Je li moguće da u SAD-u 102 milijuna ljudi nema posao? – Sve je stvar statistike

U jučerašnjem članku o siromaštvu u Sjedinjenim Državama je navedeno kako 102 milijuna radno sposobnih Amerikanaca nema posao, kako srednja klasa nestaje i zemlja tone u siromaštvo.

Čitatelji su s pravom primijetili da je brojka od 102 milijuna “prevelika”, ali je li baš tako? Ovu brojku je, nakon istraživanja i konzultiranja s ostalima koji se bave ovom problematikom, objavio neovisni političar, aktivist i publicist Michael Snyder, koji je naveo kako 102 milijuna Amerikanaca “radnih godina” nemaju posao. Dakle, mogla bi biti greška i da ne govorimo o “radno sposobnima”, jer netko u dobi od  40 godina može biti bolestan ili pripada marginalnim skupinama koje nisu na burzi rada i ne traže posao, tako da se ne vode kao “nezaposleni”. No, to nije slučaj.

No, pogledajmo do kakvih je brojki došao Michael Snyder. Naime, Trumpova administracija tvrdi kako je stopa nezaposlenosti u svibnju pala s 4,4 posto na 4,3 posto, što je pokazatelj kojim se hvalio u zemlji i cijelom svijetu.

“Jeste li znali da je broj Amerikanaca u radno sposobnoj dobi koji trenutno nemaju posao daleko veći nego u najgorim trenucima posljednje recesije? Na primjer, u siječnju 2009. godine 92,6 milijuna radno sposobnih Amerikanaca nije imalo posao. Sada saznajemo da je u svibnju broj radno sposobnih Amerikanaca bez posla porastao na nešto manje od 102 milijuna. Pojednostavnit ćemo ove brojeve u trenu, ali prvo želim malo razgovarati o razlikama između percepcije i stvarnosti. Prema birokratima u saveznoj vladi, “stopa nezaposlenosti” u svibnju bila je najniža u posljednjih 16 godina. Iznosila je samo “4,3 posto” i mi smo u zemlji zapravo imali “punu zaposlenost”, tako da, prema vladinim podacima, netko tko zaista želi posao ga može vrlo lako pronaći”, piše Snyder.

“Naravno, to je hrpa gluposti. John Williams s portala Shadow Government Statistics prati kako izgledaju naši podaci, ako se koriste točne brojke, a prema njegovim izračunima trenutna stopa nezaposlenosti iznosi 22 posto”, nastavlja Michael Snyder.

Dakle, zašto se brojke o stopi nezaposlenosti toliko razlikuju?  Pa, istina je da je službena “stopa nezaposlenosti” koju mainstream mediji beskrajno promoviraju i njome  manipuliraju u ovom trenutku izgubila svako značenje.

U svibnju smo rekli da je američko gospodarstvo stvorilo 138 000 radnih mjesta, ali to nije ni dovoljno da se održi korak s rastom stanovništva.

Međutim, kada pogledate dublje u brojeve, vidjet ćete pokazatelje koje nećete čuti na vijestima. Na primjer, da je u svibnju američko gospodarstvo izgubilo 367 000 radnih mjesta s punim radnim vremenom. To je apsolutno noćna mora i potvrđuje činjenicu da se gospodarska aktivnost u zemlji počinje dramatično usporavati, pojašnjava Snyder.

Ali nekako je stopa nezaposlenosti u svibnju pala s 4,4 posto na 4,3 posto. Kako to bilo moguće učiniti?

Naime, vlada godinama uzima velik broj ljudi iz popisa poznatog pod nazivom “službeno nezaposleni” i premjesti ih u drugu skupinu poznatu kao “nisu u radnoj snazi”. Budući da se oni koji “nisu u radnoj snazi” ne računaju u službenoj stopi nezaposlenosti, time se stvari mogu učiniti da izgledaju bolje nego što zapravo jesu, jednostavnim premještanjem ljudi u tu kategoriju.

U svibnju je vlada u kategoriju “nisu u radnoj snazi” dodala nevjerojatnih 608 000 Amerikanaca. Tako je sada broj radno sposobnih Amerikanaca koji “nisu u radnoj snazi” dosegnuo ukupno 94,98 milijuna. Kada tome dodate broj Amerikanaca koji su “službeno” nezaposleni, a njih je 6,86 milijuna, dobit ćete brojku od ukupno 101,84 milijuna nezaposlenih.

Kako je moguće da je u samo jednom mjesecu 608 000 Amerikanaca ušlo u kategoriju “nisu u radnoj snazi”, “radno nesposobni” ili kako ih već želite nazvati. Za takvo prebacivanje je bilo potrebno ustrojiti armiju liječničkih komisija koja će to utvrditi. To se nije dogodilo. Sve je napravljeno u uredima za zapošljavanje, gdje su ljudi iz jedne skupine prebačeni u drugu. Običnim klikom na zaslonu monitora na računalu je prošlog mjeseca 608 000 Amerikanaca prebačeno u datoteke onih koji “nisu u radnoj snazi”, koji ne ulaze u statistike i nisu nezaposleni.

Drugim riječima, kada njima dodamo one koji su ranije bili u toj skupini i službeno nezaposlene, dobit ćete ukupno 102 milijuna Amerikanaca koji trenutno nemaju posao.

Ako se vratite u siječanj 2009. godine, Amerikanaca koji su bili u dobi za rad, ali nisu “bili u radnoj snazi” je bilo 81,02 milijuna, a 11,61 milijuna Amerikanaca se smatralo “službeno nezaposlenima”. Dakle, to znači da je tada, prema saveznoj vladi, bilo 92,63 milijuna Amerikanaca u dobi radno sposobnih koji u tom trenutku nisu imali posao.

Dakle, ako je broj radno sposobnih Amerikanaca bez posla porastao za 9,21 milijun od siječnja 2009. godine, SAD je u puno goroj situaciji nego u dubinama posljednje recesije.

Drugi način da se to utvrdi jest ispitivanje omjera civilnog stanovništva i broja zaposlenih. Neposredno prije posljednje recesije je oko 63 posto radno sposobnog stanovništva imalo posao. No tijekom recesije je ta brojka pala na između 58 i 59 posto. Napokon smo se vratili na 60 posto, ali smo još uvijek daleko ispod razine koju smo imali prije nego što je posljednja recesija pogodila SAD, pojašnjava Michael Snyder.

Naravno, sve što se govori sugerira da su brojevi koje američka vlada prikazuje u statistikama točni, a to je vrlo upitno.

Na primjer, prema jednoj nedavnoj analizi je po “modelu poslovanja, rođenja i smrti” stvoreno 93 posto od svih “novih radnih mjesta” koje je vlada stvorila od 2008. godine.

Kao što su izračunali na Morningside Hillu, od tih 93% novih poslova zabilježenih od 2008. godine, što je brojka 6,3 milijuna do 6,7 milijuna, 40% poslova je samo 2016. godine dodano kroz model poslovanja, rođenja i smrti, vrlo kontroverzni model koji iskrivljuje podatke. Naprotiv, podaci izneseni prema ovom modelu izračuna, “Business birth and death model“, ukazuju na  konstantno smanjenje poduzetništva.

U stvari, vladini birokrati izvlače brojke iz zraka i dodaju radna mjesta u izvješću na temelju procjene koliko novih poslova misle da su se u Americi stvorili u određenom mjesecu. Ovo je jedan od najkontroverznijih modela izračuna stope nezaposlenosti, kojeg koristi američki Ured za statistiku zaposlenosti (Bureau of Labor Statistics).

Je li moguće da su službenici toliko optimistični kada izrađuju ovu procjenu i prema njoj određuju stopu nezaposlenosti, bez provjere na terenu?

Većina ljudi nema pojma da su “službeni brojevi” koji dobivamo od vlade spekulativni i vrlo upitni i da uvijek postoji želja da se stvari prikažu boljima nego što zapravo jesu.

Na svijetu ne postoji način da se dođe do situacije koja bi bila blizu “pune zaposlenosti”. Čujem od ljudi diljem zemlje koji kažu da je izuzetno teško pronaći dobre poslove s kojima preživjeti. Čak i prema novom izvješću, koji je upravo objavljeno, broj otpuštenih  zaposlenja u svibnju 2017. je bio 71 posto veći nego što je bio u svibnju 2016. godine.

Također znamo da je u proteklih deset godina prosječna stopa gospodarskog rasta u Sjedinjenim Američkim Državama odgovarala prosječnoj stopi gospodarskog rasta koju su SAD imale  tijekom tridesetih godina 20. stoljeća. Ne vidim kako bi itko mogao tvrditi da američko gospodarstvo dobro funkcionira. Neposredno prije posljednje recesije je bilo 26 milijuna Amerikanaca s bonovima za hranu, a sada ih je 44 milijuna. Mi smo korak do rušenja rekorda svih vremena u zatvaranju trgovina u jednoj godini, a broj beskućnika koji žive u okrugu Los Angeles je u proteklih 12 mjeseci porastao za 23 posto.

“Ali opet, ovo je bitka između percepcije i stvarnosti. Njihove televizije nas beskrajno obasipaju poruku kako je sve u redu i čini se da većina Amerikanaca to vjeruje. Barem za sada”, zaključuje Michael Snyder.

Izvori: The Economic Collapse /Unemployment Rate / Shadow Stats

UN potvrdio iluzije o “američkom snu” – N. Haley: “Bavite se Kongom, ne SAD-om”