Istraživači pronalaze dokaze o „skrivenoj svijesti“ danima nakon povrede mozga

Tanka linija između života i smrti, kao i definicija „mrtav mozak“, dugo je zbunjivala neuroznanstvenike i čak izazvala rasprave, tužbe i medijske rasprave. Nedavna studija, međutim, otkrila je neuronske nagovještaje o „skrivenoj svijesti“ kod pacijenata koji su se u potpunosti oporavili od traumatičnih povreda mozga.

Nakon što su bliže pogledali podatke elektroencefalografije (EEG), istraživači sa Columbia University i New York-Presbyterian Hospital su otkrili da skoro jedan od sedam pacijenata koji su imali povrede mozga, pokazuje dokaze skrivene svijesti samo nekoliko dana nakon povrede. Prema istraživačima, vjerovatnije je da će se oporaviti pacijenti koji pokazuju ove znakove.

„Iako je naša studija bila mala, ona sugeriše da EEG – alat koji je lako dostupan kod pacijenta na intezivnoj njezi u gotovo svim bolnicama širom svijeta – ima potencijal da u potpunosti promijeni način na koji upravljamo pacijentima sa akutnom povredom mozga“, kaže Jan Claassen, vanredni profesor neurologije na Vagelos College of Physicians and Surgeons, koji je i direktor Odjeljenja za neurološku intenzivnu njegu Medicinskog centra u New York-Presbyterian/Columbia University Irving Medical Center.

U ovom trenutku, još uvijek ne postoji savršen način da predvidimo šanse za oporavak, nesvjesnih pacijenata sa povredom mozga.Međutim, kao što pokazuje studija, može postojati relativno brz i jednostavan način pronalaska znakova skrivene svijesti kod nesvjesnih pacijenata i predviđanje njihove šanse za preživljavanje.

Pronalaženje skrivene svijesti

Da bi identifikovali znakove skrivene svijesti kod pacijenata, istraživači su napravili mašinski algoritam kako bi procijenili 104 pacijenta intenzivne njege. Svi pacijenti su nedavno zadobili veliku povredu mozga i ostali su bez svijesti i bez reakcije.

Međutim, pošto redovni EEG nisu dovoljno osjetljivi da otkriju svijest kod kritično bolesnih pacijenata, istraživači su morali da razviju novu metodu.

Prema istraživačima, oni su tražili od pacijenata da otvore i zatvore ruke ili da prestanu da otvaraju i zatvaraju ruke dok su skenirani EEG-om. Podaci iz EEG skeniranja su zatim uneseni u mašinski algoritam radi traženja znakova da je pacijent otkrio razliku između naredbi. Ako je obrazac aktivnosti između naredbi bio različit, ali ponovljiv, to sugeriše da je pacijent razumio naredbe, ali nije mogao da se pomjera.

Pomoću ovog testa, istraživači su pronašli 16 pacijenata koji su pokazali znakove skrivene svijesti. Od 16, polovina njih prešla je iz nesvjesnog stanja u stanje mogućnosti ispunjavanja komandi do trenutka njihovog otpuštanja. To je dvostruko veći procenat u poređenju sa pacijentima koji su mogli isto, ali nisu imali skrivenu svijest.

Još je zapaženije bilo to što je godinu dana nakon otpusta sedam pacijenata ili 44 procenta bolesnika sa skrivenom sviješću sada moglo da funkcioniše samostalno osam sati dnevno. U međuvremenu, samo 14 procenata od 89 pacijenata koji nisu imali istu aktivnost mozga bili su u stanju da urade isto.

„Ovo istraživanje pokazuje da neki pacijenti koji ne reaguju danima ili duže mogu imati kognitivne mogućnosti obrade dovoljne za razlikovanje komandi, a ti pacijenti imaju veće izglede da se oporave“, izjavio je dr Jan Claassen.

Napredak

Iako je studija pokazala da je otkrivanje takozvane skrivene svijesti putem EEG praćenja dobar pokazatelj pacijentovih šansi za oporavak, tim još uvijek ne pokušava da se metoda koristi u bolnicama, jer neki izazovi ostaju u procesu koji treba prvo da se prevaziđu.

Sama metoda EEG praćenja predstavlja neke tehničke izazove – neurološki pregledi će se morati obavljati jednom ili dva puta dnevno jer svijest varira nakon povrede mozga. Izgovorene komande će takođe morati da budu visoko sinhronizovane sa EEG snimcima. Pored svega toga, bolnice će trebati da nabave dodatne računare za analizu.

„Važno je započeti monitoring sa EEG-om što je ranije moguće i u nekoliko vremenskih tačaka procijeniti da li je oporavak poslije teške povrede mozga složen proces,“ objasnio je Claassen.

Što je još važnije, Claassen je izjavio da procjene moraju biti pomno osmišljene. U suprotnom se artefakti mogu pogrešno tumačiti kao aktivacija mozga ako je paradigma ispitivanja loše osmišljena ili je računska analiza izvršena pogrešno.