Nova sporna supstanca BlackRocka u mesu i mlijeku

Novi lijek zvan Bovaer ubacuje se u američki lanac opskrbe hranom kao sredstvo za zaustavljanje klimatskih promjena, kako nam se govori.

Govedina i mliječne krave jedu ovaj lijek, koji proizvodi DSM-firmenich – usput, BlackRock je veliki dioničar DSM-firmenicha – kao dio napora Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) Ujedinjenih naroda (UN) da smanji životinjsko ispuštanje metana i tako rashladi planetarne temperature.

Ideja je nastala još 2006. godine. FAO je počeo širiti strah o stoci koja baca “dugu sjenu” svojim flatulencijama, koje izlaze blago tople i smrdljive na veliko nezadovoljstvo globalista koji strahuju da bi vrijeme moglo postati prevruće ako se nešto ne učini da se zaustave ti smrdljivi dimovi.

Izvješće UN-a objavljeno u to vrijeme tvrdilo je da je stoka odgovorna za 18 posto svjetskih stakleničkih plinova. Ispostavilo se da je ova brojka, takoreći, izvučena iz bikove stražnjice.

Životinjsko prdenje je normalno

Dr. Frank Mitloehner, stručnjak za kvalitetu zraka na Odjelu za životinjske znanosti na UC Davisu, kaže da su izvješće i njegove tvrdnje izrazito manjkavi. FAO je kasnije bio prisiljen priznati da je Mitloehner u pravu.

“Moram iskreno reći da ima pravo,” komentirao je jedan od autora studije o Mitloehnerovom otkriću da je rad gledao samo “ispušne emisije automobila” umjesto da provede “sveobuhvatnu procjenu životnog ciklusa.”

“Uračunali smo sve za emisije mesa, a nismo učinili isto s transportom – samo smo koristili brojku iz IPCC-a…”

Istraživači sada priznaju da dok su proveli potpunu analizu životnog ciklusa mesa, uzimajući u obzir i izravne i neizravne emisije, jedino što je uzeto u obzir što se tiče transporta mesa bile su izravne emisije, “izostavljajući aktivnosti poput vađenja goriva ili zbrinjavanja starih automobila.”

“Dok su FAO istraživači prvotno ostali pri svojoj brojci od 18 posto temeljem svog povjerenja u ono što čini ukupne emisije širom svijeta, naknadna FAO studija izračunala je globalne emisije stoke nešto niže, na 14,5 posto.”

Mitloehner kaže da je način za stvaranje “manje topline”, ako je to ono što brine kultiste klimatskih promjena, “pametnije stočarstvo, ne manje stočarstva.”

“Proizvodnja manje mesa i mlijeka značit će samo više gladi u siromašnim zemljama,” upozorava.

Ispostavilo se da originalno FAO izvješće iz 2006. koje je sve ovo pokrenulo čak ne sadrži dokaze koji bi potkrijepili tvrdnju da je “stočarski sektor” odgovoran za proizvodnju previše stakleničkih plinova poput ugljičnog dioksida.

Velika većina javne zbunjenosti oko navodne uloge koju meso i mlijeko igraju u klimatskim promjenama može se pripisati samo dvjema rečenicama u izvješću koje su tiskane samo u sažetku i nigdje drugdje u tekstu:

“Stočarski sektor je veliki igrač, odgovoran za 18 posto emisija stakleničkih plinova mjerenih u CO2e (ekvivalentima ugljičnog dioksida). Ovo je veći udio nego transport.”

Obje ove rečenice su činjenično netočne, a ipak te lažne tvrdnje služe kao temelj višedesetljetne potrage klimatskih luđaka za iskorjenjivanjem životinjske flatulencije i drugih prirodnih procesa za koje čudno strahuju da će uništiti planet.

“Metan koji emitira stoka dio je biogenog ciklusa ugljika, prirodnog procesa,” kaže Mitloehner.