Akademik, prof. Krešimir Pavelić odgovara na pitanja našeg čitatelja – komentatora

I u ovome smo prvi na svijetu. Našim čitateljima – komentatorima, među kojima je dobar dio vrlo kvalitetnih, odgovaramo.

Ovaj puta odgovori su na pitanja za našeg čitatelja i komentatora nadimkom „Stara kuka“,  koje nikako nismo mogli ostaviti bez odgovora.

Zamolila sam akademika, prof. Krešimira Pavelića, obzirom da su pitanja (komentar bili među komentarima u intervjuu sa akademikom, prof. Pavelićem) da odgovori na pitanja.

Tzv. COV putovnice su tu da podrže što veću prodaju tzv. cjepiva, odnosno ograniče prava ljudi na kretanje. Sazrelo je vrijeme za djelovanje ljudi i zaustavljanje ove ”ludosti”

Za našeg čitatelja  „Stara kuka“ kao i sve ostale prenosimo odgovore.

Prvo pitanje bi bilo koliko dugo pod utjecajem glasnićke RNK (ili DNK) traje stvaranje tog proteina? Odnosno hoće li naše tijelo ikad više prestati stvarati taj strani protein i kada.

Akademik, prof. Krešimir Pavelić: Na sva čitateljeva pitanja vrlo rado bi preciznije odgovorio no bojim se da nitko danas nema decidirane odgovore. Naime, imamo malo javno dostupnih informacija ne samo o  konstruktima koji se koriste kao tzv. cjepiva već i o sudbini tih konstrukata u tijelu. Stvaranje proteina može trajati i doživotno, makar to smatram malo vjerojatnim. To bi podrazumjevalo naime, da se šifra za protein iz konstrukta može ugraditi u genom (u našu DNA), a podatke o tome za ove konkretne konstrukte nemamo, barem meni nisu dostupni. U znastvenoj je literaturi međutim, pokazano kako modificirana glasnička RNA – mRNA (ne ona prirodna nastala prijepisom gena u stanici) može imati učinke na DNA iako se to osporava (npr. rad: Aline Marnef et al. m6A RNA modification as a new player in R-loop regulation, Nature Genetics (2019). DOI: 10.1038/s41588-019-0563-z ). Osobito je učinak na ekspresiju gena (pa prema tome i svojstva i sudbinu same stanice) istražen za tzv. kemijski modificirane glasničke RNA molekule (npr. rad iz časopisa Cell:

https://www.cell.com/cell/fulltext/S0092-8674(18)31383-7

Postoji jedan rad koji je objavljen kao tzv. preprint (bez recenzije) koji govori  i o ugradnji SARS-CoV-2 u genom:

https://www.biorxiv.org/content/10.1101/2020.12.12.422516v1

Protein spike može nadalje, biti meta djelovanja specifičnih antitijela, no ako se neprestano stvara onda mora neprestano biti i neutraliziran jer je stran tijelu odnosno nema normalnu fiziološku funkciju te ga tijelo mora razgraditi/neutralizirati. Za pretpostaviti je da će tijelo prestati stvarati protein no on do tada može izazvati štetu u organizmu u različitim razmjerima ovisno o statusu imunološkog sustava pojedinca, primjerice pretjeranu indukciju antitijela ili neka druga oštećenja i bolest kao što je pokazano u miševa https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7758180/

Ako se ljudi budu docjepljivali svakih 6 mjeseci kako već sada nalažu proizvođači, tada je teško očekivati prestanak stvaranja ‘spike’ proteina i pripadajućih oštećenja neovisno o eventualnim dodatnim učincima konstrukta na naš genom.

Za kraj, u nekim prethodnim pokušajima razvoja tzv.  cjepiva protiv SARS i MERS virusa (koronovairsua) opservirao se u životinja učinak poznat kao ‘pojačanje ovisno o antitijelima’ (antibody-dependent enhancement) gdje antitijela ne preveniraju ulazak virusa u stanicu već naprotiv, pojačavaju njegov ulaz u stanice npr. radovi:

https://journals.asm.org/doi/full/10.1128/JVI.00671-11 https://www.jstage.jst.go.jp/article/jvms/60/1/60_1_49/_article

Nemam spoznaja o tome da li su za ove preparate koji su sada u opticaju za tzv. cjepljenje ovakvi mogući biološki učinci utvrđeni prije uporabe na ljudima.

Drugo pitanje je što se događa sa mRNK ili DNK iz vektorskih cjepiva nakon što izgrade spike protein? Da li se raspadnu, da li ostaju u organizmu? Mogu li ista mRNK ili DNK više puta stvarati proteine? Mogu li se one nekako početi replicirati i najvažnije može i se taj genetski materijal nekako integrirati u našu DNK i promijeniti ga?

Akademik, prof. Krešimir Pavelić: U načelu se DNA i RNA razgrađuju enzimima nukleazama, to se vjerojatno barem u većem dijelu događa i s ovim konstruktima iako su oni prema navodima proizvođača kemijski modificiani na način da budu stabilni do ulaska u stanicu. U svakom slučaju količina konstrukta koja ulazi u organizam ovim sadašnjim preparatima je značajna pa analogno tome i količina stvorenih ‘spike’ proteina. Primjerice, u konstruktu mRNA preparata koristi se sintetska nukleobaza N1-metilpseudouridin (m1Ψ) umjesto prirodne nukleobaze u svrhu izbjegavanja imunološkog odgovora na konstrukt i povećanje sinteze proteina ‘spike’, npr. radovi:

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC8043204/  https://academic.oup.com/nar/article/48/6/e35/5742781

Problem može biti ukoliko se konstrukti isporuče neoštećeni u jezgru. RNA se može prepisati u DNA stanici i ugraditi se u genom, npr.:

https://www.pnas.org/content/118/21/e2105968118

Tada se teoretski i RNA konstrukti mogu prepisati i integrirati u genom te ga promijeniti. To se u povijesti događalo. Sjetimo se samo tzv. retroviralnih HERV sekvenci koje su se integrirale u genom i povezuju se sa nizom bolesti pa i tumora i shizofrenije. HERV sekvence, odnosno retroviralne sekvence čine i dan danas 8% našeg genoma. Nedavno je pokazano kako se u analiziranoj grupi COVID-19 pacijenata aktivira jedna takva sekvenca iz genoma (human endogenous retrovirus -W envelope HERV-W ENV) uključena u čitav niz patologija, rad u časopisu Lancet:

https://www.thelancet.com/journals/ebiom/article/PIIS2352-3964(21)00134-1/fulltext)

Da li se ta sekvenca aktivira i samim ‘spike’ proteinom koji se proizvodi u tijelu cjepljenih osoba ne znam. Također, prema opserviranim nuspojavama u cjepljenih, može se pretpostaviti da je problem u samom proteinu ‘spike’ koji nastaje prepisivanjem konstrukta u ciljnim stanicama i cirkulira kroz vaskulaturu i koji može preći krvno-moždanu barijeru:

https://www.nature.com/articles/s41593-020-00771-8#Sec1

Isto je publicirano u znanstvenom radu kao hipoteza npr.: https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0306987720326943?via%3Dihub

ali i kao eksperimenatlni podatak,  npr.:

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7680014/

Treće, što se događa sa spike proteinom kada izazove imunosnu reakciju tijela odnosno proizvodnju antitijela? Da li su ta antitijela sposobna uništavati samo virus ili mogu uništiti i sam spike protein koji nije vezan uz virus? Ukratko može li se naše tijelo ikako riješiti tog spike proteina nakon što je “izvršio zadaću” odnosno izazvao imunosnu reakciju. 

Akademik, prof. Krešimir Pavelić: Na ovo pitanje može se odgovoriti samo longitudinalnom studijom koja nažalost s ovim cjepivima nije napravljena. Prvo ja osobno ne mogu govoriti o virusu već o genetičkom konstruktu koji može biti proizveden u laboratoriju  (u ranijim sam intervjuima citirao publikacije o sintezi tih konstrukata, čak i tzv. UK varijante). Bolesti u ljudi mogu imati vrlo veliki broj uzročnika, to mogu primjerice biti bakterije, toksini, različite vrste zračenja, pa tako i nanočestice. Teoretski, imunosna reakcija (ne nužno samo odgovor antitjela već cjeloviti imunološki odgovor!) na protein ‘spike’ trebala bi neutralizirati sam protein. Predmetni virus za sada još uvijek nitko nije izolirao niti jasno karakterizirao; većina se istraživanja uglavnom baziraju na analizi genske sekvence. Da li se tijelo ikada može riješiti proteina ‘spike’ mogu odgovoriti opet longitudinalne studije kojima će se pratiti dugoročni učinak tzv. cjepiva.

Smatram kako je vjerojatno da će se protein ‘spike’ nakon nekog vremena razgraditi, ne znam da li se to prati u „cjepljenih“ osoba. Važno je i napomenuti kako antitijela u principu nisu sama za sebe dovoljna za učinkovitu obranu od respiratornih virusa, to je dobro poznata činjenica te je ključ analize efekata ovih konstrukata u praćenju posljedica na imunološki sustav domaćina o čemu sam govorio u prethodnim intervjuima.

I četvrto pitanje vezano uz vektorska cjepiva. U članku piše da umjesto u citoplazmi ti vektori (a to su ustvari adenovirusi) završavaju i u jezgri gdje stvaraju mutacije. Da li to znači da oni završavaju u jezgri stanice zajedno sa DNK materijalom koji prenose? I mutacije čega to stvaraju? Mutacije adenovirusa odnosno dakle vektora ili mutacije DNK materijala koji taj vektor unosi u naš organizam? Ili mogu, budući da je u jezgri stanice i naš DNK stvarati mutacije na našem vlastitom DNK materijalu?

Akademik, prof. Krešimir Pavelić: Da, pretpostavka je da neki konstrukti mogu ući u jezgru stanice. Opet ne mogu dati decidirani odgovor jer nisam vidio detaljne podatke za ove konkretne konstrukte na tu temu. Konstruirani vektor s genetskim materijalom općenito govoreći može ući u jezgru i može se integrirati u genom domaćina, izazvati insercijsku mutaciju genoma ali može isto tako mutirati i sam vektor te kao promjenjen vektor zadobiti neka nova biološka svojstva. Nemam osobno detaljan uvid u ove vektore koji se sada koriste u svrhu tzv. cjepljenja, no pretpostavljam da se u slučaju adenovektora radi o klasičnom adenovirusnom vektoru jer smo ga i sami koristili u laboratoriju. Ponavljam, decidirane odgovore nemoguće je u ovom momentu dati jer:

1. Ne znamo točan izgled i ponašanje ovih preparata/vektora, koliko znam naime, neovisni laboratoriji ga za sada nisu detaljno istražili ili pak postoje samo parcijalne znastvene studije te se u ovom trenutku koristi deklaracija proizvođača i podaci koje je regulatornim agencijama dostavio određeni proizvođač;
2. Ne znamo njihov dugoročan molekularni i biološki učinak te isto možemo samo pretpostavljati temeljem prethodno objavljene literature na sličnu temu.

Točne bi odgovore mogli dati eventualni eksperimenti na životinjama pa donekle i na humanim stanicama in vitro. Koliko je meni poznato to ili nije rađeno ili je rađeno pa nije publicirano ili postoje parcijalni podaci.

Mislim da su ovo ključna pitanja za svakog tko se „cijepio“ ili će se ikad „cijepiti“. Oni bi nam rekli koliko dugo će posljedice cijepljenja, kakve god one bile, trajati. Hoće li one biti kratkotrajne, dugotrajne ili možda trajne pa čak i doživotne. I ne samo doživotne nego čak putem naše DNK prenesene i na naše potomstvo. I na kraju, kako se čitava ova priča slaže s neki dan objavljenim člankom u kojem su videomaterijali dr Lanke koji u osnovi pobijaju postojanje ne samo ovog virusa nego i čitavu “teoriju klica”?

Akademik, prof. Krešimir Pavelić: Kao što navodim u svojim izjavama, smatram da znanost i znastvena rasprava trebaju ostati otvorene, argumentirane te da svatko tko radi u znanosti ima pravo i dužnost predočiti svoje viđenje uz argumente i činjenice. Svaka znanstvena teorija ili rasprava koja se temelji na činjenicama vrijedna je pažnje i može biti presudna za napredak pa tako i opstanak čovječanstva.

Podržavam stoga i raspravu na ovu temu o uzrocima bolesti, tim više što se nalazimo u eri ozbiljnih ekoloških utjecaja na organizam poput primjerice elektromagentskog zračenja, zagađenja mikroplastikom, teškim metalima, pesticidima, nanočesticama, nekvalitetne hrane i slično što ne može biti zanemareno u sagledavanju zdravlja, osobito u kontekstu javno – zdravstvenih politika.

Zahvaljujem se u svoje ime kao i cijele redakcije logočnog na kvalitetnim komentarima na portalu te se nadamo i daljnjoj konstruktivnoj suradnji.