinu.

Moj prijatelj Đuro Kesić Pole iz Domaljevca, koji živi za svoje selo, odlučio je odvesti me u neke dijelove Domaljevca u kojima nikada nisam bio, mada mi je to prvo susjedstvo. Toliko toga smo vidjeli samo pored rijeke Save da bi jedan ovakav tekst bio prenatrpan kada bih opisivao sve što sam vidio i sve svoje emocije dok sam prolazio ovim dijelom Posavine, kroz gotovo netaknutu prirodu. Zato ću za ovaj tekst izdvojiti samo obilazak imanja Marijana Đukića Bana. Inače, Ban ima kuću u selu, onu glavnu, u kojoj stvarno živi, a ovo mu dođe kao rezerva u stambenom smislu, ali u emotivnom, čini se da je situacija obrnuta.

Parcela veličine jednog hektara smještena je u neposrednoj blizini rijeke Save. Znamo da Sava nemilosrdno plavi sve u svojoj blizini, ali ovu kuću samo izuzetno, kao što je to bilo u nedavnoj velikoj polavi. Ona je napravljena tako da je pored kuće iskopana velika jama iz koje je zemlja korištena za nasipanje mjesta na kom je kasnije podignuta kuća. I kada voda sve okolo poplavi, kuća ostane na suhom. Mogu zamisliti koliko je truda u to uloženo, jer sve je rađeno bez ikakve tehnike, davno, kad još nisu ni postojali razni mehanički kopači. Ašov i lopata su bili jedine alatke za kopanje.

U dvorištu ima stotinjak voćki, ali skoro sve one su stare sorte, ogromna stabla koja obilno rađaju, a da ih ne treba tretirati nikakvim kemikalijama. „Evo, ovu krušku je kalemio moj djed kad je bio mlad. A moj otac je prvo godište“, priča Marijan. Dakle, to stablo je debelo pregazilo stotinu godina, a donese svake godine plodove koji teže i po više stotina kilograma. Tu su brojne jabuke, dunje, šljive i ostalo voće vezano za ovo podneblje, ali ima i smokava i nekih voćaka koje nisu karakteristične za Posavinu.

Dvorište je uredno pokošeno, ali voće propada. Leži ga ispod stabala ko zna koliko, a nema ga ko ni pojesti niti preraditi. Niko tu ne živi stalno. Marijan imanje redovno obilazi i održava onako, za svoju dušu. Osim njega i njegovih najbližih, tu dođe poneki ljubitelj starina i prirode, i to je sve.

A šta to od starina ovdje ima? Eh nema šta nema! Ova kuća je pravi muzej. Teško bi bilo u cijelom selu nakupiti toliko starih predmeta, alatki, proizvoda, koliko ih ima u Marijanovoj kući. Zato je posjetiti ovu kuću isto što i otići u muzej. Tu se mogu vidjeti, recimo, alatke kojima se prerađivao lan, a koje nisam vidio već desetinama godina. To su: trlica, greben, čekrk, stupka i tako dalje, nekima sam i ja već zaboravio imena. Bradva, keser, fuglice i drugi tesarski alati su također tu. Stari plugovi, za oranje i prooravanje, ornice, bili su namijenjeni za obradu zemlje. Ali mogu se naći i alati koje nikada nisam vidio niti znam kako se zovu, poput neke sprave koja je čvrsto držala kožu dok su se od nje šili amovi za konje.

I stari namještaj zauzima značajno mjesto u ovom „muzeju“. Krevet, i to namješten „po starinski“, ormari, sinija s klupčicama koja je služila za objede… Tu je i kofer koje su mladići prije nosili kada su odlazili na odsluženje vojnog roka, okviri sa starim fotografijama koje su opleli šibama ovdašnji korpari i nezaobilazna šivaća mašina marke Singer. Zatim posuđe, od drvenih naćvi u kojima se mijesio kruh do nešto mlađih kofa za pijaću vodu s pripadajućim kutlačama kojima se voda grabila iz kofa, a tu su i limeni tanjuri.

Ne zna Ban šta će s ovim imanjem biti poslije njegove smrti. Teško je nadati se da će neko s velikim entuzijazmom nastaviti brinuti se o njemu, jer za to ne treba samo mnogo sredstava, vremena i truda, nego iznad svega ljubavi. Sve to sastaviti u jednoj osobi nije baš lako. Ali zna da će, dok je on aktivan, sve biti tako kako je i sada. Na veliku radost onih koji vole starinu, kao i Ban.

Prilaz, prijelaz preko ograde koji je omugućavao da ljudi lako prijeđu ogradu, a da životinjama bude prepreka.

Pred svojom kućom, Marijan Đukić Ban s autorom teksta.

Prastara kruška. Visoka je… Ipak, procijenite sami.

Dio unutrašnjosti kuće.

Pegla u koju se ubacivala žar koja ju je zagrijavala.