Prije pet godina Rusija se uključila u sirijski građanski rat, što je izazvalo nagli preokret u situaciji na terenu i zaustavilo širenje islamističkog terorizma u zemlji. Bliskoistočni stručnjak Ghassan Kadi i sirijska novinarka Basma Kaddour pregledali su dostignuća i planove rusko-sirijskog strateškog partnerstva.
Rusija je 30. septembra 2015. započela vazdušnu operaciju protiv DAESH u Siriji, kao odgovor na zahtjev legitimne vlade Arapske Republike na čelu sa predsjednikom Bašarom al-Asadom za vojnu pomoć.
„Svi znamo da su se hiljade ljudi iz evropskih zemalja, Rusije i postsovjetskog regiona pridružile redovima takozvane Islamske države, terorističke organizacije koja – želim ponovo da naglasim – nema nikakve veze sa istinskim islamom“, Rekao je predsjednik Vladimir Putin tog dana na posebnom samitu članova vlade. „Ne treba biti stručnjak da bismo shvatili da će se, ako uspiju u Siriji, neizbježno vratiti u svoje zemlje, a to uključuje i Rusiju.
Učešće Rusije postalo je znak promjene
Rusko učešće postalo je prekretnica za Siriju, koju građanski rat muči od 2011. Kao što je pokazao deklasifikovani dokument koji je 2012. sastavila Američka odbrambena obavještajna agencija (DIA), glavne snage pokretačke pobune u Arapskoj Republici su Salafisti, Muslimanska braća i Al-Kaida u Iraku(AQI) koji su „od početka podržavali sirijsku opoziciju, i ideološki i putem medija“. U to vrijeme SAD i EU su nagovijestile svoju saradnju sa takozvanim “umjerenim” sirijskim pobunjenicima i pozvale Asada da odstupi.
U septembru 2014. godine SAD su intervenisale u Siriji pod izgovorom rata protiv DAESH(ISIS / ISIL), terorističke organizacije koja je nastala iz AQI. Američka vojska predvodila je koaliciju nekoliko regionalnih i spoljnih igrača – uključujući snage iz Velike Britanije, Francuske, Jordana, Turske, Kanade, Australije – i pružala je podršku sirijskim pobunjenicima i Sirijskim demokratskim snagama (SDF) kojima dominiraju Kurdi na terenu.
Osim invazije koalicije koju predvode SAD, na desetine hiljada, možda stotine hiljada boraca izlilo se u Siriju iz Turske, Jordana, Libana i Iraka, podsjeća Ghassan Kadi, bliskoistočni stručnjak i politički analitičar sirijskog porijekla.
„Bili su teško naoružani i obučeni“, naglašava on. „Bez upotrebe ciljanih vazdušnih snaga uklanjanje takvih snaga bio bi veoma težak zadatak na terenu.“
Postojala je velika vjerovatnoća da će teroristi pobijediti, nastavlja bliskoistočni stručnjak. Da su prevladali džihadisti, politička, ustavna i demografska priroda Sirije bi se promijenila „od tolerancije, sekularizma i inkluzivnosti do vehabijskog sunitskog fundamentalizma, koji ne toleriše ni sunite koji se ne pridržavaju ove tradicije“, kaže Kadi.
Do septembra 2015, džihadske grupe približile su se sirijskoj prestonici Damasku, koja je bila skoro dvije-tri nedelje udaljena od upada terorističkih grupa koje podržavaju stranci, kaže Basma Kaddour, sirijski novinar i šef odjeljenja za vijesti u Siria Timesu.
Prema mišljenju posmatrača, vojni potez Moskve od 30. septembra 2015. godine došao je kao „ogromna prekretnica“.
„Najveća uloga koju je Rusija vojno imala bila je u korištenju njene vazdušne snage i stručnosti u tome kako se boriti u gustom urbanom okruženju“, primjećuje Ghassan Kadi. „Ovo je preokrenulo odnos snaga protiv osvajača i u korist sirijske vojske“.
Koje ciljeve je postigla Rusko-sirijska alijansa?
Do decembra 2017. godine, rusko-sirijska koalicija eliminisala je 60.318 džihadista, uključujući 819 vođa terorista, i oslobodila 1.024 naselja, a posebno strateške gradove Aleppo, Palmiru, Akerbat, Deir ez-Zor, Meyadin i Abu Kemal.
Uz podršku ruskih vazduhoplovnih snaga, Sirijska arapska vojska eliminisala je glavna uporišta DAESH, dok je Idlib ostao jedino leglo džihadista u zemlji. Prema tome, rusko vojno prisustvo na terenu i uspješna antiteroristička vazdušna kampanja učinile su svaku potencijalnu ofanzivu NATO u punom obimu nebitnom, prema Ghassanu Kadiju.
Nakon raspoređivanja vojne policije u Arapskoj republici radi praćenja prekida vatre u novim zonama deeskalacije u julu i dogovora sa Damaskom o formiranju stalne grupe u mornaričkom objektu Tartus i vazduhoplovnoj bazi Hmeimim, predsjednik Vladimir Putin najavio je povlačenje ruskih trupa u svoje stalne baze u decembru 2017. Međutim, Moskva je nastavila da pruža podršku Siriji: generalno je rusko-sirijska koalicija likvidirala više od 133.000 džihadskih militanata.
Paralelno sa svojim vojnim naporima, Rusija je zajedno sa Iranom i Turskom organizovala mirovne pregovore između delegacije sirijske vlade i opozicionih snaga u Astani krajem decembra 2016. U narednim godinama, astanski format pregovora koji su vodili Moskva, Teheran i Ankara pomogao je da smanji intenzitet sukoba na terenu zaključivanjem sporazuma o prekidu vatre i osnivanjem četiri zone deeskalacije u ratom zahvaćenoj zemlji.
„Ovdje možemo ukazati na činjenicu da su mirovni pregovori u Astani usmjereni na poslijeratni sirijski poredak kao efikasnu alternativu sličnim naporima u okviru Ujedinjenih nacija“, podvlači Basma Kaddour, pozivajući se na ženevske mirovne pregovore o Siriji održavane od juna. 2012. pod pokroviteljstvom UN.
Prepreke na putu za obnavljanje mira i reda
Ipak, proces pomirenja u velikoj mjeri otežava američko i tursko vojno prisustvo u regionu, tvrdi Kaddour, naglašavajući da se ovi strani igrači moraju povući iz Arapske Republike. Dotičući se pitanja vojnih baza SAD-SDF u regionu, novinar sugeriše da će ih sirijski narodni otpor vjerovatno istisnuti sa ovih područja. U avgustu 2020. godine, sirijski plemenski vođe u Deir ez-Zoru i Alepu pozvali su SAD i njihove kurdske saveznike da napuste region.
“Problem je u tome što milicija ‘Sirijskih demokratskih snaga’ (SDF) koju podržavaju SAD u istočnoj Siriji trenutno kontroliše približno 70 % sirijskih nacionalnih naftnih resursa i niz vrijednih gasnih postrojenja. Istočni Eufrat je pod kontrolom SAD okupacionih snaga i milicije SDF “, kaže Kaddour.
Uz to, Idlib i dalje kontrolišu terorističke grupe, napominje on, ističući da je čak 85 % terorista u Idlibu povezano sa Haiat Tahrir al-Sham (HTS). Kadi podsjeća na zabrinutost novinara: „Osim nesirijskih boraca koji su ili ubijeni ili pobjegli, svi preostali izvorni sirijski borci nalaze se u regionu Idliba, pa će svi pregovori o pomirenju morati sačekati dok region ne bude potpuno pod kontrolom sirijske vlade“, primjećuje on.
Turska, koja nadgleda zonu deeskalacije Idliba, obećala je da će odvojiti umjerenu opoziciju od terorista, osloboditi autoput M4 i formirati bezbjednosni koridor oko ovog autoputa. Prema Moskvi i Ankari, ovi sporazumi se postepeno sprovode.
Rusija će pomoći Siriji da oživi poslijeratnu ekonomiju
Međutim, čini se da je u ovom trenutku pomirenje napravilo korak unazad od centralnog suda, jer je glavno pitanje kojim se trenutno treba pozabaviti ekonomija, ističe Kadi, pozivajući se na sirijsko naftno pitanje i vašingtarski Cezarov akt kojim se zemlja guši.
„Zapadnocentrični poredak je gotovo onemogućio državama da trguju i komuniciraju bez oslanjanja na dolar, Internet i SWIFT bankarski sistem“, kaže bliskoistočni stručnjak. „Svaka nacija koja se nađe pod zapadnim sankcijama rizikuje da bude izolovana i padne u nemilost čak i daljih sankcija kao što je Cezarov akt.
Pod ovim okolnostima, Damask proširuje poslovne veze sa Rusijom kako bi olakšao ekonomski oporavak. Tokom septembarske posjete ruske delegacije Siriji, zamjenik premijera Jurij Borisov rekao je novinarima da je Moskva u julu Arapskoj Republici predstavila paket ekonomskih prijedloga u cilju rješavanja poslijeratne krize i američkih sankcija. Očekuje se da će ovi prijedlozi biti zapečaćeni u decembru 2020. godine.
Ekonomske poteškoće i pritisak koji vrši Zapad doveli su do toga da regionalni igrači, posebno Sirija i Iran, formiraju nove saveze i ekonomska partnerstva, primjećuje Kadi.
Prema njegovim riječima, američka sankciona politika je osuđena na propast, jer „Zapad više nije centar proizvodnje čak ni napredne robe“. Politički analitičar sugeriše da će u dogledno vrijeme države poput Rusije, Kine, Irana, Sirije, teoretski, biti „sposobne da jedna drugu snabdevaju sa svim osnovnim potrebama, a da pri tome ne posegnu za zapadnim uvozom“.
Sirijski građanski rat i kasniji događaji na terenu još jednom su dokazali da su dani zapadnocentričnog svjetskog poretka nakon hladnog rata završili, odgovara Basma Kaddour.
„SAD forsiraju antisvjetsku agendu kako se ne bi suočile sa teškom realnošću da više nisu jedina velesila svijeta i da se moraju prilagoditi sve više multipolarnom svijetu“, zaključuje on.
Dakle Rusija pokvarila planove ovim sto sami sebe etiketiraju ZAPAD a tu ima svakakvog smeca, pocevsi od Djihaista, Israela, Turske…pa do Engleske koja mora biti svuda gdje su ratovi.
Rusi su samo iskoristili Asada za pljačku resursa i još mu državu raskomadali te podijelili Turcima,Kurdi ma, Amerima a Sirijcima ostale kosti za glodjat
U konačnici pušing za Rusiju. Rusija mora biti tiho kad Izrael radi po cijelom BI što hoće. Glavni igrači postali su Iran, hezbikah i Turska. Od nekad moćnog igrača ostala je sprdačina koja ima probleme u libiji, u siriji je u stanju mirovanja a u susjedstvu ne ne moćna reagirati što politički a što vojno. Još prije 10-ak godina je rusija bila netko i nešto, pozitivna kontra americi a sad ultimativni bad guy sa diktatorom koji vodi ovog onemoćalog starca na smrti zvanog Rusija.
To apsolutno sada ne igra nikakvu ulogu da li je Rusija i Sirija “dobila” ovaj rat. Zapad se je sa tim pomirio i oni su ispunili svoj cilj, a on je da su Siriju “unazadili” i toliko oslabili, da je bukvalno Izrael postao toliko siguran i stabilan u idućem stoljeću. Na tom putu je i Iran kojeg su toliko oslabili sankcijama da je tu apsolutno sve jasno. Može se Assad i Putin ponositi na pobjedu, ali realno je da su hijene očerupale Siriju kao staru kokoš da je bukvalno ta država postala nefunkcionalna u idućih 100 godina.
Promjena odnosa snaga nije cilj već način na koji ćeš ostvariti cilj. A cilj je pobjeda u ratu koja nije ostvarena. Spasilo se što se spasit može i sad nastupa dugo vrijeme nadmudrivanja. Rat je financijski iscrpio sve strane. Mira nema. Zaključak. Umiješali se u nešto što im nije trebalo, skupo platili, dobili neprijatelje tamo gdje ih nikad nisu imali, izgubili arapsko tržište i nisu završili rat.
Odličan članak ali bih nadopunio nekim činjenicama koje u tekstu nisu spomenute; Uz Rusiju su nemjerljiv doprinos pobjedi koja još nije konačna dali i Iranci predvođeini generalom Qaseemom Sulejmanijem i Quds brigadama šijitskim milicijama i borci Libanonskog pokreta Hezbollah su zaustavili Isil pred Damaskom i stvorili uvjete za protudar u kojem su također sudjelovali. Mnogi vojnici i časnici platili su to životom ali je održana osovina otpora i šijtski polumjesec Iran Libanon Sirija što je arhitekt te strategije general Qaseem Sulejmani i platio životom ubijen u Bagdadskoj zračnoj luci udarom dron a 3 siječnja 2020.
Rusija je spasla svet od masonske pošasti( Rokfeler,Morgan,Gejts,Soroš ), zvane ISIL.Da nije bilo Rusa Isil ili Isis,kako se već zovu, bi uništio Siriju,Irak,severni deo Afrike i krenuo bi na Kavkaz.Evropa bi posredno bila matirana…
Rekao bih da je uloga RF u ovom ratu bila pozitivna za taj cijeli bliskoistočni prostor ako ćemo gledati ljudski bez da ikome zelimo zlo. Da se nisu umješali rusi cijeli bliski istok bi izgorio na plamenu isila i i drugih terorističkih i političkih organizacija tipa “muslimansko bratstvo”. Ovako su stvari ostale koliko toliko u status Q-mislim na cijeli prostor. Kad kažem status Q mislim da se nije dogodio nikakav značajniji tektonski poremećaj ili promjena. Istina je da su turci malo ušli u Irak i Siriju, da su se u siriju uvalili i amerikanci ali se granice nisu promjenile, oružije se nije spremilo u vojna skladišta tako da i ova trenutačna situacija nije trajna već privremena dok se ne krene u daljnje rješavanje. Rekao bih da glavnim akterima, pritom mislim na Sirijsku državu ipak treba mali predah da se digne na noge, prvenstveno gospodarski da bi mogla nastaviti vojne operacije.… Čitaj više »