Nepodobna djeca u resoru podobnog ministra

Vrijeme radnje: 20. kolovoza, 2020. Mjesto radnje: studio HRT, Zagreb. Emisija – središnji dnevnik. U Dnevniku voditelj i njegov gost. Nijedan od njih dvojice na licu nema masku iako je prema odluci Nacionalnog stožera civilne zaštite obojica moraju imati. Gost je Radovan Fuchs, hrvatski ministar znanosti i obrazovanja, a tema – obaveza nošenja maski na dječjim licima u novoj školskoj godini. Citirati ću ministra doslovno, odnosno onako kako stoji na stranicama HRT dnevnika: „Razgovarali smo s nizom zemalja oko nošenja maski. Iskustva i smjernice su slične. Većina zemalja ide s varijantom što ćemo i mi preporučiti: djeca od kuće do škole i po povratku i tijekom kretanja unutar zgrade trebaju nositi maske, a na nastavi, vjerojatno ne. Kad bi Svjetska zdravstvena organizacija preporučila nošenje maski, onda bismo i mi to slijedili. Naravno da će maske biti i za učitelje, pogotovo kad se kreću po hodnicima“ – rekao je Fuchs.

Divota! Ne samo što je ministar iz samo njemu poznatih razloga najavio nabijanje maske na dječja lica na otvorenom prostoru nego je mrtav-hladan potvrdio da o našoj djeci, a i o svima nama, odlučuje neka globalistička ekipa koju hrvatski narod na izborima 5. srpnja nije birao i za koju nitko od nas blage veze nema ni tko je ni zašto, ni po kojim osnovama našim životima upravlja. Nakon što nam je ministar potvrdio sve ono što nam je mjesecima poručivano i sa svakodnevnih pressica Stožera i nakon što nam je dano na znanje da o našim životima odlučuju prekooceanske barabe koje su do grla u korupciji, krenimo dalje, ali ovaj put ne kronološki, nego odozgora prema dolje.

Vlada RH dana 3. rujna donosi Odluku o načinu izvođenja nastave u osnovnim i srednjim školama kao i na visokim učilištima te obavljanju rada u ustanovama predškolskog odgoja i obrazovanja u uvjetima epidemije COVID-19 (NN 99/20) kojom se nalaže postupanje prema uputama HZJZ i MZO od 24. kolovoza. Je li? A što ako su te upute u nesukladnosti s npr. odlukama Stožera civilne zaštite? Već imamo primjer iz srpnja kada Stožer donosi odluku o maskama, a HZJZ izuzetke od odluke što je jako zanimljiv fenomen u kojem jedno tijelo donosi pravni akt, a drugo izuzetke od tog akta. Tko tu koga i sudaraju li se opet HZJZ i Stožer onako kao što se Capak sudara sa samim sobom kada iz samoizolacije pušta Hrebaka da landra gdje mu je volja, i ujedno potpisuje dokument u kojem je navedeno da nije dozvoljeno prekršiti samoizolaciju?

Vidjevši muke svoje i tuđe djece, te tražeći odgovore u ovom „sami sebe zaplićemo“ cirkusu, „Inicijativa roditelja 0-24“ uputila je dopis kojim se školama daje na znanje da je roditeljima jasno da su prava djece prekršena, te da se  uputama HZJZ-a i MZO-a djeci ugrožava psihičko i fizičko zdravlje, i da će, kako bi zaštitili svoju djecu, roditelji poduzeti odgovarajuće pravne radnje. Pored toga „Inicijativa roditelja 0-24“ šalje upit ravnateljstvu Stožera civilne zaštite o tome tko je nadležan tj. tko daje prijedlog za ukidanje pojedinih epidemioloških mjera u školama na što im iz ravnateljstva pristiže odgovor: „Poštovani, navedeno je u nadležnosti lokalnog stožera odnosno županijskog stožera sukladno Uputama HZJZ i MZO. U slučaju povoljne epidemiološke situacije nadležni lokalni stožer na prijedlog ustanove i suglasnost osnivača može odlučiti da za pojedinu školu učenici ne moraju nositi maske te da nastavnici u učionici ne trebaju nositi masku iako je razmak manji od navedenog, kao i obavezu nošenja maski čak i kod navedenih razmaka u učionici u slučaju nepovoljne epidemiološke situacije.“

Najprije, iza izraza „povoljna epidemiološka situacija“ ne krije se nikakva medicinska stvarnost nego jeftina fraza jer povoljna epidemiološka situacija u Hrvatskoj prisutna je cijelo vrijeme od Odluke o proglašenju epidemije 11. ožujka, koja nikad nije objavljena u Narodnim novinama na što resornog ministra obvezuje čl.90. Ustava koji, kao i cijeli Ustav, u RH više nije bitan. U najgorem je trenutku epidemije popunjenost respiratora iznosila „vrlo nepovoljnih“ 4,5%, odnosno od 800 respiratora u najkritičnijem trenutku popunjeno je njih – 38. U trenutku pisanja ovog teksta popunjenost je vrtoglavih 2,75%, uz napomenu kako je riječ mahom o starijim i/ili prethodno imunokompromitiranim osobama čija je koronazaraženost utvrđena nevaljanim i nepouzdanim testom, te je na razini bacanja kovanice za igru pismo-glava podatak imaju li te osobe SARS-CoV-2 virus ili ne. Da stvar bude još jasnija, povoljna epidemiološka situacija u populaciji školske djece povoljna je trajno i svuda po cijelom svijetu jer rizik bolesti za djecu tj, za sve osim imunokompromitiranih i starijih, praktički je nepostojeći. Za razliku od država koje su se sjetile kao kriterij epidemiološke situacije uvesti standard popunjenosti bolničkih kapaciteta, što je sve do pojave koronaprojekta bilo pravilo, Hrvatska još uvijek kao glavni epidemiološki kriterij koristi broj zdravih ljudi kojima nije ništa i koji zatvoreni sjede u svoja četiri zida, ne sudskom odlukom koja je jedina koja čovjeka može lišiti slobode, nego anonimnim telefonskim pozivom. Takav doprinos „modernoj znanosti“ koji se zasniva na preporukama svjetske zdravstvene korupcije, Hrvatska je razvila do neslućenih okvira pa je tako, nakon što je virus naučio raspoznavati što kupujete na benzinskoj pumpi, pri čemu kod kupnje goriva morate imati masku, a kod kupnje piva ne, virus naučio raspoznavati i u koji razred ide neko školsko dijete. Ide li mali Mate u četvrti razred, virus je kooperativan i ne ulazi u Matine dišne putove međutim ide li Mate u ne daj Bože peti razred, eto Mate s maskom na licu i eto virusa na sva zvona osim školskog koje se po novim uputama ukida i više ne smije zvoniti. I ne samo to virus zna i u koju školu ide, pa je tako propisana udaljenost među učenicima viših razreda osnovnih škola 1,5m, dok se srednjoškolci ne smiju jedan drugom približiti na manje od 2m. Sve je to, pogađate, „znanstveno utemeljeno“. I u vezi sa svim tim Ustavni sud nas uvjerava da o tome nema potrebe raspravljati.

Drugi je zanimljiv moment u odgovoru ravnateljstva CZ jednak onome koji se navodi na str. 9. uputa HZJZ-a i MZO-a, u kojem se stvar spušta na nižu razinu odnosno dopušta se sudaranje odluka nižih razina s odlukama više razine. Prijedlog za ukidanje nošenja maske unutar svoje ustanove može podnijeti svaki ravnatelj, te uz odobrenje lokalnog stožera civilne zaštite u svojoj školi masku ukinuti. Tužno je što dio ravnatelja to ne zna jer upute nisu ni pročitali, a od onih koji znaju veći dio njih postupa po principu „ne bih se htio miješati“. Po kojem to kriteriju Vlada RH, a od neki dan i Ustavni sud negiraju sami sebe jer odluke stožera CZ drže neprijepornim, dok te iste odluke dozvoljavaju ukinuti bilo kojem ravnatelju bilo koje škole? Takvo bi negiranje odluke moralo biti primjenjivo i na druge ustanove jer kriterij mora biti isti za sve. Na stranicama Nacionalnog stožera civilne zaštite informacije ili odluke o tome da se stvari mogu rješavati na nižoj razini – nema.

Upute HZJZ-a i MZO-a ne sadrže zapravo ništa utemeljeno baš kao što ničega nema ni u preporukama svjetske zdravstvene korupcije. Koliko smo prepisivanje usavršili kao najnoviju znanstvenu disciplinu govori podatak da oba dokumenta imaju isti broj stranica – 16. Čitave su upute nalik na pravila u koncentracijskom logoru, u njima nema pozivanja na Konvenciju o pravima djeteta, na Ustav, na Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, nema analize šteti li djeci ili nastavnicima maska, šteti li fizički razmak, dezinficijens, šteti li asocijalna i psihopatološka sredina na kakvu je po uputama škola nalik, šteti li to da u izradi uputa nije sudjelovao nitko od roditelja iako Ustav koji se ovih dana pokazuje kao mrtvo slovo na papiru navodno štiti obitelj i djecu. Šteti li to da u uputama nema ni spomena o interesu djeteta u skladu s Konvencijom o pravu djeteta koju je, baš za peh, kao i niz drugih konvencija o ljudskim pravima, Hrvatska ratificirala. Jedino čega u uputama ima u izobilju jest dobro organizirani kaos s pozadinskim prijetećim pendrekom za sve koji na bodljikavu žicu ovog logora ne pristaju. Kaos koji je napravljen po cijelom svijetu, osim u par država izuzetaka, djeluje prilično organizirano i teško se oteti dojmu da takav kaos nije smišljen. U konačnici taj kaos dovodi do toga da hametice stradaju ljudi, i da stradaju djeca. Postupci i izjave ministra Fuchsa za nekoga i za neke sasvim su sigurno podobni, ali što je s djecom? Jesu li djeca koja samo žele disati, koja samo žele sačuvati vlastito zdravlje, koja samo žele biti djeca – nepodobna?