Virus na godišnjem odmoru – Prvi dio

Na početku 19. stoljeća živio je čovjek imena George Stephenson. Poznat je kao izumitelj željeznice. Danas malo tko zna za silan otpor vjetrenjača protiv kojih se je borio u tadašnjem znanstvenom svijetu.

Stephenson je naime tvrdio da će izgraditi željeznicu po kojoj će se kretati lokomotiva s priključenim vagonima na željeznim kotačima. Znanstveni svijet ga je odmah ismijao. Njegovu tvrdnju osporili su pomoću točnih matematičkih izračuna i jednoznačno pokazali kako se vlak po čeličnim šinama može kretati jedino ako će kotači i šine imati zupce. Prošlo je skoro dvadeset godina dok nije izgrađena prva pruga u Njemačkoj. Prije izgradnje, bavarsko medicinsko vijeće bilo je upitano o mogućoj štetnosti putovanja vlakom. U službenom odgovoru stoji preporuka da se izgradnji pruge ne pristupa jer da će putnici tijekom putovanja postati nervozni. U nastavku su pojasnili, ukoliko se izgradnja ne može zaustaviti, svakako će biti nužno pored pruge izgraditi visoki drveni zid jer će bez njega seljaci na njivama pored pruge dobiti potres mozga.

Tako su govorili i mislili vodeći znanstvenici i medicinari 19. stoljeća. Bez obzira na sve formule i modele, vlak se ipak kretao po željeznim šinama i bez zubaca i nitko od seljaka nije dobio potres mozga.

U današnje vrijeme ništa se uvelike nije promijenilo u smislu prevladavajućeg znanstvenog mišljenja isturenog u prvi plan tijekom koronakrize. I dalje se ističe jedno sasvim pametno i matematički točno mišljenje, koje ipak nema nikakve veze sa stvarnošću. I povijest će se doista ponoviti. Smijat će se opet, ali daleko gorče, budući naraštaji glupostima dobrog dijela Rockefeller-Carnegie medicinske znanosti. Aktualne znanosti nastale nakon Flexnerovog izvještaja, a temeljem čijeg mišljenja će mega države uskoro, ostanu li glave u pijesku, uvesti će cijeli niz zakonskih mjera na štetu sloboda u najširem smislu. Čvrsto se držeći činjenica odnosne znanosti, praktično usmjerene u mrtvu ulicu od strane mjerodavnih, elite će preskočiti lokalne Ustave i imat će pravo suspendirati sve deklaracije i ukinuti sve slobode. Posebno tužan osmijeh na lica budućih generacija mamit će mitske discipline virologije i epidemiologije, vrlo vjerojatno još prije nego ekipa u Davosu dobije sijede.

Stephenson je na suprotnoj strani imao oponente koji su u najgorem slučaju mogli odgoditi tehnološki napredak. U 21. stoljeću, svi koji odbijaju razmišljati u skladu sa stvarnošću, ne odgađaju neodgodivi tehnološki napredak, već umanjuju polje mogućnosti za zaustavljanje otetog vlaka kojim upravljaju strojovođe s daljinskim upravljačem. Prema njihovom redu vožnje, zaustavljanje nije u planu. Vrijeme curi i ovaj put čovječanstvo nema na raspolaganju dvadeset godina za pripetavanje. Izbori na kraju puta su već sada sasvim jasni, ili prihvaćaš iluziju ili bivaš pod silom zakona isključen, otkazan.

Na šinama po slobode pogubnog apstraktnog mišljenja, opće je prihvaćeno da vlakovima danas, osim ljudi putuju i virusi. I doista, takva vožnja u društvu nevidljivih neprijatelja izazvala je neizmjernu nervozu, psihozu i duševnu patologiju dobrog dijela putnika. Posebice onih u strahu od virusa koji se kroz ventilacijske cijevi vlakova i tramvaja šire prdežom – znanost dokazala! Proizvedeni strah je doslovno pokidao samu tkaninu socijalnog organizma. Masovni mediji su, na krilima znanosti, prebacili vreću preko glave milijardama ljudi pa više ne vidimo i ne učimo iz života već iz teorija o životu. Umjesto u stvarnosti, indoktrinirani smo živjeti u virtualnoj stvarnosti. Primjera je doslovno na tisuće.

Podsjetimo se, mada to nije bilo tako davno, znanosti o ključna dva tjedna koja su postala ključne dvije godine. Ili, znanosti epidemiološkog matematičara Neila Fergusona s Imperial Collegea i njegovih modela prema kojima će bez zaključavanja umrijeti pola milijuna ljudi samo u Velikoj Britaniji. Ili, da ćemo maske nositi samo dok se ne cijepimo, ali su one ipak ostale na licima jadnih, izbezumljenih ljudi i nakon primanja inokulanata. Ili, kako je domaća glasnogovornica znanosti tvrdila da svi inokulanti u 100 % slučajeva štite od smrtnih slučajeva, ali su ljudi i dalje, prema službenim statistikama stožera, umirali unatoč statusu odgovornog građanina s dvije doze. Neki od bolesti, neki od same svete vodice. Ili, kako se na svjetskoj razini tvrdilo da cijepljeni ne šire zarazu pa imaju pravo ići bilo gdje uz e-potvrdu, a da bi se i ta matematika na kraju raspala pa su uvedene booster doze itd. Znanost se tijekom posljednje dvije godine presvlačila više puta od transvestita u Las Vegasu.

Paralelno, milijarde kuna mita bile su isplaćene poduzetnicima i radnicima kako bi vladajuća kasta kupila njihovu šutnju i savila njihova leđa. Tome treba pridodati još nedefiniran broj milijardi ulivenih u rovove zdravstva s ciljem poticanja spajanja na respiratore i liječenja Remdesivirom. A tu su i privatne kompanije koje su postavljale šatore, adaptirale arene te osigurale nepresušne zalihe PCR i Bat-man testova. Reći će neki, sasvim logično ulaganje jer virus je ipak skočio sa šišmiša.

Pomalo sit svih tih priča, virus je punih džepova otišao na zasluženi godišnji odmor. U dogovoru s vladajućima, medijski prostor je trebalo prepustiti ipak vidljivijim neprijateljima sloboda – mecima, bombama i dronovima, dakle ukrajinskom ratu uživo dok se ne uvedu pravni preduvjeti za nastavak lišavanja ljudi od vlasništva i isključivanja razuma temeljem riječi epidemija. Možda je sada dobro vrijeme, u odsustvu medijskih natpisa i znanstvenika na zadatku, osvrnuti se na propuštene prilike i razviti dublje razumijevanje stvarnosti prije nego se virus vrati ujesen, na novu turneju u pratnji znanosti, modela i izračuna.

Napomena

Prije nego se dotaknemo Ideje-19 zbog koje su školarci cijele dane disali pod maskicama, a doktori zagovarali eutanaziju protokolima i inokulantima, moramo se podsjetiti ključnih informacija za razumijevanje današnjih prilika. Informacije per se ne odgovaraju baš niti jednoj skupini profesionalnih znanstvenika, bilo onima pro ili onima anti, a nažalost ni većini aktivista. Pro-grupi koja zagovara scijentizam, a čiji obraz od prije nekoliko tjedana štiti najnoviji projekt američkog fakulteta Stanford pod imenom Virality Project, takve informacije ne odgovaraju jer ruše materijalističke dogme. Anti-grupi koja se bori protiv scijentizma, informacije ne odgovaraju jer ukazuju na kolosalne greške u njihovom pristupu borbi protiv prve grupe. U globalu, i jedna i druga skupina namjerava, sukladno gornjem primjeru sa željezničkom prugom, na ljudske slobode ugraditi zupčanike, samo što potonja nije niti izbliza svjesna svoje uloge. Mi ovdje nećemo govoriti u svjetlu takvih podjela, ali ih imamo u vidu, međutim naglasak ćemo staviti na anti-grupu kao kliconoše mogućih promjena u smjeru sloboda i vladavine prava.

Priča o nultom pacijentu

Globalno poznati aktivist Robert Kennedy nedavno je objavio esej doktora Josepha Mercole i u kojem se tvrdi da se sekvenca šiljastog proteina detektiranog kod Covid-19 bolesnika 100 % podudara s sekvencom koju je šest godina ranije patentirala Moderna. (Izvor) Cijeli članak vjerodostojno je baziran na studiji objavljenoj u „Frontiers in Virology“ (Izvor). Studija u potpunosti isključuje mogućnost da se radi o slučajnosti jer su šanse da se ista sekvenca pojavi i u „prirodnom“ genomu virusa dugom 30.000 nukleotidnih baza i u Moderninom patentu jednaka 3.21 ×10−11. Dakle, šansa je točno ista onoj da čitatelju ovog članka do kraja rečenice pred oči upliva zlatna ribica i ponudi ostvarenje beskonačno mnogo želja.

Vratimo se na tren u realnost. Cijela priča s takozvanim SARS-CoV-2 virusom se može točno protumačiti JEDINO ako se krene od njenog početka, od prve studije gdje je objavljen izvorni genom. U toj studiji pod nazivom „Novi koronavirus povezan s ljudskim respiratornim bolestima u Kini“ objavljenoj u Nature magazinu (Izvor) doista pronalazimo cijeli niz nevjerojatnih, ali za oči otvarajućih informacija.

Uzorak iz kojeg se izlegla ideja novog virusa, uzet je iz plućne tekućine „jednog pacijenta“ i navodni patogen nije bio izoliran od ostalih elemenata uzorka tj. od ostalih mogućih patogena ili nečistoća (npr. pacijent je mogao imati prehladu, gripu ili neki drugi respiratorni sindrom). Pristupilo se nizu tehničkih postupaka koji su rezultirali nevjerojatnim brojem od 56.565.928 različitih sekvenci (reads) pronađenih u uzorku, a koje su mogle biti porijeklom od bilo koje druge plućne bolesti, bakterije ili jednostavnije, raspadnutog tkiva, egzosoma i sličnih izvanstaničnih vezikula, i tako dalje. Sekvence su potom „de novo“ (iznova) kompjuterski spojene u genom dug 30.474 baze koji je upisan u GenBank (svjetsku banku genoma). Ostatak od preko 50 milijuna sekvenci kompjuter je odbacio kao nebitne jer je… (didaskalija: znanstveni muk i neugodna tišina koja para uši). Kako bi odredili sličnost s nekim postojećim virusom, u istoj bazi je napravljena pretraga koja je pokazala „blisku srodnost“ sa SARS virusima. Podudarnost je bila 89,1 % i time je ustanovljena rodbinska veza. Po završetku znanstvenog procesa, svijet je morao stati kako bi svi zaključani u svojim domovima proslavili rođenje SARS-CoV-2 virusa. Virtualnog virusa!

Nakon takvog početka, kola su strelovito krenula nizbrdo. Izvorna studija doktora Drostena, temeljem koje je PCR test u svrhu dijagnoze SARS-CoV-2 virusa bio pušten u promet i bio iskorišten za uništavanje sloboda, navodi točno identičnu tvrdnju. “U ovom slučaju 2019-nCoV, izolati virusa ili uzorci zaraženih pacijenata do sada nisu postali dostupni međunarodnoj javnozdravstvenoj zajednici. Ovdje izvještavamo o uspostavljanju i validaciji dijagnostičkog tijeka rada za probir i specifičnu potvrdu 2019-nCoV, osmišljenog u nedostatku dostupnih izolata virusa ili originalnih uzoraka pacijenata. Dizajn i validacija omogućeni su bliskom genetskom srodnošću sa SARS-CoV iz 2003. i potpomognuti upotrebom tehnologije sintetičke nukleinske kiseline.” – naglasak dodan (Izvor).

Nakon činjenice da virus nije bio izoliran, nama su se pojavila mnoga pitanja, a kojima se Drosten nije zamarao dok je s kolegama napisao dozvolu za guranje štapića u sve noseve svijeta. Neka od njih – kako je moguće da sličnost od 89,1 % između dva kompjuterska modela virusa uopće bude meritorna, uzme li se u obzir da je sličnost između genoma čovjeka i čimpanze između 96 % i 99 %? Kako to da se SARS-CoV-2 genom može stvoriti od sekvenci nepoznata podrijetla uz pomoć računala? Kao takav, kako može poslužiti za kalibraciju PCR testa? Kako znamo da postoje varijacije i mutacije, ako ne znamo ni kako je izgledao original? Možda najvažnije pitanje jest kako je Moderna uspjela šest godina prije pojave Covida-19 i kineske studije patentirati istu sekvencu te kako im je to pošlo za rukom, a da su imali izolirani virus? Drugim riječima, što je „to“ uopće patentirano i imali li u sebi ikakvu realnost osim mrtvog slova u patentnom zavodu?

Odgovaranjem na pitanja dolazi se do granice besmisla jer bez obzira na moderne tehnologije, patentirati nešto, a da se to nešto prije svega ne pronađe, naprosto nije moguće. Iz toga slijedi zaključak da je korištena „znanstvena“ metodologija 100 % točna unutar granica kompjuterskih programa i virološke pseudoznanosti, ali to što su račun, model ili simulacija točni, ne znači i da odgovaraju stvarnosti. Poanta je da virus, u službenom tumačenju ne postoji već postoji jedino u računalnom „in silico“ modelu. Pitate se, opravdano, kako se ljudi razbolijevaju?

Odgovor na to pitanje leži u razumijevanju dviju situacija koje će postati jasnije do kraja teksta. Prva se odvila na Antarktici tijekom posljednja dva tjedna 2021. godine. Nakon što su na krajnji jug planete stigli 100 % zdravi i obavljali svoje dužnosti, ukupno 11 od 33 radnika belgijske polarne postaje Princess Elisabeth odjednom je bilo pozitivno na PCR testu, daleko od civilizacije, nakon silnih rigoroznih provjera koje su prethodile njihovom dolasku na Antartiku. Drugi slučaj, dio potpuno cijepljenih i testno-negativnih putnika i članova posade broda koji je plovio panamskim kanalom, odjednom je bio pozitivan na testu i završio u karanteni. Brod se zvao Ruby Princess i pripada istoj nesretnoj kompaniji kao i brod Diamond Princess poznat iz 2020. godine. U svim primjerima dobro je primijetiti da Princess (princeza) nosi krunu ili koronu na glavi.

Kako se, dakle, virus pojavio na Antarktici i na brodu, a napravljeno je sve u skladu sa znanošću što je trebalo isključiti takvu mogućnosti? Je li ga Gates poslao mailom, je li ga netko sakrivao u debelom crijevu pa oslobodio vjetrom ili ga uopće nije bilo? Je li doista moguće da simptomi imaju sasvim druge uzroke?

Da, već više od stotinu godina, uzroci bolesti i načini širenja bolesti traže se na krivom mjestu jer je tako planirano. Majka svih medicinskih zabluda – Stanična patologija i njena djeca virologija i epidemiologija usmjerene su na krivu, površnu i apstraktnu stranu koja se samopotvrđuje u svojoj iluzornosti.

Što je kontrolirana opozicija?

U svakom eksperimentu, znanstvenik mora imati apsolutnu kontrolu nad uvjetima i elementima eksperimenta. Tako je to barem u laboratorijima. Kada se radi o socijalnom eksperimentu, kontrolirane uvjete nije moguće uspostaviti u apsolutnom smislu. Za razliku od nežive prirode kojom vladaju prirodni zakoni i sile, ljude ipak nije tako lako kontrolirati jer za njih vrijedi sasvim drugačiji set zakona koji uključuju život, svijest i savjest, moral, etiku i tako dalje.

Kada govorimo o najvećem socijalno-zdravstvenom eksperimentu ikad izvedenom u cijeloj povijesti ljudskoga roda, koji se ujedno preklapa i s izvjesnom zdravstvenom krizom, uspješnost cijelog eksperimenta ovisi o kontroli što većeg broja individualnosti iz grupe koja se suprotstavlja provoditelju eksperimenta. Kontrolu je najlakše ostvariti posrednim putem, koristeći agente postavljene u centar pažnje opozicijske struje. Potrebitost i perfidnost kontrolirane opozicije iz perspektive provoditelja eksperimenta najlakše je shvatiti tako da razmislimo o kontroliranoj poziciji jer ona je svojevrsna zrcalna slika kontrolirane opozicije.

Tijekom koronakrize imali smo priliku promatrati nastupe desetaka znanstvenika koji su bili spremni reći doslovno bilo što kako bi se povećala prodaja i ostvarili ciljevi. Njihova zadaća bila je kontrolirati i usmjeravati prethodno indoktriniranu poslušnu grupu ljudi, pozivajući se na svoje znanstvene životopise čija se vrijednost medijski podizala u nebesa. Netremice su strašili ljude, besramno ih nagovarali na nošenje maski, testiranja i 100 % sigurna cjepiva, a da ništa od toga nije bilo ukorijenjeno u znanosti, a kamoli u iskustvu. I poslušna grupa im je vjerovala. Njeni članovi bili su spremni nositi i po dvije maske preko lica, primiti neograničen broj booster doza i držati se normi. Kada su agenti podbacili, nastupile su prisile i ucjene.

Opozicijska grupa ljudi ne vjeruje znanstvenicima na zadatku i masovnim medijima, upoznati su s njihovim sukobima interesa, svjesni su interesnih i političkih igara te sijasetom drugih gadosti iza scene. Članovi te grupe su također prošli indoktrinaciju državnog školstva, bili oblikovani socijalnim normama i naučili svijet razumijevati na podoban način, ali su uspjeli zadržati jedinstvenu osobnost i moralni integritet. S obzirom da su nezaobilazni dio eksperimenta, svojim promišljanjem i djelovanjem koje proizlazi iz njihove osobnosti, mogu dovesti eksperiment u neizvjesnost te utjecati na njegov ishod. Predstavljaju prijetnju. Stoga, jedini način kako se njihov aktivizam može usmjeriti i zadržati unutar indoktrinacijom postavljenih okvira, jest omamiti ih profesionalcima kontrolirane opozicije. Agenti kontrolirane opozicije također iskaču iz paštete alternativnih medija, doslovno nema podcasta, televizije i događanja gdje se nisu pojavili. Kako bi se ljudi mogli poistovjetiti s idolima otpora, agenti moraju imati vjerodostojan životopis, kredibilitet istinskog zviždača ili aktivista s pedigreom, ulijevati povjerenje i tako dalje. Oni su tampon zona do polja istinskog otpora.

Unutar korona narativa, efikasnost kontrolirane pozicije se mjeri postotkom procijepljenosti i brojem testova, a efikasnost kontrolirane opozicije se mjeri realnim utjecajem na eksperiment u smislu njegova zaustavljanja i realnim podizanjem razine svijesti. Profesionalni aktivizam i dublje ulaženje u svijet iluzija se ne mogu tumačiti kao napredak.

Time je ustanovljena osnovna pretpostavka socijalnog eksperimenta – kontrola dviju zavađenih i medijima podijeljenih grupa, pri čemu su i kontrolirana pozicija i kontrolirana opozicija u službi viših interesa. Ovdje nije moguće ulaziti u finije nijanse koje svakako postoje među opisanim krajnostima, niti elaborirati da sve grupe između redova ostavljaju prilike za dublje razumijevanje.

Mi se za sada želimo usredotočiti na fenomen kontrolirane opozicije jer smatramo da polučeni efekti aktivističkih grupa u protekle dvije godine nisu zadovoljavajući i pritom skrenuti pažnju na moguće razloge. Vidimo ih u fenomenu nekih istaknutih lidera opozicije. S obzirom da eksperiment i dalje traje te da s mnogih strana stižu najave novog ciklusa ujesen, od iznimnog je značaja osvijestiti postojanje kontrolirane opozicije i razviti bolje razumijevanje tog fenomena. Time se stvaraju preduvjeti za oslobađanje od dogmi materijalizma, od indoktrinacija kojima smo svi bili izloženi i od ograničavajućeg načina tumačenja svijeta oko nas.

Poklonjenom konju se ne gleda u usta

Medicinsko krilo kontranarativa čine doktori Malone, Cole, McCullough, Mercola, Cahill, Bhakdi, Mikovits, Yeadon, Woodarg, pokojni Montagnier itd. Članovi su raznih inicijativa poput American Front Line Doctors, World Doctors Alliance, International Alliance of Physicians and Medical Scientists. Radi se o velikom broju medicinskih stručnjaka koji su prošli isto ili vrlo slično školovanje unutar Rockefeller-Carnegie kutije, a koje je posljedično formiralo jedno sasvim specifično mišljenje o uzrocima bolestima, cjepivima, načinima funkcioniranja ljudskog tijela i naravno liječenju. Drugim riječima, u startu se nalaze u zaostatku za realnošću. Svijetu pristupaju s istim znanjem kao i doktori na strani pozicije, ali ne snimaju tik-tok videa usred najgore pandemije svih vremena već pokušavaju napraviti nešto dobro za društvo.

Svi liječnici aktivisti se naravno slažu oko očitih fenomena, poput ukidanja sloboda, prisila i manipulacija. Spominju i mnoge istine te blagotvorno utječu na razvoj svijesti, ali generalno potvrđuju na fakultetu naučene teorije zbog čega sami sebi vežu noge. Kako bi to bilo sasvim jasno, poželjno je s još jednog gledišta nepristrano sagledati simptome virologije i konačno donijeti barem malo točniju dijagnozu.

Renomirani Science časopis 1983. godine objavio je vijest o izolaciji HIV virusa, navodnog uzročnika AIDS-a. Nagradu za otkriće dobio je Luc Montagnier mada u nagrađenom radu piše kako se pretpostavlja da je HIV „vjerojatno odgovoran za nekoliko patogenih sindroma, uključujući AIDS.” Nešto kasnije, na redovnoj AIDS konferenciji održanoj 1990. godine Montagnier iznenadno izjavljuje kako je “HIV vjerojatno benigan” (čime se poravnava s izjavama Kary Mullisa) te da ga je moguće izliječiti promjenom prehrane. U dokumentarnom filmu „AIDS—The Doubt“  iz 1996. godine, autoru Djamelu Tahiju Montagnier priznaje da ni jedan od Kochovih postulata nikada nije bio zadovoljen te da „ne postoje znanstveni dokazi da HIV uzrokuje AIDS.”

Montagnierov elektronski mikroskopist dr. Charles Dauget u intervjuu s Tahijem 2005. godine dodatno potvrđuje šokantnu izjavu: “Nikada nismo vidjeli čestice virusa (HIV-a) u pročišćenom virusnom gradijentu. Ono što smo sve vrijeme gledali bili su stanični ostaci, bez virusnih čestica.” Naglasak dodan jer u tom grmu leži zec. Ovdje vidimo identičnu situaciju kao i u radu kineskih znanstvenika koji su „izolirali“ virus SARS-CoV-2, dakle iluzorni proces kojim se u posljednjih 70-ak godina potvrđuje virološka bajka za koju je njen pisac i otac, za to vrijeme modernih cjepiva, prof. John Franklin Enders davne 1954. godine rekao da je spekulacija koju tek treba potvrditi. Međutim, to nikada nije napravljeno kako treba i od teorije klica nastala je dogma klica koja se na životu održava medicinskim udžbenicima i kompjuterskim simulacijama.

Iako se u vidu ima ključna spoznaja o nepostojanju virusa, ljudi ostaju zarobljeni u mraku iluzije okovani strahom i šokom – iznimnim alatima kontrole! Primjer kombinacije šoka i straha nalazimo na početku covid poglavlja kada je na francuskoj televiziji Montagnier uživo počeo govoriti o genetski modificiranom virusu SARS-CoV-2 koji u sebi ima profesionalno umetnute sekvence HIV virusa. Intervju je u mnogočemu označio veliku prekretnicu socijalnog eksperimenta, a koliko je bio bitan vidimo dvije godine kasnije kada se ideja i dalje eksploatira u prijenosu uživo iz Ukrajine dok mase strepe hoće li uslijed bombardiranja iz bioloških laboratorija pobjeći SARS-CoV-3 ili nešto gore.

Ali, samo malo, nešto nema smisla. Ako nije bilo izoliranog HIV virusa, kako je netko uspio ugraditi njegov dio u SARS-CoV-2 virus, koji također nikada nije izoliran? I kako je takav neizolirani virus mogao potvrditi postojanje HIV virusa? Osim toga, kako je moguće davati bilo kakve projekcije o tome tko će i u kojem broju umrijeti zbog primljenog cjepiva, kad već nije moguće ustanoviti nikakvu vezu između virusa jer ovaj ne postoji i inokulanta koji ga navodno imitira? Što onda navodno stvara nepoznati inokulant, ako već ne stvara toksične šiljaste proteine za koje sigurno ne možemo tvrditi da su dio virusa jer virus nije bio izoliran? Jesu li nuspojave možda uzrokovane samim sastavom cjepiva, a ne njezinom nadrealnom moći hakiranja ljudskih stanica?

Možda liječnici doista ne znaju mnogo o povijesti virologije i procesima u laboratorijima pa ne postavljaju takva pitanja. Bilo kako bilo, trenutno nažalost većina dijeli stav o teoriji klica, genetskoj modifikaciji čovjeka, staničnoj patologiji i imunologiji. Sasvim razumljivo jer su kroz moderne medicinske škole i fakultete galopirali na konju apstrakcija pa im nije nimalo čudno jahati i na sars-konju, a da ne posumnjaju da je i on trojanske rase, a što i jahače čini objektima kontrole. Teška pomisao, okrutna, ali realna. Pritom nam doista nije namjera nikoga uvrijediti.

Želi li se s pravom pozivati na znanost, ta znanost mora biti realna, a ne teoretska. Do živo-realne znanosti može se doći tako što će se, nakon dugoga puta u bespuća besmislenosti, moderni mislioci zaustaviti i osvijestiti nedostatke u procesu saznavanja, a poradi kojih su stvorene dogme. Bit će to bolan trenutak s kakvim se svi susrećemo prije ili kasnije, ujedno i savršena prilika za istinski napredak. Prolaskom kroz misaonu katarzu, znanstvenici će se moći vratiti na početak svog puta i moći će sve iznova izmjeriti, novim, snažnijim mišljenjem. Od tada neće tako lako upadati u zamke jer će u svijet ući istinsko razumijevanje i popuniti mjesto iluzornom teoretiziranju koje ne odgovara stvarnosti.

S iskrivljenim stavovima i nerealnom znanošću, tisuće liječnika moguće je uz pomoć svega nekoliko kontroliranih agenata poslati još dublje u mrtvu ulicu. Tako imamo priliku vidjeti da već dvije godine stvaraju kakofoniju koja između redaka uglavnom raspiruje i hrani strahove te potiče na očajničke poteze. Aktivisti ih slušaju i polako tonu u fanatizam jer pokušavaju objasniti cijepljenima da imaju još dvije godine života, ili da je hidroksiklorokin bolji od remdesivira, šire apstrakcije zasnovane na studijama koje u korijenu imaju iste nedostatke kao i virološke dogme jer su izrasle na istom tlu fantazija. Neki možda i počnu sumnjati u SARS-CoV-2, ali ostaju pri virusu prehlade, influence, HIV-a ili herpesa, hrane se narednom senzacionalističkom objavom, dokumentarcem ili navodnim dokazom koji potvrđuje da su „oni“ zli, a „mi“ dobri. Iz osobnog iskustva, takva binarna strategija je bezizlazna i vodi u karikaturu jer je bazirana na metodologiji i znanosti koja je sustavno korumpirana i namještena od početka 20. stoljeća.  Zaživjela je na nizu objektivno krivih pretpostavki tijekom 19. stoljeća koje nikada nisu postale činjenice, a do danas su preživjele zbog vjerovanja u iluziju koja pravda samu sebe, ali se s realnošću praktički i ne dodiruje.

Protiv laži se ne može boriti lažima, niti se rješavanju problema može prići na istoj razini na kojoj je problem inicijalno i stvoren. Stoga, žele li liječnici nešto promijeniti, poželjno bi bilo vjeru zamijeniti spoznajom.

A pravda, je li i ona slijepa?

Pravnu struju otpora predvodi odvjetnik Reiner Fuellmich koji se pojavio 100 % spreman za bitku sa zvjerima u lipnju 2020. godine i mi smo se ponadali najboljem ishodu! Do uvjerljivog prvog obraćanja navodno je došlo nakon razgovora s prijateljem dr. Wolfgangom Wodargom koji mu je dao potrebne medicinske uvide, a obojici je bilo jasno da je u tijeku događaj kataklizmičkih razmjera. Sukladno znanstvenim uputama, pod znak upitnika dovedena je i pravno uobličena ozbiljnost i štetnosti virusa SARS-CoV-2. Bilo je to dovoljno za napad ministara istine i obje ličnosti su postavljene na sve potjernice, a sve što bi izjavili bilo je osporavano u mreži ministarstva istine. Time je društvo aktivista dobilo potvrdu njihovih pravičnih nastojanja. Brzo, praktično i efektno, zar ne? Mi ne okrivljujemo ni Fuellmicha niti Woodarga, ne smeta nas ni činjenica da se obojicu može dovesti u vezu sa Soroševim fondacijama jer su i sami mogli biti žrtve manipulacije, međutim smeta nas što se pažnja od stvarnih uzroka bolesti skrenuta nazad u apstrakciju i što je predložena pravna strategija neodrživa.

Iako je već u lipnju 2020. bilo očito da je u tijeku globalna psihološka operacija, Fuellmich je relativno rano, naslonjen na virološka vjerovanja, odredio smjer gotovo cijeloj pravnoj struci u svijetu koja je krenula u podizanje kolektivnih optužnica sljedeći njegova tri glavna argumenta. Prvi govori o opasnosti virusa pri čemu čovjek ne pokazuje ni trunku sumnje u njegovo postojanje. Pritom je svim odvjetnicima plasirao omiljenu frazu „mi ne osporavamo postojanje virusa“, dakle stavljen je povez preko očiju javnosti koja sada još manje vidi u smjeru stvarnih uzroka oboljenja i metoda širenja zaraze.

Drugi argument jest udica zvana PCR test. Način na koji ga je on prezentirao izaziva samourušavanje cijele optužnice. Zašto? Njegova tvrdnja jest da u svijetu ne postoji pandemija već PCR pandemija, što će osporiti svaki čovjek koji je imao teže simptome i završio na kisiku, a mi ih osobno znamo podosta. U praktičnom smislu, teza o PCR epidemiji u kombinaciji s virusom je osuđena na pravnu propast. Jednostavan primjer koji to potvrđuje. Pretpostavimo da slučaj dođe do suda i da je sudac pošten čovjek koji misli svojom glavom, pitat će ga – znači vi tvrdite da PCR nije pouzdan? – Da! – Vi tvrdite da virus postoji? Da, i znamo da nije opasniji od virusa sezonske gripe, imamo znanost na svojoj strani, evo kolega Wodarg će vam sve objasniti! – Kako znadete da virus postoji ili da  nije opasniji od gripe, ako već ne koristite PCR metodu, za koju ste upravo rekli da nema nikakvu vrijednost? – Vidimo se neki drugi put! Slučaj završen.

Treći argument uključuje poslovne, privatne i osobne štete nastale usljed zaključavanja i niza mjera, pri čemu se pažnja aktivista i pratitelja dodatno usmjeravala na organizatore pandemije, što svakako pozdravljamo. Treća stavka je ujedno jedina u skladu s realnošću mada je predloženi pristup u rješavanju krajnje naivan.

Iako je životopisno sposoban i neupitno dobar odvjetnik s uredima u Njemačkoj i SAD-u, Reiner nije podnio ni jednu jedinu tužbu, ni u Njemačkoj, ni u Kanadi, ni u SAD-u. Čudno, ali zašto? Podizati kolektivnu tužbu protiv cijele vraške udružene-zločinačke organizacije ima smisla jedino u bajci jer u stvarnosti ne postoji sudac koji će pročitati stotine ili tisuće stranica optužbi protiv doslovno cijelog političko-zdravstvenog vrha jedne države, a kamoli globalne elite, niti je sposoban razumjeti tisuće citiranih znanstvenih radova, a oboje su preduvjeti za pokretanje bilo kakvog postupka. U nekoj paralelnoj dimenziji i čudu da se takav proces i pokrene, trajao bi otprilike nekoliko tisućljeća sve dok se svi spinovi ne bi prestali okretati. Zar nije očito da oni u sjeni nikada ne bi započeli cijeli proces, a da nisu pripremili teren na svim bitnim instancama?

U konačnici, cijeli Nürnberg 2.0 sveo se na farsu unatoč tome što su ga mnogi podizali u nebesa. Od cijele knjige, ispred kamere su ostala dva slova, odvjetnik i kolegica mu u polumračnoj sobi. S druge strane na Zoom vezi nalazi se virtualna porota u egzilu i organi reda koji slušaju njihova izlaganja i izlaganja svjedoka, vješto izbjegavajući teške teme poput HAARP-a, elektromagnetskog zračenja i kemijskih tragova na nebu. Hapšenja će vrlo vjerojatno uskoro, stoga otvorite kokice! Dakle, uz dužno poštovanje, sve je to farsa koja je rasplamsala nadu masa, a ostavila figu.

Sa svjetlije strane, a kao nužna posljedica Fuellmichove pojave i pojave ostalih poznatih aktivista, neki su doista počeli shvaćati da iza svega postoji plan i program. Ako zbog ničeg drugog, i liječnicima i znanstvenicima i odvjetnicima se sukladno može reći hvala. Maksima koju ipak treba naglasiti jest da je glavna agenda sve vrijeme išla naprijed, a to je bilo moguće samo zato jer se kreće po šinama laži i poluistina.

Kako pristupiti rješavanju problema?

Pred pokretom otpora se nalazi kineski zid laži. U posljednje dvije godine, tisuće odvjetnika, doktora, znanstvenika, aktivista stalo je jedan pored drugog i započelo gurati zid. Pomaka u bitnome bilo nije. Bez obzira na napor, zid je ostao na mjestu, štoviše, postao je snažniji. Svaka apstraktna informacija ispaljena u njegovom smjeru povećavala ga je i dodatno  skamenjivala. Podjele i polarizacije postale su veće, a prostor za konstruktivan dijalog manji. Paralelno tome, takozvana antigrupa je u vlastitoj nemoći sve više i više počela propadati u bezdan fanatizma, ponavljajući i potencirajući jedne te iste poruke i u čudu se čudila kako se ništa ne mijenja. Sagledaju li se ti fenomeni objektivno, formira se jasna potreba za novim pristupima i taktikama jer se do sada većina odvijala prema točno očekivanom scenariju, službeno prezentiranom 2019. godine na Eventu 201.

Imajući u vidu sve to, možda bi ljudi dobre volje mogli sjahati s trojanskog konja izgrađenog od laži, poluistina i apstrakcija, možda bi mogli u ruke uzeti udarnog ovna u čijoj glavi i srcu je čista istina. Udari li se njime u zid laži, vrlo brzo će nastati pukotina kroz koju put vodi u svjetliju budućnost.

Zid se probija gdje je najtanji. U ovom kratkom pregledu jednoznačno je ukazano na činjenicu da virusa nema. Dokaza u prilog tome ima na pretek i nastanak dogme se može detaljno opisati od sredine 20. stoljeća do danas (Izvor). Jednom kada to bude jasno kao dan, odrasli čovjek će u mišljenju doživjeti isto što doživljava ptica kada zamahne krilima, slobodu. Vrlo brzo potom, liječnici i znanstvenici će predati pravnicima neoborive dokaze i oni će moći usmjeriti svoje napore na pojedince koji su iz koristoljublja širili laži i temeljem laži uspjeli sprovesti cijeli niz nečovječnih mjera. Konstruktivan početak bio bi odabrati nekoliko lokalnih šerifa koji se doslovno nude na pladnju i podići 300 tužbi, a ne izgubiti naredne dvije godine na pripremu jedne kolektivne tužbe koja će zauvijek ostati u ladici.

Znanstvenici i liječnici će na istom valu istine svoju pažnju moći usmjeriti na realne uzroke bolesti. Na fizičkoj razini prepoznat će sustavno trovanje čovječanstva čije bolesti hrane farmakološku zvijer, otkrit će toksine na mjestima gdje im je prije bilo zabranjeno tražiti i prestat će ubijati ljude protokolima. Postat će kristalno jasno da se u ljudskom tijelu ne množi virus već da se podiže koncentracija toksina, a što dovodi do niza komplikacija o kojima toliko toga znaju, ali ih ne mogu dohvatiti mišljenjem jer o stvarnim uzrocima ne znaju puno, ako išta. Vidite, toksini ne mogu biti zarazni, niti se mogu multiplicirati milijun puta jer su po definiciji neživi. Jedino imaginarni virusi imaju takvu nadnaravnu moć, unatoč tome što su po definiciji mrtvi. Kada bi naš organizam doista funkcionirao kako to zamišljaju virolozi i tvrde stručnjaci za mRNK cjepiva poput doktora Malonea, bilo bi dovoljno napisati mRNK uputu za sintezu hranjivih proteina umjesto šiljastih, inokulirati je i potom čovjek više ne bi trebao unositi većinu hrane jer bi tijelo počelo stvarati hranjive aminokiseline. Glad u svijetu postala bi stvar prošlosti barem na šest mjeseci do novog boostera, biznis sintetske hrane propao, a prateći Montagnierov recept ne bi više bilo ni HIV-a. Naravno da znanost to ne može, baš kao što ne može niti hakirati naša tijela i natjerati ih na proizvodnju šiljastih proteina.

Bez širenja pogleda van okvira dogmi, preživjet će samo vjerovanja da postoji virus gripe, a trovanje teškim metalima koje je direktan uzrok gripe ostat će pod crvenim tepihom. Sloboda će izumrijeti, a toksini zavladati. Trenutno znanost radi upravo s tim ciljem i biološki laboratoriji velikim dijelom služe toj svrsi.

Milijarde dolara ulažu se u razvoj sintetskih toksičnih spojeva, koji često pobjegnu iz laboratorija i nakon što uđu u tijelo, ovisno o koncentraciji, uzrokuju veće ili manje zdravstvene probleme. Ali ne radi se samo o biokemijskim otrovima već i paleti nano-čestica koje se svakodnevno razvijaju u vojnim laboratorijima i pronalaze svoju certificiranu primjenu u prehrambenoj i industriji ljepote, ali i solarnom menadžmentu dakle kontroli vremena. Mislite li da one nekako završe u ljudskom tijelu bez kontraindikacija? Unatoč svemu tome, mi i nadalje krivimo viruse, koji napadaju sa svih strana, isparavaju iz zemlje i padaju sa neba. Iz perspektive kreatora iluzije, virusi su savršeno opravdanje za sve vrste hranom, vodom ili nebom rasute toksine koje štete ukupnosti biosfere.

Slažete li se, nebo iznad nas sasvim sigurno ne izgleda kao što je izgledalo prije 30-40 godina? (Izvor) Zašto se neka neovisna znanost na fakultetima službeno ne pozabavi tonama aluminija, barija i stroncija koje avioni ostavljaju za sobom jer sasvim sigurno ne pomažu zdravlju živih bića?! To barem ne bi trebalo biti teško provjeriti jer je geoinžinjering dio službene politike (Izvor), a nju je navodno dopušteno preispitati u saboru ili laboratoriju. Usput ne bi bilo loše provjeriti i što su govorili u MORH-u kada su istraživali vojne otrove i razne paučine ispale iz torbi zrakoplova u preletu tijekom ratnih godina i zašto su napisali „poremećaji proizašli nakon izlaganja tim noksama [uzročnicima bolesti] nerijetko se teško determiniraju, dijagnosticiraju i liječe“. (Izvor)

Nadalje, tu je cijeli niz elektromagnetskog zračenja koje na stanično tkivo ima identičan efekt kao i toksini, po definiciji su toksična. Tvrdnja je znanstveno dokazana više tisuća puta. Kada je tijelo izloženo stalnom, pulsirajućem šoku, u blažem obliku dolazi do umora, pada koncentracije, a u gorem dolazi do raspada staničnog tkiva, vrlo često respiratornih sindroma, karcinoma. Dobar službeni primjer je „moskovski signal“ (Izvor) Čak i bez toga da po nama netko sije toksine, sintetskog ili biološkog porijekla ili u nas uštrcava toksine iglama, dio fenomena zaraze se može objasniti upravo izloženošću elektromagnetskom zračenju. Ako je zdrava grupa ljudi, poput one na Antartici ili na brodu, izložena takvom zračenju, dio će sasvim sigurno razviti simptome bolesti jer se njihova tijela ne mogu boriti s elektromagnetskim virusom. Realnije tumačenje tog fenomena bilo bi: svi su bili otrovani zračenjem. Standardno iluzorno tumačenje: jedan je bio kliconoša, prokrijumčario virus ispod radara i zarazio ostale, ali se veći dio grupe obranio jer imaše snažniji imunološki sustav koji je rastavio virus na proste faktore i tako je rođeno još jedno malo krdo imuniteta.

Na kraju, a zapravo najvažnije od svega, dolazimo i do nefizičkih uzroka bolesti. Strahovi, laži, nervoze i pogrešna uvjerenja dugoročno imaju čak i destruktivnije djelovanje na opće zdravstveno stanje, ali i na našu kulturu, međuljudske odnose, sustave vrijednosti i osjetila za istinu.

Bez obzira iz kojeg kuta se promatra današnja situacija u svijetu, uvijek se sve svodi na pojedinca koji mora promijeniti sebe jer svijetom trenutno upravlja kompromitirana dekadentna klika. Takav svijet će ići svojim destruktivnim putom tako dugo dok se ne podigne realni otpor. Stoga je i ovaj tekst, kao i svaki do sada, bio pisan tebi, čitatelju. Nitko ne može razmišljati umjesto tebe. Može ti se jedino dati gotov obrazac, ali u tome tebe nema. A baš si Ti potreban, nezamjenjiv u nastojanju dobra u zaustavljanju zlog eksperimenta nad čovječanstvom. Počni misliti i spoznaj istinu. Jedino istina oslobađa.