Nedavna studija provedena na Sveučilištu u Birminghamu u Ujedinjenom Kraljevstvu otkrila je da se kemijski dodaci unutar mikroplastike mogu infiltrirati u ljudsko tijelo putem znoja.
Mikroplastika, sićušne čestice veličine milijunti dio grama, prisutna je u gotovo svemu što ljudi konzumiraju – od flaširane vode do mesa i hrane biljnog podrijetla. Ove sićušne čestice mogu ući u tijelo konzumacijom hrane koja je bila u kontaktu s plastičnom ambalažom hrane te kontaktom sa svakodnevnim proizvodima koji sadrže ili su napravljeni od plastike.
Nova studija također sugerira da može ući u tijelo putem znoja. Studija, objavljena u časopisu Environment International, usredotočila se na polibromirane difenil etere (PBDE), koji se obično koriste kao usporivači plamena u raznim plastičnim proizvodima, uključujući podstavu od pjene za namještaj, izolaciju žica i ormare za elektroniku. Istraživači, predvođeni Ovokeroye Abafeom, stručnjakom za kemiju, koristili su 3D modele ljudske kože i izložili ih mikroplastici koja sadrži PBDE.
Abafe i njegov tim otkrili su da koža može apsorbirati do osam posto PBDE-a, pri čemu se više razine apsorbiraju iz znojnije kože.
“Mikroplastika je posvuda u okolišu, a ipak još uvijek znamo relativno malo o zdravstvenim problemima koje može uzrokovati”, rekao je Abafe u priopćenju za javnost. “Naše istraživanje pokazuje da [mikroplastika] igra ulogu ‘nositelja’ štetnih kemikalija, koje mogu dospjeti u naš krvotok kroz kožu.”
Agencija za zaštitu okoliša tvrdi da PBDE tek treba klasificirati kao karcinogene, tvari koje mogu izazvati rak. Međutim, dovoljno dokaza također pokazuje da te kemikalije mogu biti kancerogene.
“Ove kemikalije su postojane, pa će uz kontinuiranu ili redovitu izloženost njima doći do postupnog nakupljanja do točke u kojoj počnu uzrokovati štetu”, rekao je Abafe.
Studije otkrivaju da se mikroplastika može nakupljati u mozgu i drugim unutarnjim organima
Centri za kontrolu i prevenciju bolesti tvrde da zdravstveni učinci PBDE-a na ljude još nisu dobro poznati.
Ali zatim, studije na životinjama sugeriraju da PBDE mogu uzrokovati značajnu štetu razvoju štitnjače, jetre i mozga, kao i potencijalni rizik od raka. Studije na ljudima povezale su izloženost PBDE-u kod djece s kognitivnim i motoričkim oštećenjima i problemima u ponašanju.
Studija koju je proveo Jaime Ross, profesor sa Sveučilišta Rhode Island, analizirala je neurobihevioralne učinke i upalni odgovor na izlaganje mikroplastici, kao i nakupljanje mikroplastike u tkivima, uključujući mozak.
Studija, koja je tri tjedna izlagala mlade i starije miševe različitim koncentracijama mikroplastike kroz njihovu vodu za piće, otkrila je da je izloženost mikroplastici dovela do promjena u ponašanju i imunološkim markerima u tkivima jetre i mozga. Istraživači su primijetili promijenjeno kretanje i ponašanje kod miševa, što podsjeća na simptome povezane s demencijom kod ljudi, nakon izlaganja mikroplastici. Osim toga, Ross je primijetio da je čak i pri relativno niskim dozama, izloženost mikroplastici izazvala značajne promjene u kratkom vremenskom roku.
Kako bi razumjeli fiziološke mehanizme uočene u promjenama ponašanja kod miševa, istraživači su analizirali opseg izloženosti mikroplastici u različitim glavnim tkivima, uključujući mozak, gastrointestinalni trakt, srce, bubrege, jetru, pluća i slezenu.
Iznenađujuće, istraživanje je otkrilo široku bioakumulaciju čestica u svakom ispitanom organu, uključujući mozak, pa čak iu tjelesnom otpadu. S obzirom na to da je mikroplastika u tijelo životinja dospjela putem pitke vode, istraživači su predviđali da će je pronaći u gastrointestinalnom traktu, jetri i bubrezima.
Ross je primijetio da prisutnost mikroplastike u srcu i plućima pokazuje da se ona širi izvan probavnog sustava i potencijalno prolazi kroz sustavnu cirkulaciju. To je opasno jer je krvno-moždanu barijeru, “zaštitni mehanizam protiv virusa i bakterija”, navodno “teško proći”. Čestice su pronađene duboko u tkivu mozga. Infiltracija mikroplastikom u mozak može uzrokovati smanjenje glijalnih fibrilarnih kiselih proteina (GFAP), koji podržavaju mnoge stanične procese u mozgu.
Istraživači su upozorili da je smanjenje GFAP-a povezano s ranim stadijima određenih neurodegenerativnih bolesti, poput Alzheimerove bolesti i depresije.
Opasno ali nažalost točno.
….kada Maks kaže da je točno onda tu se ništa više ne treba reći 😉
A ja kažem da je to laž kao kuća velika, jer je potpuno nelogična i fantastično besmislena… a i samo “objašnjenje da ulazi sa znojem je uvreda za pamet. ( a možda su miševe natjeravali u bjesomučno trčanje i dizanje utega kako bi se uznojili;)
…i još kada bi nam samo objasnili kako su proizveli “čestice” od milijuntog dijela grama a još bolje bi se trebali potruditi da objasne kako su te čestice detektirali u mišjim organima…!?
Evo, nadam se da će se Fucktograf oglasiti po toj “vijesti” i potvrditi da se radi o lažnoj “studiji” i lažnoj vijesti.
(ali i takve laži su dobrodošle da glu pavo roblje zaboravi na sve druge načine kojima nas truju, prvenstveno tzv lijekovima i cjepivima te industrijskom procesiranom i kemijski zagađenom hranom)
idem napravit plastenik da se zaštitim