Istraga otkriva da u velike farmaceutske tvrtke uložile mnogo novca u regulatorne agencije za lijekove diljem svijeta

Jedan od najvećih skandala u modernoj medicini nije činjenica da svake godine daleko više ljudi umre u bolnicama nego od ubojstava iz vatrenog oružja i automobilskim nesrećama, nego količina novca velikih farmaceutskih tvrtki, koji se širi kroz regulatorne agencije za lijekove diljem svijeta.

Prema novoj istraživačkoj studiji British Medical Journala, tijekom proteklih desetljeća, regulatorne agencije vidjele su kako veliki dio njihovih godišnjih proračuna sve više financira industrija za koju su se zakleli da će regulirati; velike farmaceutske kompanije ili ”Big Pharma”.

“Pacijenti i liječnici očekuju od regulatora lijekova da daju nepristranu, rigoroznu procjenu ispitivanih lijekova prije nego što dođu na tržište. Ali imaju li dovoljno neovisnosti o tvrtkama koje bi trebale regulirati?” počinje izvješće.

Prema vijestima i stajalištima Children’s Health Defense The Defender:

Izvješće ispituje imaju li regulatori za lijekove u šest zemalja, uključujući SAD, “dovoljno neovisni o tvrtkama koje bi trebali regulirati”.

Istraživačka novinarka Maryanne Demasi otkrila je da su se razvili značajni sukobi interesa između proizvođača lijekova i agencija zaduženih za regulaciju lijekova, što je rezultiralo negativnim utjecajem na kvalitetu farmaceutskih proizvoda koji dopiru do javnosti. Štoviše, ovo izravno financiranje bilo je namjerno.

“1992. Kongres SAD-a donio je Zakon o naknadama za lijekove na recept (PDUFA), dopuštajući industriji da financira američku Upravu za hranu i lijekove (FDA) izravno putem ‘korisničkih naknada’ namijenjenih podupiranju troškova brzog pregleda zahtjeva za lijekove”, navodi se u izvješću. “Tim se činom FDA preselila iz entiteta koji se u potpunosti financira od poreznih obveznika na entitet koji je dopunjen novcem industrije. Neto prikupljene naknade za PDUFA porasle su 30 puta; s oko 29 milijuna dolara iz 1993. na 884 milijuna dolara 2016. godine.

Situacija je gora u Europi, gdje su „pristojbe za industriju financirale 20 % novog regulatora za cijelu EU, Europske agencije za lijekove (EMA), 1995. Do 2010. to je poraslo na 75 %; danas iznosi 89 %”, navodi se dalje u izvješću istraživačke novinarke Maryanne Demasi.

U svom izvješću, Demasi se osvrnula na primjer iz 2005. godine iz Ujedinjenog Kraljevstva, kada je zdravstveni odbor Donjeg doma parlamenta istraživao utjecaj velike farmacije na zdravstvenu politiku, uključujući Regulatornu agenciju za zdravstvene proizvode (MHRA), koja je britanski ekvivalent Upravi za hranu i lijekove u SAD-u.

Članovi odbora u to su vrijeme primijetili da su bili zabrinuti da bi ih veliko farmaceutsko financiranje MHRA-e i sličnih agencija moglo dovesti do toga da “izgube iz vida potrebu za zaštitom i promicanjem javnog zdravlja iznad svega, jer se želi pridobiti prihod od naknada od tvrtki.”

“Gotovo dva desetljeća kasnije, malo se toga promijenilo”, izvještava Demasi. “Industrijsko financiranje regulatora za lijekove postalo je međunarodna norma.”

Stručnjaci na tom području također su izrazili zabrinutost.

Sociolog Donald Light sa Sveučilišta Rowan u New Jerseyju, koji je proveo desetljeća proučavajući regulaciju lijekova, rekao je Demasi govoreći o sličnoj agenciji koja je primala doprinose za lijekove u Australiji: “Kao FDA, [Uprava za ljekovita sredstva] osnovana je da bude neovisni institut. Međutim, to što se velikim dijelom financira naknadama tvrtki čije je proizvode zadužena za ocjenjivanje temeljni je sukob interesa i najbolji je primjer institucionalne korupcije.”

TGA je, za zapisnik, oštro zanijekala da, unatoč činjenici da se agencija oslanja na financiranje farmaceutske industrije, gotovo isključivo predstavlja sukob interesa. “Sve naknade i naknade propisane su našim zakonodavstvom. Kako bi se osigurala transparentnost, naknade i naknade TGA objavljene su na web stranici TGA”, izvijestila je Agencija.

Ali sve što govori Australcima je da njihovu zdravstvenu agenciju financiraju privatni interesi za lijekove; to ih ne uvjerava da se ti veliki farmaceutski dolari ne koriste za utjecaj na odluke o politici lijekova i, što je važno, na odobrenja lijekova.

“To je suprotno od organizacije od povjerenja koja neovisno i rigorozno procjenjuje lijekove”, rekao je Light.

“Nisu rigorozni, nisu neovisni, selektivni su i skrivaju podatke. Liječnici i pacijenti moraju shvatiti koliko se duboko i ekstenzivno ne može vjerovati regulatorima za lijekove, sve dok su zarobljeni kroz financiranje od strane Big Pharme