Iako možda niste nikada čuli za Adolfa Jarischa niti Karla Herxheimera, vjerujemo da su svi čitatelji osobno iskusili ili vidjeli pojavu iz naslova koja nosi njihovo ime.
Jarisch-Herxheimerova reakcija je jedna od najvažnijih karika u lancu detoksifikacije. Znati je prepoznati, spriječiti, umanjiti i preboljeti je ključno za ozdravljenje.
Mi ne znamo sve o njoj, i cilj nam je ovdje i u slijedećim člancima podijeliti znanje koje imamo. Nadamo se da će konkretni primjeri koje kanimo opisati potaknuti na razmišljanje, diskusiju i razmjenu znanja. Medicina ne nudi jednoznačnu definiciju Jarisch-Herxheimerove reakcije (JHR), i to nije začuđujuče.
Kao što vidimo, medicinske definicije daleko poznatijih pojmova (na primjer pandemija, ili imunitet) se lako mijenjaju, ako za to postoji interes elita. Tako različiti izvori nude različite, ali ipak slične definicije JHR, dok mnogi od izvora njome manipuliraju.
U nastavku teksta predlažemo ovu radnu definiciju: JHR je negativna reakcija tijela (iznenadna i oštra bol, svrbež, alergijska reakcija, nelagoda, mučnina, konstipacija, dijareja, vjetrovi u crijevima, vrućica,…) na pozitivan (zdrav) podražaj.
Izrazito važno je znati da zdrav podražaj kod (vrlo) bolesnih ljudi može izazvati (vrlo) jaku, pa čak i smrtonosnu JHR. Na primjer, mnogi ne jedu sirov češnjak zato jer im on izaziva bol u crijevima. Ono što, nažalost, ne znaju, je da je tu bol prouzročio parazit (na primjer jedna vrsta gljivice), koji u trenutku umiranja zbog pridošlih zdravih tvari izbacuje toksine (i spore) koji su toksični u tolikoj mjeri da izazivaju bol i/ili osjećaj mučnine. I druge zdrave ili ljekovite namirnice, začini, čajevi, napitci, dodaci prehrani, i općenito ljekoviti spojevi, mogu prouzročiti neugodne JHR.
Kako prepoznati Jarisch-Herxheimerovu reakciju? Iskustvom, koje se stiče vrlo brzo.
Jedna od glavnih razlika između JHR i trovanja je slijedeća: nakon što JHR prođe, zdravlje ojača, dok nakon što trovanje prođe, ako uopće prođe, zdravlje oslabi. Kako zdravlje organizma jača, JHR na ljekovite spojeve jenjavaju.
A što je to zdravlje? Što je zdravo, a što nije? I kako baš mi to znamo a drugi ne? Kao i inače, mi ne tvrdimo da znamo sve o ovoj temi, niti da svi drugi znaju manje od nas. Ali vjerujemo da zbog relativno bogatog iskustva možemo puno toga logično objasniti sa stanovišta nekih teorija i praksi, koje nisu poznate široj javnosti, a trebale bi biti, i koje namjeravamo ili sad ili ubrzo predstaviti.
Kao što biljke imaju korijen, i kao što je zdravlje korijena praktički jednako zdravlju tla u kojem taj korijen raste i iz kojeg crpi sve hranjive sastojke nužne za rast i cjelokupno zdravlje biljke, tako čovjek (i sisavci, ptice, ribe, vodozemci, i mnogi drugi organizmi) imaju crijeva, i zdravlje probavnog trakta omogućuje zdravlje cijelog organizma. Putem probavnog trakta mi crpimo sve hranjive sastojke nužne za rast i cjelokupno naše fizičko zdravlje. Kao što biljke izbacuju kroz korijen u tlo mnoge otpadne tvari, tako čovjek (i svi ostali slični organizmi) izbacuju tokom probave kroz crijeva mnoge otpadne tvari. Ovaj način razmišljanja o “biljci zvanoj čovijek’’ je predočio početkom 20tog stolječa liječnik Franz Xaver Mayr.
Naravno, biljke i sve kompleksne organizme se može učiniti bolesnima pa čak i uništiti bez da im se dira u korijene ili u tlo u kojem žive. Ali, mi ćemo se ovdje fokusirati na čovijekov probavni trakt jer smo uvjerene da je otpornost osobe na zarazu i razvoj bolesti u velikoj korelaciji sa trenutnim zdravljem njezine probave.
Sa ovog stajališta, za određenu osobu je zdrava ona namirnica, začin, čaj ili spoj koji pogoduje zdravlju njenog probavnog trakta, dok su one namirnice, napitci i spojevi koji onezdravljuju/truju njezin probavni trakt očito nezdravi.
U zdravom probavnom traktu čovjeka postoji bar 100 puta više individualnih živih organizama nego što ima stanica u cijelom njegovom tijelu. Sama konstatacija da tih “stranih’’ organizama ima u toliko velikom broju nam podvrđuje njihovu izrazitu vrijednost.
Unatoč tome, sastav naših crijeva je jedna od praktički tabu-tema u modernim društvima. Uči nas se, riječima i ponašanjem, da je sve što podsječa na njegovo postojanje – osim podrigavanja beba i štucanja male djece – u biti prosto, dakle nedostojno konverzacije. A upravo se sa problemima probave treba rano suočiti, puno prije nego što oni postanu ozbiljni ili čak vrlo ozbiljni.
I tu čovjek ne može biti sam, mora moći iskreno i bez srama razgovarati sa obitelji, prijateljima i poznatima!
Naši gostujući mikroorganizmi su najvažniji za očuvanje zdravlja u teoriji Antoinea Béchampa, genijalnog i premalo poznatog mikrobiologa iz 19tog stoljeća.
Béchamp je pravilno zaključio da je “teren sve, a mikrob ništa!’’, u smislu da se na zdravom terenu ne može i neće naseliti zločudni patogen, a na nezdravom uvijek hoće i to vrlo lako. Béchampov suvremenik Louis Pasteur je na razne načine spriječio konstruktivan razvoj zapadne medicine, uključujući lažiranje svojih i popljuvavanje Béchampovih eksperimenata. Ipak, znanstvenici slavnog francuskog instituta « Institut Pasteur » već znaju dugi niz godina da svaki od vitalnih organa živog čovjeka (dakle ne samo crijeva) ima svoje specifične mikrobe, bez kojih taj organ ne može funkcionirati. Ono što ne znaju je kako bi predočili ta saznanja javnosti unutar znanstvene teorije sazdane na principima nemoralnog znanstvenika čije ime njihov institut nosi. Njihovo okljevanje je razumljivo. Kao što znamo, elite su u stanju preko noći smijeniti vrhunske svjetske eksperte sa ključnih znanstveno-savjetodavnih pozicija i proglasiti ih šarlatanima, te na njihovo mjesto postaviti šarlatane.
I to se i dogodilo unutar zadnjih sto godina (ne računajući 2020tu, odnosno covid krizu) bar nekolicini vrhunskih znanstvenika liječnika koji su pristupali zdravlju i liječenju na bazi Béchampovih otkrića.
No vratimo se glavnoj temi. Jedna od največih zabluda čovječanstva je sadržana u rečenici “čovjek je svejed!’’. To se uči u školi i kod kuće, prenosi sa generacije na generaciju bez razmišljanja.
Zar nije logičnije da je čovjek svejed samo onoliko koliko mu to njegovi crijevni mikrobi omogučuju?
Svaki probavni trakt je malo (a kod bolesnih ljudi puno) drukčiji, a tu su još i JHR i prividna sličnost sa trovanjem. Zato svaka odgovorna osoba može i mora biti najbolji čuvar i liječnik vlastitog probavnog trakta.
Za spuštanje, a pogotovo za podizanje, nivoa zdravlja u pravilu treba proći dosta vremena.
Tako da se uglavnom ne osjeti kako se postaje sve bolesnijim, osim što su JHR sve učestalije i u skladu s tim, u prilog lošim (štetnim) crijevnim mikrobima, izbor namirnica postaje sve nezdraviji.
Zbog toga se pojave drugi zdravstveni problemi, kod svakog različiti, ovisno o genetskoj predispoziciji, konstituciji, aktivnostima i načinu života, i zdravlje se sve više narušava, a nejasno je zašto.
Tako mnogi liječe skup simptoma, ali ne i uzroke.
Čak i da znaju da je glavni uzrok njihov bolestan probavni trakt, liječenje bez razumijevanja mikrobiotskog terena i njegovih potencijalnih problema, uključujući JHR, je uzaludano a može i naškoditi.
Na početku smo obećale dati konkretne primjere. Antibiotici (uzimani oralno, kao na primjer klavocin), zatim kvasac, industrijski šećer i mnoge druge namirnice same ili u kombinaciji truju probavu. Antibiotici na kratko ali efikasno, dok kvasac, šećeri i slastice na bazi šećera truju na dulje vrijeme jer su kratkoročno manje ubojiti od antibiotika (o tome namjeravamo pisati uskoro).
Esencijalna ulja luka, poriluka, hrena, češnjaka, ljute paprike i mnogih drugih začina, korijenja i sjemenki su zdrava. Ako je probava dovoljno nezdrava ili oštečena, osoba odbija takvu hranu u svježem, pa čak i kuhanom (u pravilu slabijem, manje koncentriranom) obliku. Dok se neki ljudi iskreno žale na bolove u želucu ili na neke druge probavne ili povezane smetnje, koje se uglavnom očituju ubrzo nakon konzumacije, drugi pak jednostavno nemaju apetita za takvu vrstu vrlo zdrave hrane (a s vremenom ni za drugo povrće, pa niti za svježu salatu).
Naše je mišljenje da se ovdje radi o nizu JHR. Organizam daje znakove da postoji problem, manji ili veći, u probavnom traktu. Od zdravih namirnica se nikada, a posebno tada, ne bi smjelo odustati. Veća koncentracija zdrave tvari u bolesnom probavnom traktu će izazvati jaču JHR. Tada se tu koncentraciju može smanjiti i onda postupno povećavati, koristeći mehanizme prevencije i ublažavanja JHR. Gore navedene i slične štetne namirnice bi pritom trebalo izbaciti iz prehrane.
Onom koji pokuša i ustraje sigurno će se dogoditi skok na bolje u zdravlju, ne samo probave već cijelog organizma, dok će JHR oslabiti i postupno nestati. Odrasli bi u tome morali pomagati djeci, jer se ona uglavnom teže pridržavaju pravila, ali se zato brže odviknu od loših prehrambenih navika. Budući da nema većeg individualnog materijalnog dobra od vlastitog zdravlja, i djeca to dobro znaju, osjećaj sreće zbog ponovno uspostavljenog zdravlja će brzo prevladati nezadovoljstvo zbog uskraćenih slatkiša.
Uskoro namjeravamo podijeliti niz savijeta i metoda koji će vjerujemo osnažiti sve borce za zdravlje i detaljnije opisati neke od glavnih crijevnih mikroba. U međuvremenu dragi čitatelji diskusiju prepuštamo vama.
Sad mi je jasnije zašto mi stumik zna loše reagirat na veću količinu sumpora iz luka(češnjaka).
Fala na tekstu, radujen se nastavcima.
” Kao što znamo, elite su u stanju preko noći smijeniti vrhunske svjetske eksperte sa ključnih znanstveno-savjetodavnih pozicija i proglasiti ih šarlatanima, te na njihovo mjesto postaviti šarlatane.” Ako uzmemo objašnjenje da je elita ono što je najbolje, najodabranije, cvijet nečega, najistaknutije, najuglednije i najvrednije osobe društva, zajednice onda ne vidim razloga zašto bi zle dekadentne grupe ljudi zvali elitama?! To su ljudi kojima je zdravlje čovječanstva potpuno nebitno tj rade na tome da budu bolesni, mrzovoljni, negativni, neproduktivni. To što upravljaju glavnim tokovima društvenih zbivanja krvoločno a nekažnjeno jasno pokazuju koliko je izgubljen moralni kompas u čovječanstvu. Te dekadentne, ohole i zle gomile ne samo da smjenjuju one koji se istinski trude liječiti nego ih i ubijaju. Ni krive ni dužne ubijaju takve liječnike pa čak i cijele obitelji. Od 2015-te su ubili 77 holističkih liječnika u Americi. Karry Mullis je baš pred pLandemiju umro, a pogledajte kako jw… Čitaj više »
jbt, a ja govorim i neznajuči ,daj mi malo papra to mi je protiv korone.
Koliko vidim iz ovog prvog dijela “serijala” koji obećavate, cjelokupni teret vezan za zdravlje i bolest koncentrirali ste na mikroorganizme kojima je prožet naš probavni trakt. Da bi prešao na užetu rastegnutom preko jarka moraš u rukama imati motku kojom balansiraš na tom užetu. Ako imaš u rukama motku koja ima sav teret na jednoj strani, već nakon par koraka izgubiti ćeš ravnotežu. Hoću reći da su mikroorganizmi u našem tijelu samo jedan krak te motke i prije nego se usredotočite samo na taj krak, znajte da se morate posvetiti i drugim čimbenicima koji uravnotežuju tu “motku” a koji određuju da li će naša mikroflora u probavnom traktu i drugim djelovima tijela ostati u ravnoteži i osigurati nam zdravlje ili će ispasti iz ravnoteže i uvesti nas u bolesno stanje Molio bi Vas da u obzir uzmete činjenicu da krvna grupa koju smo dobili svojim rođenjem čini naše tijelo specifičnim… Čitaj više »
Govorile bi nam davno babe;”dico moja triba imat miru”, u jelu i piću naročito.
Raznolikost i umjerenost…što se tiče prehrane to bi bilo dovoljno da uradimo s naše strane za sebe i svoj organizam da je hrana uistinu hrana, a ne “hrana”
Spomenut je u tekstu Antoinea Béchamp pa bih rekao da je on došao do izvanrednih zaključaka jer je živio u “optimalno” vrijeme kada su instrumenti bili taman toliko precizni da bi bili samo odlično pomoćno sredstvo zdravorazumskom zaključivanju za razliku od danas kada jedan obični pcr test “samostalno” odlučuje o tvomu načinu življenja.
+
JHR je o.k.,ali po mojem mišljenju ipak sekundarna pomoć.Primarna i esencijalna pomoć je autofagija za čije otkriće je japanski biolog Yoshinori Ohsumi dobio nobelovu nagradu kao i učenje prof.Arnold Ehret-a o ljekovitoj hrani bez sluzavosti te postu kao putu do zdravlja.Autofagija nas uči da uz pomoć posta preko vlastitog organizma možemo ponovno uspostaviti izgubljenu zdravstvenu ravnotežu bez unosa ikakvih lijekovitih supstanci izvana pa makar one bili i sasvim prirodne kao što je češnjak.Dakle ljudsko tijelo je savršeni stroj koji je potpuno opremljen za svoju samoobranu i samoiscijeljenje i samo je do nas hoćemo li ga upotrijebiiti ili ne.
Luk (bijeli) je najbolji protiv svih vrsta “vampira” . Preko narodnih predanja čak je i u filmove dospjela ta info.
Umjesto klavocina kojeg mi zubar ponekad propisuje, ja uvijek uzimam extrakt sjemenki grejpfruta (onoliko koliko je preporučena maksimalna dnevna doza na kutijici odnosno bočici) tokom tjedan dana. Tu sam metodu testirala na sebi barem četiri puta. Nikada imala nikakav problem infekcije. Ulje sjemenki grejpfruta je izrazito dobar štit od napada štetnih mikroba, a pritom ne uništava probavni trakt.
Dosta toga sam naučila od bake, mame, ali me moja znatiželja o zdravim i korisnim biljkama uvijek vukla na “još” da mi je to postala strast. Negdje 1993. god. mi se raz- množila helikobakterpilori bakterija (koja inače obitava u crijevima) toliko da sam ima- la više od 15 stolica dnevno, nisam smjela izlaziti iz stana, ako ne bih prethodni dan potpuno postila. Sjetim se savjeta koji je dobio naš susjed, koji je imao čir na želucu i odlučim da taj savjet primjenim. Glasi: Na tašte doručkovati bijelu slaninu (koja nije prošarana mesom) s 2-3 češnjaka. Ja sam uključila to i za večeru. Nakon mjesec dana ja više nisam imala nikakvih problema. P.s. moram reći da su mi gastroskopijom pronađeni ulkusi (čirevi) u želudcu, dvanaestercu i tankom crijevu i da sam prošla u 1,5 godini tri (3) puta kuru: od 3 antibiotika 3xna dan u sedam (7) dana i da mi… Čitaj više »
“”Both Adolf Jarisch,[8] an Austrian dermatologist, and Karl Herxheimer,[9] a German dermatologist, are credited with the discovery of the Jarisch–Herxheimer reaction. Both Jarisch and Herxheimer observed reactions in patients with syphilis treated with mercury. The reaction was first seen following treatment in early and later stages of syphilis treated with Salvarsan, mercury, or antibiotics. Jarisch thought that the reaction was caused by a toxin released from the dying spirochetes.
A Jarisch–Herxheimer reaction is a reaction to endotoxin-like products released by the death of harmful microorganisms within the body during antibiotic treatment. Efficacious antimicrobial therapy results in lysis (destruction) of bacterial cell membranes, and in the consequent release into the bloodstream of bacterial toxins, resulting in a systemic inflammatory response.
“Following penicillin treatment of syphilis and other spirochetal diseases, a substantial proportion of patients may develop Jarisch-Herxheimer (JH) reaction, a syndrome composed of some of the following features: abrupt onset of fever, chills, myalgias, tachycardia, vasodilatation with flushing, exacerbated skin rash, …”
“…jer smo UVJERENE da je otpornost osobe na zarazu i razvoj bolesti u velikoj korelaciji sa trenutnim zdravljem njezine probave.” To što ste vi – uvjerene- je tipičan newage crap. Bitno je ono što je DOKAZANO, i što se može dokazati. Znanstveno. Zbog takvih ‘znanja’ su i uspjeli ljudima nabiti brnjice i na otvorenom. A znanost kaže: 70 – 80% IMUNOG SUSTAVA počiva na/u PROBAVNOM SUSTAVU/CRIJEVIMA. “HEALTHY BACTERIA found in your gut is also used to STIMULATE the DEVELOPMENT of T‑CELLS, which are responsible for distinguishing your body’s cells and tissue from potentially harmful things in your body. When there is an imbalance in your gut, such as an overgrowth of “bad” bacteria, it can confuse your immune system causing it to start attacking your own cells. If your immune system is busy reacting to healthy cells, not only is it easier for you to get sick, it’s also harder… Čitaj više »
“…popljuvavanje Béchampovih eksperimenata”. Kojih – eksperimenata? Pljuju ljudi u komentarima, neuki. Nitko nikad to nije popljuvavao. Dokazano je ponešto – suprotno od njegovih “razmišljanja”. 🙂 Pasteru nikad nije oprošteno što nije bio “jedan od njih”. Postoje štetni mikroorganizmi. Tko misli da ne postoje, želim mu ugodan život sa Spirohetom palidom. Ili virusom rabiesa. Kao ni Schliemann u koji je otkopao Troju iž Mikenu…bio je trgovac, a ne arheolog. Ono što je Béchamp dobro uvidio: “Što je mikrobiota, a što mikrobiom? Ljudsku mikrobiotu čine svi mikroorganizmi (bakterije, gljive, virusi), koji žive u/na ljudskom tijelu. Daleko najveći dio otpada na bakterije. Čak 1014 bakterija normalno nastanjuje organizam čovjeka te predstavlja fiziološku mikrobiotu. Ona nastanjuje one dijelove našeg tijela koji su izloženi djelovanju okoliša. Tako se najveći broj ovih mikroorganizama nalazi u probavnom sustavu, osobito crijevu, no velik broj kolonizira i našu kožu te sluznice dišnog i mokraćno-spolnog sustava. Broj mikroorganizama u ljudskom… Čitaj više »
Od izvrsnih no prikrivenih radova o neophodnosti detoxifikacije pri lijećenju izdvojila bi rad dr. Hulde Clarck. Ona je prilikom proučavanja i terapije više od tisuče pacijenata umjetila da su uzrok svih uobičajenih i izvanrednih bolesti- PARAZITI (okrugli crvi, ravni crvi, poput trematoda…) i TOKSINI (asbest, benzen,psb, umjetne boje). Upute za lječenje do potpunog ozdravljenja opisala je u svojim knjigama koji do sada spasile živote mnogim onkološkim i drugim bolesnicima:
(Na žalost još uvijek nemamo prijevoda na hrvatskom)