Prije nego što nastavimo pisati o drugim aspektima detoksifikacije, htjele bismo ukratko opisati što smo naučile o problemu fluorida tokom prošlog tjedna. Zahvaljujemo brojnim čitateljima na podršci i konstruktivnoj diskusiji. Čini se da smo točno pretpostavile da neki od čitatelja znaju više od nas o ovom problemu, kao i o praktičnim riješenjima detoksifikacije.
Interesantan članak o fluoridu i jodu je već bio objavljen u siječnju prošle godine
Istina je da se gradska pitka voda ne tretira flouridom u Europskim zemljama, iako je analogna upotreba klora navodno isto kontroverzna.
Iz komentara na Detoksifikacija – problem fluorida još izdvajamo slijedeće:
- umjesto kloriranja ili fluoriranja, moglo bi se na patogene mikrobe utjecati i UV zračenjem, komentatori su uključili precizne informacije
- za filtraciju vode zatrovane otrovima, na primjer produktima intenzivne (konvencionalne) poljoprivrede, postoje filteri u domaćoj ponudi, o kojima su komentatori uključili precizne informacije
- neki čitatelji koriste destiliranu ili u staklenim bocama flaširanu vodu pri izradi pripravaka za detoksifikaciju
- neki čitatelji filtriraju vodu obrnutom osmozom koja je djelotvorna za deflouridizaciju i deklorizaciju vode
- opisana je detoksifikacija limfe odnosno organizma tokom 9 dana pomoću 25 limuna
- navedene su i neke starinske metode pranja zubiju: pomoću soli, rakije, metvice odnosno mente, sode bikarbone
- napomenuto je nekoliko puta da sada već postoje i komercijalne zubne paste koje ne sadrže flouride
- istaknut je zeolit klinoptilolit kao jedna moderna alternativa pranja zubiju, uz dodatnu vrijednost detoksifikacije
- ukazano nam je na vrlo interesantan članak objavljen na stranicama 13-18 i 85 časopisa Nexus Magazine, Volume 5, #3, April-May 1998.
Pitanja na koja neki čitatelji Detoksifikacija – problem fluorida još uvijek čekaju odgovor su:
- Da li postoje DIY filteri koji pročišćuju pomoću obrnute osmoze i koji su načini izdrade tih filtera najbolji, i zašto? Ako ne, gdje bi se takav kvalitetan filter mogao nabaviti?
- Što je to kućni destilator? Kako ga izraditi ili nabaviti?
- Zna li netko kakav utjecaj ima ozon (O3) na pročišćavanje vode, tj. kako utječe na kemikalije u vodi?
- Ima li netko ima iskustvo u upotrebi plemenitog šungita ili je probao s magnetima strukturirati vodu, tj. “oživiti” ju, ili je to samo dezinformacija pseudo-znanosti? Je li netko upoznat s radom Waltera Russella i Viktora Shaubergera?
- Da li je živo vapno najbolji način tretiranja bunara za dobivanje pitke vode? Ako ne, koje alternative predlažete?
Sada bi vas zato, dragi čitatelji i komentatori, htjele ponovno zamoliti za dodatne informacije i odgovore. I nova pitanja su dobro došla, ali molimo da prethodno provjerite povezane članke u cilju očuvanja koherentnosti.
Посматрајмо ово као вишевековну, вишемиленијумску трку или хибридни рат ових хибруида против гојима-земљана.
Voda iz vodovoda nije za piće.
Prvo se uzdajte u svoj nos ako ga jos imate. Voda oz vodovoda kad ne smrdi po kloru smrdi po nekakvom sredstuvu za dezinfekciju slican je omeksivacu za robu samo dost razblzen isti vonj mozgte osjetit po mnogim kaficima . Vodu je nemlguce analizirati u neovisnom labarotoriju. Ko vam je rekao da u eu ne stavljaju florid? Eu komisija ili istii oni koji najavljuju svinjsku pticju gripu i ostale nove smrtonosne sojeve zbog kojih se uvode nove sto puta smrtonosnije mjere. Vodu ako nemate svoj izvor destilirajte. pijem je godinama mozda mi fale neki minerali ali mi ne faLe sredstva za zaglupljivanje.
Voda kupovna iz.plasticnih boca je isto sto i ova iz pippe ako ne i gora. Mozda cak i puno gora.
Za vodu iz vodovoda.
Sasvim solidan aquaphor dwm 31 (sa membranom) oko 100eu.
(virusi, radioaktivne čestice , teški metali…)
Slabijeg dejstva ali upotrebljiv i bilo koji bokal sa jonoizmenjivačkim smolama.
Destilacija kao metoda nije najbolja. Destruira vodu (slabi vodoničnu vezu), uklanja tvrdoću i hlor ali ne hlor vezan za aromatična jedinjenja (fenol) kao i ostale veće molekule.
Poznato mi je djelo Victora Schaubergera Austrijskog šumara i izumitelja koji je govorio da voda ima ciklus dozrijevanja.
Ozon se dozira u vodu kako bi se voda dezinficirala i ta ozonizirana voda tada dezinficira sve stijenke s kojima je u dodiru (dakle cijevi, posude,…). Znači svrha je dezinfekcija. Radi jednostavnosti ajmo reći da će se nakon dan ili dva sav ozon raspasti u vodi i nećete znati da je tamo bio. Pošto je ozon sam po sebi toksičan mora se čekati da se raspadne te se onda voda može normalno konzumirati. Zbog toga primjena u gradskim vodovodima nije moguća. Kakav utjecaj ima na vodu osim dezinfekcijskog ne bih znao reći ako ima ikakvog drugog. UV dezinficira vodu međutim ta voda nema dezinficirajućeg učinka na stijenke koje dotiče tako da se opet može onečistiti bakterijama i zato ni ta metoda nije pogodna za gradske vodovode.