Potražnja za mesom raste, stoga se javlja i potreba za povećanim uzgojem stoke. To ne bi bio toliki problem da se sukladno porastu proizvodnje razvijaju lokalne farme. Problem nastaje kada se gase male farme, a povećava tvornički uzgoj stoke. Tako se životinje kao što su kokoši, ovce, svinje i krave uzgajaju u zatvorenim prostorima.
To zvuči dovoljno loše kad o tome razmišljate iz životinjske perspektive, a ni za ljude nije bolje. Razmislite o ovome: ovakav uzgoj stvara ogromnu količinu životinjskih fekalija, čak 40 puta više od postrojenja za obradu otpadnih voda. Iako se većina toga na kraju koristi kao gnojivo na poljoprivrednim zemljištima, općenito se ne tretira ničim i ne poštuju se isti propisi koji se primjenjuju na ljudski otpad.
Iako se pri tome moraju pridržavati nekih propisa, stvarnost je da se u većini slučajeva ne primjenjuju, a čak i u slučajevima kada se regulatori odluče uključiti teško ih je provesti.
Nažalost, otrovne kemikalije, bakterije i lijekovi u svim ovim neobrađenim životinjskim otpadima završavaju ispuštanjem na poljoprivredna zemljišta ili ispiranjem kroz tlo. Tako se pojavljuju u našim potocima, rijekama, podzemnim vodama, pa čak i pitkoj vodi.
Kompleksan problem na više frontova
Što se sve nalazi u ovom životinjskom otpadu? U tvorničkom uzgoju stoke vrlo su skloni korištenju antibiotika, a kada oni stignu u naše okruženje, to, kod ljudi, pridonosi rastućem problemu otpornosti na antibiotike.
Problem je također i zagađenje zraka, u zrak s takvih farmi često odlaze i sumporovodik te amonijak.
Tu je i pitanje hranjenja svih tih životinja. Budući da se mora uzgajati više usjeva kako bi ih se hranilo, praksa doprinosi problemu korištenja kemikalija kao što su herbicidi, insekticidi i gnojiva.
Primjerice, u SAD-u je provedena jedna analiza gdje je Radna skupina za zaštitu okoliša analizirala vodu preko 1700 sustava diljem zemlje i otkrili su da sadrži puno veću razinu dušika nego što je dopušteno. Nacionalni institut za rak utvrdio je kao dušik, u tim razinama, povećava rizik od raka mokraćnog mjehura, jajnika, debelog crijeva i bubrega.
Stručnjaci su identificirali načine na koje bi se mogao smanjiti svoj utjecaj takvih farmi na okoliš. Na primjer, mogli bi koristiti pokrovne usjeve kako bi spriječili eroziju i promicali zdravu zemlju, dok bi terase ili tampon trake mogle pomoći u prirodnom sprječavanju otjecanja fosfora i dušika.
Rastuća globalna potražnja za jeftinim mesom veliki je čimbenik u problemima kao što su erozija tla, onečišćenje mora, krčenje šuma i globalna bioraznolikost. To je složen problem koji zaslužuje puno više pozornosti nego što ga dobiva, i nema jednostavnih odgovora. Međutim, to služi kao podsjetnik za podršku lokalnim poljoprivrednicima i izbjegavanje davanja poticaja velikim tvornicama kako nam ne bi uništili okoliš u potrazi za profitom.
Ha! “Tvornički” uzgoj stoke… neki novi termin? Slažem se sa namjerom autora ovog članka, međutim stvari se kreću u tom pravcu i povratka više nema. Kapitalističko uređenje države teži što manjem broju subjekata u proizvodnji hrane (i ostalog) za roblje, iz 2 razloga: Prvo-rentabilniji je za državu sa aspekta poticaja jedan veliki proizvođač mesa na čijoj se farmi, recimo, uzgaja 5000 svinja nego 500 domačinstava sa 10 svinja. drugo, lakše i je kontrolirati i naplatiti porez od jednog takvog velikog proizvođača nego 500 malih. Za kapitalizam jedino mjerilo uspješnosti je profit, pa tako i za kapitalističku državu; u prvom slučaju privatnik – kapitalist, svoj profit ugavnom koristi za podizanje svog standarda i luksuz, a u drugom, država na ime profita može “uhljebiti” nove činovnike koji će dati svoj daljnji doprinos na stiskanju muda sveukupnom roblju.Dokle su god “karte tako podijeljene” iluzorno je očekivati neku promjenu na bolje. Naravno da masovni… Čitaj više »
da posudim primjer od @otpisani …
5000 svinja na jednom gazdinstvu ili 500 domacinstava sa 10 svinja svako?
jedno gazdinstvo = jedna zgrada = jedna dostava = jedna oprema . 500 domacinstava je sve po to puta 500. gdje se vise zagadjuje?
Elem….ima logike u tekstu, začarani je to krug;fekalije kao feklije smatram ne opasnim čak i eoma korisnim mada u procesu sazrijevanja ima zbilja opasne “gasove” ali u suštini su jako korisne za poljoprivrednike koji ih potenciraju. Problem su sve one hemije koje životinja izbacuje kroz njih, nije mi poznato koliko ostaju prisutne u zemlji i vodi ali konstantnost stvara zasićenje;recimo da bi neko prešao na biološku proizvodnju čini mi se da zemlju mora minimalno 5 godina odmarati od hemije a životinjsko đubrivo je jedno od zabranjenih stvari baš zbog upotrebe hemije u uzgoju hrane i u uzgoju životinja.
Ako već mora da se umire – onda bolje sit ..?!..
Trenutno, 7-8 milijardi ljudi, hoće, treba i mora da jede!
Hrana mora biti pristupačna i dostupna svakom čoveku.
Poremećaji u prehrambenoj sferi ljudi doveli bi do tektonskih promena u poznatom ljudskom društvu.
Hrana mora biti dostupna, i treba koristiti sve raspoložive alate i metode u tom pravcu.
Od “industrijskog” načina proizvodnje do GMO tehnologija!
Slobodno trziste, ali samo za jednog,globalna privreda ali samo za saku odabranih,konkurancija nepozeljna,ljudska prava ali samo za pozeljne manjine,socijalizam da ali samo za bogatune,radnicka prava i beneficije pripadaju samo menadzerima,socijalna drzava ali samo za ilegalne migrante….dalo bi se jos nabrajati.Ovaj komentar se odnosi jednako na ovaj tekst kao i na onaj od neki dan…..Liberalizam kao zadnji stupanj politickog debilizma.