Nova knjiga, Nepovratna šteta, otkriva kako se tinejdžerke tjera da vjeruju kako one zapravo žele biti dječaci. Knjiga govori o tome i kako djevojčice uzimaju blokatore puberteta, unakrsne spolne hormone i da se podvrgavaju dvostrukoj vazektomiji.
Bilo da se radi o izjavi ili pitanju, naslov ove knjige otkriva potrebnu hitnost ove očajno tužne priče. Usred rasprave o transseksualcima, koja je zapravo bitka između odraslih, sve je jasnije da su djeca plijen te zle ideologije, koju oni koji uspiju pobjeći od njezinih ralja nazivaju kultom.
U izvrsnom djelu istraživačkog novinarstva, Abigail Shrier fokusira se na tinejdžerke, od kojih većina nema povijest rodne disforije, koje su očarane uvjerenjem da su transrodne. Iza prekrasne vanjštine koju prikazuju ”mainstream” mediji, autorica je otkrila da se zapravo radi o oštećenoj djeci; mnoga od njih otuđena su od svojih obitelji, lošeg su mentalnog zdravlja, suočena s neplodnošću i činjenicom da će cijele svoje živote morati piti lijekove.
Shrier, spisateljica časopisa Wall Street Journal, ne smanjuje žestinu kada opisuje faloplastiku, izgradnju umjetnog penisa. Komplikacije mogu biti strašne. Ona izvještava o iskustvu jednog devetnaestogodišnjaka, „čija je faloloplastika rezultirala gangrenom i gubitkom uda“. U vrhuncu odrasle dobi, ta je mlada osoba ostala bez normalnih genitalija, bilo kojeg spola, a cijeli život bit će ovisna o kateteru.
Transrodna sam osoba, ali to sam postala kao odrasla osoba kad sam mogla shvatiti implikacije na moje tijelo i moj odnos prema društvu. Osim toga, do tad sam imala svoju djecu. Ipak, djeca premlada da bi čak dala pristanak za tetovažu, dobivaju mogućnost donošenju odluka koje im mogu trajno promijeniti živote.
Bez obzira na to slažete li se sa spisateljicom ili ne, ovo je knjiga koju je potrebno pročitati. Shrierina informirana analiza proizlazi iz desetaka intervjua, uključujući i one s medicinskim stručnjacima i roditeljima. Od dr. Kennetha Zuckera, koji je nadzirao pisanje medicinske definicije “spolne disforije”, do običnih obitelji, kojima izgleda kao da je njihovu djecu progutao ovaj kult, Shrier razgovara izravno s onima koji imaju osobno iskustvo.
Činjenice su jasne: širi se zaraza među djevojčicama tinejdžerkama koje odjednom vjeruju da su dječaci. Iako postoji dokumentirana povijest mladih feminiziranih dječaka koja izražavaju želju za time da postanu djevojčice, nikada djevojke nisu dominirale radom pedijatrijskih rodnih klinika. Statistika je zapanjujuća. Na primjer, u Velikoj Britaniji, preporuke za tinejdžerke porasle su u posljednjem desetljeću za 4400 %.
Shrier je intervjuirala Lisu Littman, američku liječnicu koja je provela promatračko istraživanje i otkrila da gotovo 70 posto tinejdžera pripada skupini vršnjaka iz koje je barem jedan vršnjak izašao kao transrodna osoba. Kod nekih skupina većina vršnjaka postali su transrodni. Željom za time da se netko identificira kao transrodna osoba potiču društvo i mediji i začudo, izgleda da to prethodi iskustvu same rodne disforije.
Shrier istražuje moguće razloge zbog kojih te kćeri, često iz takozvanih ”liberalno-naprednjačkih” kućanstava, žele biti sinovi. Prvo, radi se o djelovanju društvenih medija koji forsiraju djecu, dok su roditelji u neznanju. Drugo, obrazovni sustav u kojem bi odrasli trebali biti obrazovaniji, su ili i sami očarani ili im prijete transrodni aktivisti. Zanemarujući znanost i osnovnu zaštitu, oni su prihvatili to da svi imamo nepromjenjivi rodni identitet koji može ili ne mora odgovarati našem spolu.
Uz nevjerojatnu glupost, djecu se u njihovim školama oslovljava novim nadimcima i imenima. Ako njihovi roditelji djeci nisu podrška, onda im njihova djeca neće ni reći u slučaju da se osjete ”pod prijetnjom”. Ali to je nešto što svi roditelji trebaju znati: ova pojava se širi i o njoj se treba maksimalno informirati i biti spreman na nju.
No, ništa od toga se ne bi moglo dogoditi bez suradnje kreatora politike i to ne samo u okviru obrazovnog sustava. Terapeuti, sami ljudi koji bi trebali pomoći djeci da razmišljaju i promišljaju o životu, samo slijepo potvrđuju samo ono što su njihovi mladi pacijenti pronašli na internetu.
Svatko tko se tome protivio suočio se s cenzurom i osudom. No, kako je objasnila jungovska analitičarka Lisa Marchiano, “Zamisao da nam dijete kaže: ‘Da, ja sam trans’, a da mu mi nakon tri, četiri sata terapije napišemo pismo, to nije terapija”.
Čak se i medicinska struka našla u potrazi. Eminentni seksolog dr. Ray Blanchard rekao je Shrier da “ne mogu pomisliti ni na jednu granu medicine, izvan kozmetičke kirurgije, gdje pacijent sam postavi dijagnozu i propisuje liječenje”. Iako su zlotvori koji zapravo vjeruju da djeca mogu promijeniti spol možda u manjini, oni profesionalci koji šute, a koji se nalaze u obrazovanju, terapiji i medicini, zapravo su sudionici su u ovom skandalu koji se odvija ispred naših očiju!
Shrier pripisuje zasluge radu skupina kao što su 4thWaveNow i Transgender Trend koji su čvrsto stajali protiv ideologije. No oni su suđeni kao bigoti i transfobi, samo zbog toga što štite djecu od pokušaja pretvaranja djecu u trans-osobe, iako je zaštita djece od strane roditelja dužnost roditelja od početka svijeta.
Knjiga je dobro referencirana i laka za čitanje, što je čini pogodnom za široku čitateljsku publiku. Najočitija publika su roditelji zabrinuti za dobrobit svojih kćeri. Ali učitelji, terapeuti i liječnici, od kojih neki šute iz neznanja ili straha, također trebaju znati ove priče. Konačno, šira javnost shvatila je kako je Shrierina analiza dostupna, jasna i poučna. One koji su samo nejasno svjesni transrodne ideologije mogu se naći u iskušenju da misle kako to ne može biti istina, no istina je. Mlade djevojke uzimaju snažne lijekove protiv raka za sprječavanje puberteta ili induciraju umjetnu menopauzu da do puberteta ne dođe. No, to se događa u cijelom svijetu.
Došlo je vrijeme da društvo preuzme odgovornost. Mnogo toga se dogodilo prikriveno, a zaprepaštenom gledatelju možda će trebati vremena da sve pohvata, ali ova knjiga ispunjava praznine, prepoznaje probleme, objašnjava utjecaj i predlaže jasne i izvedive načine za napredovanje. Ovo je obavezno čitanje za sve one koji imaju djecu, sve koji rade s djecom i za sve koji se brinu o njima.
Transrodni bolesnici i još bolesniji oni koji ih promoviraju
Sve to stoji. Žalosno je to i tragično. Ali zanimljivo je da autoricu muče samo šteta koju zločinačka transrodna ideologija čini djevojčicama. Što je sa dječacima? To autoricu, kao i veći dio društva ne zanima. Problemi žena i djevojčica se shvaćaju ozbiljno, pišu se knjige i znanstveni radovi, poziva se na akcije, dijele se raznobojne vrpce i pokreću dobrotvorne akcije, aktivno se djeluje na otklabnjanju ili ublažavanju problema žena i djevojčica. Ali problemi muškaraca i dječaka ne pobuđuju ni približno toliki interes. Sada, kao i uvijek kad se žene suoče s nekim značajnijim problemom govori se da je “došlo je vrijeme da društvo preuzme odgovornost”. Uvijek kad neki problem u značajnijoj mjeri pogodi žene, kao posljedica njihovih pogrešnih odluka i postupaka, društvo bi trebalo preuzimati odgovornost. Zar ova “rodna disforija”, ovo ludilo ne pogađa i dječake? Dječaci nisu jednako kao i djevojčice podvrgnuti agresivnoj “rodnoj” propagandi i ispiranju mozga? Dječaci… Čitaj više »
Transrodni ljudi su veštačke tvorevine koje bi nestale u prirodi, kao i neke ukrštene vrste ljubimaca, jer van civilizacije nemaju uslova za život.
Abigail Shrier nije feministica iako se tako ponekad voli predstavljati da zbuni ljude. Ona je ultra-konzervativna novinarka i aktivistica vrlo bliska radikalnim kršćanskim udrugama poput onih koje na ovim prostorima vode Markićka i Batarelo. Transrodna ideologija postoji samo u glavama ovakvih spodoba. U stvarnosti su transrodne osobe strahovita rijetkost. Ukoliko neko od komentatora ili čitalaca ne vjeruje, neka se pita koliko takvih osoba poznaje u svojoj okolini.Nadalje,pojam roda nije od jučer i ima ga u svim ustavima pa i u našem. Baljezganja ovakvog tipa su prenabrijana gola laž kako bi se skrenula pozornost sa realnih problema, a naročito kako bi se prikrila pedofilija u crkvenim redovima. Opće je poznato da je većina svećenika (naročito Katoličke crkve) homoseksualna (što je legalno) , ali spolni odnosi sa predpubertetskom djecom su dno dna . Naravno da crkve financiraju ovakve udruge i nabrijavaju gotovo nepostojeće stvari u realnom životu. To je puno komotnije nego… Čitaj više »
Unistava ta retorika i djecake i te kako, ali nekako mi se cini da su curice sklonije promjeni spola, jer se pokusavaju rijesiti “stranog tijela u sebi”, potice ih se na mrznju organa koji ce dati novi zivot… Djecaci su, s druge strane, jednostavno sterilizirani, na neki nacin… Nema u njima testosterona ko u pubertetlijama u moje vrijeme (a nisam bas nesto stara), ne tuku se okolo i ne razbijaju,vec setuckaju gradom u rozim majicama i hlacama koje krojem vise odgovaraju zenskom tijelu,gledajuci u izloge ducana s robom umisto u cure… Iskreno, prestrasno mi je djetetu koje je u pubertetu, kojem hormoni ionako divljaju i osjeca se nesigurno kako god da izgleda, ponuditi rjesenje u obliku promjene spola, koje ce ga psihicki unakaziti do kraja… Jos mi je strasniji trend (mi smo, bogu fala, zaostali po tom pitanju) pustanja male djece da se sami izjasne o svom spolu i da… Čitaj više »
Toliko teška i gadljiva tema da ne mogu ni čitat. Sitim se Zavadlava
“u Velikoj Britaniji, preporuke za tinejdžerke porasle su u posljednjem desetljeću za 4400 %.”
😲😱😨
Da vidimo, je li to SAMO zbog transrodne propagande (koju nitko ne osporava), ili,- ima tu i nešto drugo?
– definitivno nezadovoljstvo ulogom žene koja treba
a. biti napirlitana, sa silikonima, u tetetani…lovu dobija na čudne načine…koliko ih ima, starleta i ‘influencerica’ koje samo što cjenik ne objave…?
– ulogom žene u obitelji – gleda mater- i ne vidi nikakvu svrhu tog života,
– nezadovoljstvo – muškarcima koji uopće ne obavljaju ono što su tradicionalne uloge muškarca, a s druge strane ne snalaze se u suvremenom svijetu? Jednostavno misle da bi one to bolje odigrale.
I pretpostavljaju da bi im za neke stvari bilo bolje i lakše da su – muškarci?
Btw preporučujem svima da pročitaju članak.
Puna podrška što je neko u regionu pisao o ovoj knjizi. Knjiga je odlična, veoma informativna, preporučujem svakome ko se prvi put susreće sa ovim fenomenom i oseća da nešto ozbiljno nije u redu u celoj priči. Mnoge transseksualne osobe ne smatraju se delom ovog novog transrodnog aktivizma koji je eskalirao poslednjih 5-10 godina. Iza ovog pokreta stoje bogati i moćni pojedinci sa ličnom agendom, poput Martina (“Martine”) Rothblatt.