U ovom nastavku ćemo objasniti, na primjerima, neke od nama vrlo korisnih principa za regeneraciju i očuvanje našeg zdravlja. Vjerujemo da bi ti principi i primjeri mogli koristiti i vama. Kao i uvijek, računamo na zanimljivu i konstruktivnu diskusiju iz koje svi zajedno možemo još više naučiti.
Ovdje pretpostavljamo da ste pročitali naš prethodni članak [o Jarisch-Herxheimerovoj reakciji] i popratnu diskusiju. Nama je u potpunosti prihvatiljiva teorija da ljudi različitih genotipova (između ostalog krvnih grupa) imaju različite predispozicije za usvajanje određenih molekula, na primjer bjelančevina ili ugljikohidrata.
Prihvatljive su nam i Hipokrat-Galenova teorija o četiri humora (temperamenta) i prehrani, pomoću koje je Hipokrat u potpunosti izliječio dvije petine svojih pacijenata oboljelih od raka (bez operacija, bez kemoterapija, bez radijacije). Prihvatljive su nam i teorije o pet elemenata/okusa iz drevne Kine i Indije, koje isto zagovaraju umjerenost i uravnoteženost u prehrani, i pomoću kojih se uspješno liječe mnoge kronične bolesti stoljećima i tisućlječima.
Za post i ljekovitu pojavu zvanu autofagija, za rad dr. Hulde Clarck na uklanjanju vrlo štetnih makroskopskih crijevnih parazita (crva i trakavica), kao i povezanost autizma i trakavica, smo nedavno naučile iz vaših komentara [vidi naš prethodni članak o Jarisch-Herxheimerovoj reakciji].
Sve metode koje uistinu regeneriraju probavni trakt su korisne! I trebalo bi ih okupiti što više na istom mjestu, kako bi oni ljudi koji to žele mogli lakše odabrati put prema ravnoteži odnosno zdravlju probave.
Znanstveni članci o probavnom traktu ljudi su mnogobrojni. I puno je i stručnih i laičkih knjiga o njemu napisano. Kao što jedna vrtlarica ne mora (niti može) poznavati u potpunosti sastav tla u njenom vrtu (do na mikrob, ili točan postotkak svih kemijskih elemenata) da bi joj biljke rasle zdrave i jake, tako ni jednoj osobi nije potrebno (ni moguće) znati sve o vlastitom probavnom traktu da bi očuvala ili povratila svoje zdravlje.
Razmotrimo na primjer znanstveni rad “Introduction to the human gut microbiota“, u prijevodu “Uvod u mikrobiotu probavnog trakta ljudi”, iz 2017-te godine, koji sadrži citate na radove sličnih naslova iz 1970tih.
U prvom odjeljku uvoda se objašnjava da je mikrobiota sastavljena od crijevnih mikroba, da istih ima jako mnogo, ali možda ne 100 ili 10 puta više nego stanica u ljudskom tijelu kao što se to prije mislilo, zaključilo, i ekperimentima pokazalo, već da ih ima samo otprilike onoliko koliko i stanica u ljudskom tijelu. Da li su istraživanja prije 50 godina uistinu bila toliko pogrešna ili se pak trovanjem vode i hrane ljudi (fluoridi, klor, teški odnosno meki metali, pesticidi, herbicidi, lijekovi, antibiotici, narkotici, junk food, RoundUp, genetski modificirani organizmi, mikroplastika, umijetna gnojiva, tzv E-spojevi: bojila, sladila, pojačivaći okusa, održavaći svježine itd) prosječni broj gostujućih crijevnih mikroba “zdravih ljudi” desetkovao ili možda stotkovao?
Početkom drugog odjeljka pronalazimo dio odgovora: “Aktualna [znanstvena] istraživanja ukazuju na to da dijeta jako utiječe na crijevnu mikrobiotu.” Članak obiluje stručnim terminima i vjerojatno nije lagan za čitanje svima koji se za tu temu zanimaju.
Ipak pronalazimo smjernicu važnu za nastavak ovog teksta:
- postoji process fermentacije u crijevima, to je alkalična i postepena promjena hrane (već pred-obrađene u prethodnim etapama probave) u razgradivi materijal; za nju su zadužene lakto-bakterije i njihovi srodnici.
Čudno nam je da se direktno ne spominje da:
- postoji i process truljenja ili putrefakcije u crijevima; a to je acidična promjena, koja hrani i pogoduje razvoju nekih drugih bakterija (na primjer Escherichia coli), u pravilu štetnih mikrogljivica ili kvasaca, kao i većih parazitskih i vrlo štetnih organizama.
Ali se ipak spominju crijevni mukus i neke štetne bakterijske podvrste. Koliko bi bilo korisno dodatno istražiti sve vrste i podvrste organizama spomenutih u tom i sličnim tekstovima? Na to pitanje ne znamo odgovor.
Ali zato toplo preporučamo da jedan organizam svakako istražite. Taj mikroskopski organizam je štetočina broj jedan u probavnom traktu mnogih zdravih (odnosno ne toliko bolesnih) ljudi. Zove se Candida Albicans, ili pojednostavljeno Candida. Kao što joj ime govori, vrlo je iskrena. I u biti nije loša. Njena glavna uloga je razgradnja tijela kompleksnog organizma (u čijim crijevima se nalazi) nakon njegove smrti. Razgrađuje i željezo ali se tada naziva hrđom. Dakle Candida je praktički neuništiva i korisna, baš kao i mnoge druge vrste prirodnih razgrađivača. Jedini je problem (za nas, ne za nju) da se Candida iskreno baca na posao ne samo onda kad nastupi smrt super-organizma (donora), već onda kad joj uvijeti u njezinoj okolini ukažu na to da je trenutak za proliferaciju došao. Liječnici možda diagnosticiraju Candidu na drugim dijelovima tijela, ali bez sumnje ona se tada već dobro udomaćila u crijevima, otkuda sigurno (i iskreno) pušta spore na sve strane. Od prijatelja i poznanika smo doznale da se vrlo često pronalazi tkivo zahvačeno mikrogljivicama, pozelenjelo od raspada, prilikom operacija određenih rakova. Manje tipične infekcije Candidom (ili nekom drugom mikozom) i većinu infestacija trakavicama (i drugim crvima) velika većina današnjih liječnika ne može diagnosticirati, jer u tome nisu obučeni. I novine nas ponekad izvještavaju o “asimptomatičnosti” parazitima izazvanih oboljenja.
Jer ako se simptomi ne mogu ili ne žele prepoznati, onda kao da ih nema. Kod dijagnoze postoji još jedan problem, tako zvani “zbunjujući faktor”: budući da gljivice oslabljuju svaki dio tjela koji napadnu, vrlo često (ili uvijek) im se pridruže drugi štetni mikroorganizmi (bakterije) ili pak auto-imune bolesti (dijabetes, lupus, rak,…), i tako ono poznatije i liječniku i bolesniku lako odvrati pažnju od onog manje poznatog.
Rijetki liječnici koji liječe ljude pomoću ovdje izloženih i sličnih saznanja ili to rade potiho (praktički u tajnosti) ili bivaju izbačeni iz struke.
A zašto Candida počne pretjerano rasti? Prema izvorima iz kojih smo mi učile to je porast acidičnosti, odnosno kiselosti, u probavnom traktu. Jedna kura oralnim antibioticima može biti dovoljna za postizanje takve kiselosti. Ne zaboravimo da su antibiotici sveprisutni u industrijskoj prehrani, te da ih mnogi ljudi stalno pomalo jedu. Osim toga, naše korisne gostujuće bakterije nisu vječne, i da bi probava funkcionirala moraju se obnavljati pomoću prehrane. Stalan stres navodno podiže acidičnost i jako škodi korisnim bakterijama u probavi, a znamo da je danas život djece i adolescenata, a kamoli odraslih, ispunjen stresom oko ocjena, procjena, kompeticija, uspjeha i mnogih drugih društvenih fenomena. Natrula, rekonstruirana hrana, kao i sva druga hrana koju mikrogljivice vole podižu acidičnost probavnog trakta. A i sam rast Candide pojačava kiselost, pa tako lakto i druge korisne bakterije zbog kiselosti organizma propadaju odnosno prebrzo odumiru, a onda se Candida lako proširi na prethodno njihov, a za nju novi, teritorij…
Oni koji ne poznaju ovog mikroskopskog neprijatelja, lako uđu u ovo “vrzino kolo”. Probava (odnosno nesrazmjerno velika kultura Candide) tada « želi » šećer, ugljikohidrate, ocat, alkohol, kvasac, prezrelo voće i sve druge namirnice na kojima ili u kojima najbolje proliferira. Izlučujući kemijske spojeve, Candida « upravlja » svojim donorom, tako on sve više i više jede hrane koju ona najviše voli. Štetočine trebaju i uzimaju i minerale i vitamine, tako da ih super-organizam sve manje usvaja i iz zdravijih namirnica, što ga oslabljuje, i čini još pogodnijim za Candidijazu odnosno Kandidijazu, ili općenitije mikozu.
Infekcija pa čak i truljenje mogu djelomično zahvatiti crijevnu ovojnicu, kao i druge organe. Taj proces neželjene razgradnje se uglavnom odvija godinama i desetljećima nakon početka Candidijaze. Medicina je oko tog problema razvila veliku terminologiju, koja ne ukazuje na suštinu problema. Antimikotici su prema nekim izvorima štetniji za zdravlje ljudi od kemoterapije, a prate ih i slične teške nuspojave. Preporučile bi ih samo neprijateljima zdravlja ljudi, počevši od njihovih proizvođača. Eterično ulje divljeg origana je jako anti-fungalno, i smrtonosno u dozi većoj od šest kapi dnevno, ali nije štetno za odrasle ljude u vrlo malim dnevnim dozama.
A što ako donor ponekad ili češće jede i zdravu hranu, odnosno hranu koja potiče na alkaličnost u crijevima, na razvoj korisnih mikroba i na zdravlje crijevne membrane, odnosno ako jede i anti-fungalnu hranu, čajeve, začine, ulja i druge spojeve? Tada tijelo iskreno odgovara Jarisch-Herxheimerovom reakcijom. Naime Candida (i njeni prijateljski, a nama štetni mikrobi) prilikom odumiranja, kao svaka druga zdrava gljivica ili gljiva, baca na tisuće spora u svoju okolinu. Te su spore vrlo toksične, izazivaju iznenadnu bol, mučninu, glavobolju i mnoge druge probleme koje smo prethodno navele. Candidina jedina “šansa za preživljavanje’’ leži u mogućnosti ponovnog uspostavljanja lokalne kiselosti koja bi omogučila razvoj novih izdanaka iz tih spora. I šanse su joj u pravilu jako dobre, jer malo ljudi je svjesno da boluje od Candidijaze. Ako su u probavi prisutni još kompleksniji organizmi štetočine (crvi, trakavice), tada oni izazivaju slične i još gore JHR, i to se ne smije uzimati olako.
Važno je ukazati da okus (osjet) uopče nije povezan sa bazičnosti (alkaličnosti) ili kiselosti (acidičnosti) u ovom kontekstu. Mnoge namirnice slatkog okusa izazivaju kiselost tijela, dok mnoge namirnice kiselog okusa potiču na bazičnost. Iako sve namirnice nisu zdrave za sve ljude, mnoge namirnice i spojevi su univerzalno zdravi ili univerzalno nezdravi. U pravilu mnoge gorke ili trpke namirnice su univerzalno zdrave, ali opet i mnogi otrovi su gorkog okusa. Okus ovdje jednostavno nije mjerodavan. Postoje i studije o namirnicama u odnosu na pH skalu. Postoje i prakse u kojima se lakmus papirom testiraju pH razine namirnica, pljuvačke, suza, krvi, mokrače, i stolice. Ne znamo koliko su korisne za pojedinačno liječenje, jer pH razina koja je za nas najzanimljivija nije lokalnog karaktera, i varira u vremenu i prostoru i kod zdrave probave (što je sastav crijeva bliže izlazu/anusu, to je on kiseliji i sadržava sve veću koncentraciju mikroba koji žive u takvom mediju). Za nas bi bilo najzanimljivije imati uvid u izgled i kiselost organizma u tankom crijevu, dakle u sredini probavnog trakta, što nije moguče u kontekstu očuvanja života, a time i zdravlja.
Mnogi ljudi i posebno djeca jedu prebrzo (tako reći gutaju) jer nedovoljno dugo žvaču. Ta pojava je isto dio svakodnevnog stresa, i pogoduje rastu Candide. Odumiranje Candide potiče na konstipacije ili na dijareje, a one pak pogoduju njenom daljnjem širenju, pa vam savijetujemo da unaprijed prikupite (i da to učinimo zajedno odmah ovdje) što više znanja o prirodnim i neinvanzivnim metodama otklanjanja tih pojava.
Izrazito je važno pristupiti ovom problemu ozbiljno i pažljivo. Svatko od nas je čuvar vlastitog zdravlja i zdravlja svojih najbližih (onoliko koliko mu oni to dopuštaju). Candidu i ostale štetočine moramo napadati postupno, isprva blagim pa onda sve većim izgladnjivanjem (znajući da rastvaraju i željezo ako nema drugih opcija) odnosno abstinencijom od hrane i pića koji njima pogoduju, postupnim unošenjem sve većeg broja anti-fungalnih spojeva, izbjegavanjem otrova BigPharma-e i BigAgra-e, oksigenacijom, meditacijom i dobrim vibracijama protiv stresa, podizanjem vagalnog tonusa, obogaćujući probavni trakt probioticima i prebioticima, te što svježijim, vitaminima i mineralima bogatim namirnicama i uravnoteženim kombinacijama sirove i termički obrađene hrane, prateći tip i jačinu usputnih JHR.
U idućem nastavku namjeravamo opisati jednu komplementarnu i premalo poznatu teoriju, koju primjenjujemo već više od petnaest godina. Radi se o jednoj vrsti prirodnog “lakmus papira” za bilo koju dijetu, metodu ili protokol, i zato mislimo da bi vas mogla zanimati.
Evo slika naguravanja s policijom u Londonu.
Zaprepašćujućih broj sredovječnih ljudi. Nigdje mladih.
“Marko Samec
Ajd na vazduh Jaricu,mozda dobis po tamБuri::https://www.thesun.co.uk/…/priti-patel-slams-senseless…/
“
“”…Candida « upravlja » svojim DONOROM (?!) tako on sve više i više jede hrane koju ona najviše voli…
Ta hrana je- šećer. “Prerađeni konditorski proizvodi”. Pogoduje kandidi. A za koju nije dokazano, za razliku od nekih drugih mikroorganizama, da “upravlja” čovjekom.
“Kandidijaza obuhvaća skupinu bolesti izazvanih ubikvitarnim, saprofitnim kvascima roda Candida. Ovaj rod obuhvaća stotine različitih vrsta, a dvadesetak ih može uzrokovati bolesti u čovjeka, od kojih se najčešće pronalazi vrsta Candida albicans.
Candida normalno živi na koži, sluznicama, pa i u probavnom sustavu ljudi bez da dovodi do bilo kakvih simptoma; takvo stanje nazivamo kolonizacijom. Ipak, u slučajevima stresa, pada imuniteta ili antibiotske terapije, razmnožavanje ovih kvasaca može dovesti do različitih patoloških stanja.
Najčešće se javljaju vulvovaginalna i oralna kandidijaza, a VAŽNOST IMUNOSNOG SUSTAVA najbolje pokazuje prisutnost kandidijaze u bolesnika sa sindromom stečene imunodeficijencije (AIDS).”, plivazdravlje
ovo sa prebrzim unosom hrane u organizam,sa premalo zvakanja..apsolutno tocno.nismo biljojedi ali brzina kojom se hrane ljudi mi je fascinantna.ja tek krenuo a svi oko mene skoro gotovi.posebno kada u sebe unosimo tvari koje uopce nisu predvidjene za ljudski organizam.hvala ti boze,nisam godinama trpao u sebe neki antibiotik ali sha mi to znaci kada sam ih vjerojatno uzimao preko nekih namirnica.ajde,proljece je,vrt je krenuo..barem malo ciscenja sa te strane.i malo limuna sa medom u mlakoj vodi svako jutro.hvala.
Ja cu opet spomenuti denisa berosa – po njemu je velika vecina problema u nasem tijelu (cak i na prvi pogled potpuno nepovezani problemi) nastala ili zbog viska candide ili epstein barr virusa. I ta teorija mi drzi vodu. Kao i ona koju komentator istrazuj stalno spominje – kada se za to stvore odredeni uvjeti, simbionti iz naseg tijela postaju paraziti… Na zalost, nacin zivota i pogotovo prehrana u zadnje vrijeme su doveli do takvih stanja. U kombinaciji s konstantnom izlozenscu toksinima iz zraka, vode i tla, teskim metalima i ostalim finim stvarima koje nam trpaju u sve i svasta, tesko je samom prehranom doci do ravnoteze…
I hvala za ovakav i slicne clanke, jer iako je dobro biti informiran o stanju u svijetu i plandemiji, ne smijemo zaboraviti da smo i dalje zivi i da se i dalje trebamo brinuti za svoje i fizicko i mentalno zdravlje…
ČEŠNJAK.
Trebalo bi obračunati s kojekakvim kvascima: rekao je jedan ruski doktor da zadnjih 20 godina, pekare koriste drugačiji industrijski kvasac; nije isti kao oni korišteni prije.
Ovaj podigne tijesto brzom brzinom.
Ali, osim toga, ima nezgodnu osobinu da – stvara kulture u crijevima.
Sasvim dovoljno da crijeva nemogu obavljati svoju normalnu ulogu absorbcije hranjivih sastojaka.
Čak i da ne djeluje na druge mikroorganizme, one potrebne, u crijevima.
To je ono gdje treba raditi istraživanja
Već sam na facebooku dugo, zašto bih se ponovo prijavljivala?
ne zanimaju me vjerska uvjerenja ali sha manji unos hrane u organizam sigurno nece odmoci..samo dovoljno kvalitetne tekucine.svako dobro u vasem postu i hvala vam.
Industrijski proizvedena hrana je postala otrov za zdravlje našeg organizma, a u tom procesu usvajanje iste, izgubili smo umijeće razlikovanja – što paše tijelu, a što umu. Mnogi od nas niti ne znaju što je hrana za tijelo. Pa čak i oni koji bi zdravstvene probleme rješavali prirodnim putem, očekuju ista instant rješenje (tipa tri žličice ovog ili onog na tašte…) kao i sa šarenim pilulicama, ne upuštajući se u pronalazak uzroka ili ne daj Bože mijenjanja navika. Tužno je zapravo koliko malo znamo o ovoj materiji, koja je osnova koja pokreće i održava život. U mojoj okolini imam osobe sa istim zdravstvenim problemima i (zanimljivo) sa istim prehrambenim navikama. Genetika? Hmmm…teško! Minimum koji bismo trebali učiniti za sebe i svoju obitelj je: Kupovati namirnice u što osnovnijem obliku, po mogućnosti od lokalnih proizvođača. Na taj način pomažemo i zajednici u kojoj živimo. Priprema hrane doma! Od te aktivnosti nas… Čitaj više »
Nije zgorega ni proguglati “lužnata hrana ili alkalna prehrana”
U principu, puno se oko prehrane i zdravlja, može znati, samo je pitanje volje da se toga pojedinac i drži, što je teži dio.
Evo, koliko ljudi zna uopće da slina ima povoljan PH. Pa ako već jedeš koma hranu bar je ne gutaj kao prasac, nego prožvači pošteno da se natopi slinom, i donekle ublaži PH kiselo stanje eventualnih loših namirnica…
Miroljub Petrović ima na youtube dosta materijala, od čega dosta i mnogima teže prihvatljivog, ali ono gdje on priča o zdravlju, prehrani i čišćenju organizma itd. su ok stvari
Česta posljedica ubijanja parazita je konstipacija. Jedan uspješan način dekonstipiranja je pomoć lana.
Lan se stavi u mlaku vodu, i čeka se da nabubri. Mora se staviti dosta vode, jer lan prilikom bubrenja uvlači vodu. Kada lan otpusti sluz, a to znači da je nabubrio, tada se može jesti, i tada on pomaže tranzitu tvari u crijevima, jer je težak. On svojom težinom pritišće sadržaj u crijevima, i tjera na njegovo pomicanje prema debelom crijevu. Jako je bitno da se lan ne jede suh, jer u tom slučaju, kad dodje u crijeva, on počne uzimati vodu u crijevima i bubriti unutar crijeva pa ako se pojede veća količina lana, to čak može izazvati bol u crijevima. Naime, lan tada nabubri u jedan čep, koji crijeva teško pomiču.
Dodatna korist od jedenja svježeg (“živog”) lana je i to da on ima omega-3 masne kiseline koje su bitne za organizam.
Odlican članak, hvala vam!
Evo friških vijesti o COVID 19 (liječenju) i Candidi
https://www.businessinsider.com/deadly-drug-resistant-fungi-are-next-big-public-health-threat-2021-5?amp