Žene koje konzumiraju više od 20 g glutena dnevno – količina koja se nalazi u osam kriški hljeba – mogu povećati rizik da će njihova beba imati dijabetes tipa 1.
Ukoliko trudnice jedu hranu sa velikim udjelom glutena, pretpostavlja se da je to povezano sa povećanim rizikom da rode dijete koje ima dijabetes tipa 1, pokazuju nova istraživanja, iako stručnjaci kažu da buduće majke ne bi trebale žuriti sa odbacivanjem hljeba i tjestenine.
Iako su studije kod glodara sugerisale da postoji moguća veza između male potrošnje glutena kod majki i niže incidencije dijabetesa tipa 1 kod potomstva, kod ljudi ranije nije pronađena takva veza.
Najnovije istraživanje sugeriše da trudnice koje jedu 20 g ili više glutena dnevno imaju dvostruko veću vjerovatnoću da će dobiti dijete sa dijabetesom tipa 1 u odnosu na žene koje jedu manje od 7 g glutena dnevno. Dijabetes tipa 1 je autoimuno stanje gdje tijelo ne proizvodi insulin, što dovodi do ozbiljnih problema u unosu i regulaciji glukoze. Ako se ne liječi, visoka glukoza u krvi može dovesti do problema uključujući oštećenje srca i očiju.
Dr Knud Josefsen, koautor istraživanja sa Bartholin instituta u Kopenhagenu, rekao je da rezultate treba tumačiti s oprezom. “Trenutno ne preporučujemo bilo kakve promjene u ishrani trudnica”, rekao je. Ali dodao je da je zanimljivo da čak i u materici faktori životne sredine mogu imati uticaja na budući rizik od dijabetesa tipa 1.
Josefsen i kolege, piše u BMJ, opisuju kako su analizirali podatke o više od 67.500 trudnoća kod danskih žena.
Žene u 25. nedelji trudnoće pitali su o njihovoj ishrani u prethodne četiri nedelje, dok su istraživači takođe obavili razgovore kako bi prikupili podatke o različitim aspektima ženskog zdravlja i životnog stila, kao i faktorima poput dojenja.
Rezultati sugerišu da što je veći unos glutena kod trudnica, veća je vjerovatnoća da će njihovo dijete razviti dijabetes u narednih 15 ili više godina, 0,3% potomstva majki iz grupe sa najnižim unosom glutena razvija bolest, u poređenju sa 0,53% djece žena u najvišoj grupi glutena – koje su jele najmanje 20 g glutena dnevno.
Nakon što su uzeti u obzir faktori koji uključuju dob majke, BMI, socioekonomski status i ukupni unos energije, za djecu žena iz grupe sa najvišim glutenom dvostruko je vjerovatnije da će oboljeti od dijabetesa tipa 1 u poređenju sa onima sa najmanjim unosom.
Međutim, samo 247 djece razvilo je dijabetes tipa 1, pa je teško izvesti čvrste zaključke.
Takođe nije sigurno koji je mehanizam u igri, a Josefsen je rekao da i druge komponente ishrane, kao što su žitarice, mogu biti uzrok.
Postoji još jedna briga. „Ako pokušamo da eliminišemo jednu bolest, možemo da indukujemo druge bolesti“, rekao je Josefsen, napominjući kako nedavno istraživanje pokazuje da je veća potrošnja glutena povezana sa smanjenim rizikom od dijabetesa tipa 2 kod osobe koja jede gluten. “To je vjerovatno zato što neka vlakna koja se nalaze u žitaricama takođe štite od nekih bolesti, na primjer, kao u ovom slučaju dijabetesa tipa 2”, rekao je.
Ostali su bili oprezni, primjećujući da su podaci o ishrani koji su izolovani mogu biti skloni greškama, dijeta je ispitana samo u jednom trenutku i mnoga prerađena hrana takođe sadrži gluten, što otežava precizne procjene potrošnje. Priloženi uvodnik dodao je da ishrana djeteta ili majke koja doji nije ispitivana, tako da nije jasno da li je neka veza zaista uticala na matericu.
David Sanders, profesor gastroenterologije na Univerzitetu u Sheffieldu koji nije bio uključen u studiju, pozdravio je istraživanje rekavši da se čini da incidencija celijakije raste od 1950-ih, vjerovatno zbog porasta nivoa konzumacije glutena u društvu. Ali rekao je da studija sugeriše da je rizik od dijabetesa tipa 1 među potomcima žena koje jedu visok nivo glutena skroman, i da je uz jednu krišku hljeba koja sadrži oko 2,5 g glutena, grupa trudnica sa najvećim rizikom jela je veoma veliku količinu takve hrane.
Dr Jessica Biesiekierski, stručnjak za prehranu ljudi sa Univerziteta La Trobe, rekla je da nije poznato da li bilo koja od žena ili djece ima celijakiju, koja je često nedijagnosticirana, ali može se naslijediti i povezana je sa većim rizikom od razvoja dijabetesa tipa 1 .
„Ako je neko zabrinut da ima dijabetes ili celijakiju, trebalo bi da posjeti svog ljekara, a kasnije dijetetičara“, dodala je Biesiekierski, napominjući da u ishrani bez glutena može da nedostaje hranljivih sastojaka, uključujući vlakno, gvožđe i B-vitamina.
Sve je možda i tako, ali postavlja se pitanje odakle zadnjih desetak godin problem glutena sa posljedičnom celijakijom. Koliko se ja sićan u osnovnoj i srednjoj školi mi ka dica smo za marendu jili sendve od istoga kruva, krafne, slance i ostale dičje radosti od biloga brašna i nikad u 12 godin škole nisan doživija kako neko dite nesmi jist nešto od pšenice. U JNA san misecima svaki dan ija isključivo isti kruv i svaki drugi dan manistru od biloga brašna ka i svi ostali i nikad nisan primjetija kako postoji problem kod bilo koga. Okay, to sve ne mora značit kako baš niko nije ima problem, ali to je neusporedivo sa onim šta imamo danas kad je problem evidentan jer svugdi oko mene vidin kako nekome smeta gluten i takvi moraju pazit jeli na etiketama piše kako proizvod može sadržavat tragove orašastih plodova i slično. Neznan jeli problem psihosomatski… Čitaj više »
Kao prvo u današnjoj pšenici je veći udio glutena jer je s više glutena kruh kvalitetniji. A kao drugo, gluten je ljepljiv, kako se žitarice tretiraju sve većim količinama sve otrovnijih pesticida, tako svi ti otrovi preplavljuju bakterijsku floru naših tijela i oni koji jedu takav kruh su sve otrovaniji. A otrovanost vodi ka disfunkciji i oboljenju gušterače.