“Besmislena Kalvarija”: utjecaj Lockdowna na psihološko zdravlje studenata

Njihova zanemarena nevolja, studenti se mogu suočiti s ozbiljnim posljedicama, upozorava u intervjuu za Sputnjik psiholog Lucien Cavelier koji posebno govori o pogoršanju depresije, samoubilačkim mislima “sa ili bez poduzimanja djela” i odustajanju od studija.

Krajem siječnja 2021. godine 73 % mlade generacije reklo je da su ih restriktivne mjere psihološki, emocionalno ili fizički pogodile, otkrila je studija Ipsosa za Federaciju općih studentskih udruga (Fage). Ako se ova nelagoda ne shvati ozbiljno, dugoročni su rizici “višestruki”, upozorava psiholog Lucien Cavelier.

Kad osoba prođe kroz depresivnu epizodu, svakodnevni život i škola postaju “težak teret”, a “najmanji zadatak pretvara se u besmislenu kalvariju”.

“Studenti će možda biti prisiljeni napustiti studij iz egzistencijalnih razloga, zbog straha od budućnosti, zbog anksioznosti koja ne prolazi i pogoršava se”, objašnjava Cavelier u intervjuu za Sputnjik. „Mogli bi izgubiti oblik razlučivanja koji bi ih vodio da odustanu od snova o poslu i životnom projektu; ili obrnuto, donošenje odluke o odustajanju s puno razlučivanja, vjerujući da je to ispravno rješenje, u nedostatku ičega boljeg, što se može doživjeti kao ogroman neuspjeh u životu.”

Uz to, povratni učinak (ponovna pojava odsutnih ili kontroliranih simptoma tijekom liječenja lijekovima) također se može pojaviti kada se život vrati u normalu, nastavlja on.

Zdravstvena kriza je također dodatno zakomplicirala upravljanje nasiljem, koje ako se ne liječi, “može dovesti do školske fobije djeteta žrtve”, a to dok otprilike svaka treća mlada osoba već ima mentalni poremećaj (32 %), prema izvještaju Ipsos ankete za zakladu Fonda Mental.

“Za neke će studente takva psihološka nevolja u budućnosti morati biti očišćena dijelom iz okoline koji podsjeća na situaciju koja izaziva tjeskobu. To bi moglo povećati nezainteresiranost za studije i odvajanje od budućih planova”, upozorava psiholog.

Samoubilački pomišljaji

Zatim, “u najozbiljnijim slučajevima mogu se pojaviti samoubilačke misli s ili bez glume”. Problem koji se tiče gotovo četvrtine studenata u dobi od 18 do 24 godine: 23 %, prema Ipsosovoj anketi za Fage, naspram 22 %, prema anketi istog instituta za FondaMental.

U 2016. se činilo da je situacija manje zabrinjavajuća s 8 % studenata (od 17 godina) koji su mislili okončati život, pokazalo je istraživanje Nacionalnog opservatorija za studentski život (OVE).

Kako pomoći?

Još gore, učinkovita socijalna podrška studentima “nedostaje”. “Međutim, moguće je pružiti daljinsku podršku”, kaže Lucien Cavelier.

“Ako se ne može pružiti podrška koja zahtijeva ljudski ili topli kontakt, tada je moguće pružiti emocionalnu ili osjećajnu potporu (izražavanje pozitivnih utjecaja na osobu prema njoj, vrednovanje, uvjeravanje u budućnost, na njezine vještine, njezinu vrijednost, povećati njezino samopoštovanje). Također je moguće pružiti informativnu podršku (savjetima, trikovima, pomoći od kojih je moguće imati koristi)”, objašnjava podsjećajući da se „informativni posao” može obavljati nezadovoljno s obzirom na to da „osoba u psihološkoj nevolji, sklona mračnim mislima ili depresivnim epizodama ima usporeno i zamračeno psiho-kognitivno funkcioniranje”.

Strategije suočavanja

Da bi izbjegao “eskalaciju nelagode”, pojedinac može pribjeći „copingu“ (od engleskog za suočavanje, “suočiti se”), drugim riječima, vlastitim tehnikama. Dvije glavne mogućnosti su poduzimanje radnji kako bi se promijenila situacija ili promijenilo njihovo stanje duha, emocije i reakcije.

“Mogu djelovati na sebe, regulirajući svoje osjećaje kroz različite prakse, kao što je korištenje psihijatrijskog pregleda kako bi imali koristi od slušanja i spasonosnog mjesta. Također mogu djelovati sami vježbajući tehnike opuštanja poput srčane koherencije, joge ili meditacije koje su sve pokazale svoje blagotvorne učinke na fiziološkoj razini. Umirujući tijelo, uspijevamo istodobno umiriti um i promijeniti način razmišljanja”, kaže psiholog.

Strategija izbjegavanja nije vrlo učinkovita i “dovodi do povećanja reaktivne nelagode”. Jedna od mogućnosti da situaciju učinite manje stresnom je “ritualizacija trenutka”.

“Ritualizacija trenutaka umiruje mozak. Primjerice, tijekom predavanja [putem videokonferencije] mogu pripremiti neki napitak koji volim, pustiti neku tihu glazbu u pozadini ili nešto slično. Ritualiziranjem pretvaraš mučni trenutak u svoj vlastiti trenutak.”

Proširiti praksu “psihičkih provjera”?

“Nelagoda obuhvaća sve dobne skupine”, napominje Lucien Cavelier, ali samovoljno odustajanja od psiholoških konzultacija, diktirano smanjenim financijskim sredstvima, “doprinosi povećanju socijalnih nejednakosti i nejednakosti u pristupu zdravstvene i psihičke skrbi”.

Psihološka nesigurnost djece i umirovljenika uvjerava psihologa da je “ukupna i neograničena naknada za konzultacije s psihologom [javno] zdravstveno pitanje”.

Povećana potražnja za “psihijatrijskim pregledima” objašnjava se prije svega ozbiljnom i hitnom potrebom, ali ne odražava li to i smanjenu stigmu posjeta psihologu? Dva su čimbenika danas u igri, kaže Cavelier.

„Danas su francuskoj vladi potrebne globalna pandemija i lavina alarmantnih studija kako bi shvatila korisnost psihologa, pružila psihijatrijske provjere i ubrzala naknadu za savjetovanje o zdravstvenom osiguranju. Međutim, isti se problem pojavio prije zdravstvene krize, ali bilo je vrlo izraženo političko neznanje”, ističe.

Sve u svemu, „postoji samo mala manjina ljudi koji odbijaju posjetiti stručnjaka kad su u psihološkoj nevolji. Većina ljudi u psihološkoj nevolji, ne samo studenti iz drugih zemalja, samovoljno odustaju od konzultacija zbog isključivo financijskog razloga”, zaključuje Lucien Cavelier.