Ljudi možda danas u prosjeku žive duže nego prije nekoliko stoljeća, ali da li duži život znači zdraviji život? Odgovor na to pitanje je odlučno ne , a razlog je u mahinacijama Industrijskog kompleksa Gojaznosti .
U nedavnoj epizodi “Prelomnih tačaka”, novinar James Li iznio je dokaze koji pokazuju da je prehrambena industrija u zavjeri s farmaceutskom industrijom, medijima, medicinom i vladom kako bi svi ostali debeli, bolesni i na kraju ovisni o farmaceutskim lijekovima.
Čini se da se američka epidemija gojaznosti iz godine u godinu pogoršava do te mjere da se čak i vrlo mala djeca dižu kao baloni prije nego dođu u pubertet. To ih postavlja na pravi put za cijeli život bolesti i upotrebe droga, a da ne spominjemo novootkrivenu pomamu za transrodnim osobama koja ih također mami na sakaćenje i razvrat.
Prema „vlastima“, problem debljine nacije nema nikakve veze sa nezdravom ishranom i životnim normama. Umjesto toga, sve je genetski, kažu nam – ali ovo je netačno.
„Poruka mejnstrim medija je prilično jednostavna: gojaznost je bolest, uzmite lek – ali to nije cela priča“, rekao je Li o lažima industrijskog kompleksa gojaznosti.
Previše šećera i nedovoljno vlakana pokretačka snaga iza epidemije gojaznosti
Još 1950-ih godina, gojaznost je “skoro da nije postojala”, pokazuju podaci. Međutim, predviđa se da će u narednih sedam godina uticati na 50 posto populacije, što znači da će svaka druga osoba uskoro biti predebela za svoje dobro.
“Osim ako ljudska rasa nije doživjela neku vrstu kvantnog skoka u genetici, mora postojati nešto drugo što radimo što uništava naše metaboličko zdravlje”, rekao je Li.
Nakon što je proučio rad konsultanta Big Pharma koji je postao zviždač, Calley Means, Li je došao do zaključka da su dva glavna pokretačka faktora moderne krize gojaznosti previše šećera i nedovoljno vlakana u ishrani ljudi.
Očigledno je malo komplikovanije od ovoga, tj. šećer u kukuruznom sirupu sa visokim sadržajem fruktoze (HFCS) dobijen od genetski modifikovanog (GMO) kukuruza je mnogo nezdraviji od običnog konzumnog šećera dobijenog od trske. Ipak, Lijeva procjena je općenito tačna.
Proizvođači hrane unose gomilu šećera u svim njegovim brojnim oblicima u prerađenu hranu koju potom guraju djeci, stvarajući ovisnost i niz zdravstvenih problema koji se kasnije liječe lijekovima i operacijom.
Prosječno dijete danas konzumira 100 puta više šećera nego prosječno dijete prije 100 godina – i to pokazuje.
„Ako ste izvršni direktor prehrambene industrije – bonus je na kocki, akcionari traže astronomski rast iz kvartala u kvartal – šta radite da biste dobili nogu od svog konkurenta?“ upitao je Li svoje gledaoce u segmentu.
“Pa, vi dodajete šećer u svoje proizvode kako biste ih učinili većom ovisnošću, tako da ljudi kupuju vaše, a ne vaše konkurentske, a onda pokušavaju povećati i odjednom je šećer posvuda.”
Vlakna su, prema Mayo Clinic, neophodna za održavanje zdrave težine. Također pomaže u smanjenju rizika od dijabetesa, srčanih bolesti i nekih vrsta raka – ali je u velikoj mjeri lišen moderne opskrbe hranom.
Podaci Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH) sugeriraju da samo pet posto populacije svakodnevno konzumira osnovnu razinu vlakana. U isto vrijeme, prerađena hrana je puna šećera i ugljikohidrata, bez vlakana, proteina i drugih važnih namirnica.
Hrvati su sluzbeno najdeblja nacija u europi a vi se brinete za amere….
Ako se dopusti da industrijski kompleks odgaja djecu onda će djeca bit debela. Bar šta se hrane tiče postoji joś nekakav izbor. Nemože se samo past travu, ali i ne mora se kupovat procesuirana hrana naročito u ovo doba godine kad vrsta ppvrća svakim danom ima sve više. Primjer sve većeg odvajanja od prirode je sve manje pridavanje pažnje hranjenju po sezonama. Moja baba je za svaku hranu iz prirode znala sveca kad je ta hrana najbolja. Napredak znanosti nam je omogućio i to da znamo krvnu grupu pa da se možemo hranit i po krvnim grupana jer neka vrsta hrane nekome čini dobro, a nekome je živi otrov. Nije problem samo u industrijsk8m kompleksu, problem je i u ljudima i u medijima koji sve rade kako bi markentiška industrija odradila svoj posao i oblikovala percepciju ljudi kako bi bez propitkivanja prihvatili hranu industrijskog kompleksa. Ni ovdje nisam vidio članak… Čitaj više »
U dućanu ima puno polica…
Osnovne narirnice su jeftinije od (polu)gotovih
Dakle,
U pitanje je lijenost ili glupost
Svakome na izbor
Darwin će se pobrinuti za one druge
Mi ne treba da razmišljamo. Tržište će spontano, po sistemu ruskog ruleta, rešiti sve naše probleme.
Secer pogada organizam u njegovom sredistu, isto onako kako to cini droga. Posljedice mogu biti nervne bolesti, nervni slom, nesanica, oboljenje zlijezda, artritis i mnogo drugog.
Neprekidna i pretjerana upotreba bijelog secera u nekim prehrambrenim namirnicama i napicima i slatkisima dovodi do istog raspadanja kao kod uzivanja droge.
Srcani infarkt je posljedica trosenja secera tijekom vise desetljeca (secer u svim umjetnim oblicima), kao i bijelog kruha (cak i polubjelog) i tjestenina koje se, u procesu varenja pretvaraju u secer. I kuhano voce je nezdravo.
Secer je pljackas kalcijuma: od toga se djeca razboljevaju i vec veoma rano pate od pokvarenih zuba.
Devet od deset osoba pati od nedostatka mineralnih materija, prije svega kalcijuma, sto izaziva prekomjerno trosenje secera i izostajanje sirove hrane. Secer, opcenito, podstice nastajanje svih bolesti.
Vec pri zagrijavanju na 42 do 60 stupnjeva u hrani se unistavaju dragocjene zivotne materije i enizmi, pa time veliki dio najvaznijih minreralnih materija i vitamina postaju neupotrebljivi za ljudsko tijelo. U slucaju kuhanja gubitak iznosi i do dvije trecine. Posljedica je nepotpuna ishrana – uz pun zeludac. Tako nastaju nebrojne bolesti, zbog nedovoljne ishrane, kao sto su artroza, poremecaji u zubima, zlijezdama i kicmi. Od obezvrijedene hrane, koja se gotovo vise i ne mora zvakati, covjek proguta do tri puta vise nego sto je potrebno. Posljedica toga kod mnogih je gojaznost, a inace, kod svih ljudi, deponovanje otpadnih materija, stetnih produkata metabolizma, trovanje i prekiseljavanje organizma. Trebalo bi biti shvatljivo da ce to, zajedno sa nepotpunom ishranom, prije ili kasnije, dovesti do nastajanja mnogih bolesti. Cak i ako se netko pohvali da usprkos kuhanja jos nikada nije bio bolestan, on je otpadnim materijama toliko “zatrpan”, da ce njegova prva… Čitaj više »