Vitamin C i askorbinska kiselina nisu ista stvar

Često o mnogim stvarima razmišljamo kao o izoliranim značajkama, bilo da se radi o prehrani, medicini ili čak o tome kako djelujemo u odnosu na okoliš u kojem živimo, uvjereni smo da složene strukture i procese možemo razumjeti razumijevanjem pojedinih dijelova.

Ovo uvjerenje dovelo je do ogromne količine zbrke, neuspjelih lijekova i loše prehrambene prakse. Klasičan primjer ove zbrke je osteoporoza, progresivno smanjenje gustoće kostiju koje stvara rizik od prijeloma. Ovo se stanje dugo liječilo dodatkom kalcija.

Međutim, jednostavno dodavanje ovog minerala može dovesti do odlaganja kalcija na pogrešnom mjestu, poput zglobova (što dovodi do osteoartritisa) i krvnih žila (što dovodi do ateroskleroze). Kalcij ima nekoliko čimbenika koji su mu potrebni za pravilno funkcioniranje u tijelu, poput vitamina D, vitamina K2 i magnezija, zajedno sa zasićenim masnoćama i tjelovježbom. Bez ovih ko-faktora, dio kalcija završi na pogrešnom mjestu. Ovaj primjer jasno ukazuje na logičnu zabludu kod mišljenja kako se zdravstveni problem može popraviti dopunjavanjem jednog prehrambenog faktora.

U nekim slučajevima naša razina nerazumijevanja ide i dalje. Ne samo što mislimo da i vitamin C djeluje samostalno, naučili smo i da se vitamin C smatra sinonimom za askorbinsku kiselinu. Izgleda kako su obje tvrdnje netočne.

Prvo, vitamin C ne djeluje sam. Za funkcioniranje i sprečavanje njezinog propadanja potrebni su i drugi faktori. Najpoznatiji od njih je vitamin P (koristi se stariji naziv), koji  označava grupu vodotopljivih polifenola poznatih i kao flavonoidi (moderni naziv). Ovi važni spojevi nalaze se u različitom stupnju u velikom broju voća i povrća.

Drugo, askorbinska kiselina nije cjelovitost vitamina C, već se može opisati kao “antioksidantni omotač” koji nastaje zajedno s ostalim dijelovima vitamina C: flavonoidi, rutin, enzim tirozinaza i nekoliko drugih faktora koji blagotvorno djeluju na krv i kapacitet crvenih krvnih stanica. Najbolje je ne razmišljati o vitaminima kao o “stvarima”, već o “aktivnosti”, koja zahtijeva interakciju mnogih dijelova kako bi funkcionirala.

Askorbinska kiselina koja se dodaje prerađenoj hrani samo je askorbinska kiselina – ona je lišena svih faktora vitamina C  koji se istovremeno pojavljuju. Uzgred, sintetička askorbinska kiselina proizvodi se iz glukoze u pet koraka, koristeći bilo aceton ili genetski modificirani mikrob kao dio postupka.

Vitamin C je presudan za održavanje zdravlja našeg tijela. Potreban je za stvaranje kolagena i sanaciju rana. Potreban je za jake stijenke krvnih žila, laktaciju i rad nadbubrežne žlijezde. Važan je antioksidans, koji štiti stanične tekućine od oštećenja slobodnih radikala.

Nadalje, opskrbljuje vitamin E elektronima (vitamin E štiti stanične membrane od oštećenja slobodnih radikala) i neutralizira pozitivan naboj na toksičnim teškim metalima, što u konačnici pomaže tijelu da ih izluči. Mogli bismo nastaviti jer je vitamin C potreban za preko 300 metaboličkih funkcija u tijelu. Konzumiranje prirodnog oblika (tj. Oblika koji se nalazi u svježoj hrani) je najpovoljniji način za unošenje ovog vitamina u organizam.

Ipak, dodatno smo zavedeni smatrajući naranče i druge agrume izvrsnim izvorima vitamina C. Iako agrumi sadrže vitamin C, postoji mnogo izvora koji su čak i značajno veći i bolji izvor od agruma. Na primjer, divlji šipak sadrži 10-100 puta veću količinu vitamina C od naranči (ovisno o ispitivanoj vrsti).

Tijekom vegetacijske sezone postoji niz drugih divljih biljaka koje sadrže više vitamina C nego naranče, uključujući ribizlu i koprivu, borovnice, jagode i mnogo zelenila. Čak i tijekom zimske sezone, nekoliko zimzelenih stabala daje visoke količine vitamina C, uključujući lišće bijelog bora, lišće bijelog cedra, crvena smreka, unutarnju koru bijelog bora (navedeno u uzlaznom redoslijedu udjela vitamina C, a sve se to lako koristi kao materijal za pravljenje čaja). Isto tako, neka nekuhana životinjska hrana, poput jetre, bubrega i nadbubrežne žlijezde, služi kao izvor vitamina C.

Iako europski istraživači i kolonisti imaju dugu povijest suočavanja s nedostatkom vitamina C (skorbut), ovaj je vitamin uvijek prisutan u krajoliku i jednostavno se može uključiti u prehranu. Oslanjanje na sintetički vitamin C ne pruža puni spektar zdravstvenih koristi koje se nalaze u prirodnom vitaminu C i propušta točku da vitamini ne djeluju sami, već u kombinaciji s mineralima, makronutrijentima, raznim spojevima i drugim vitaminima. Sasvim je moguće živjeti u regiji koja doživljava hladne zime i nikad se ne oslaniti na uvoz ploda iz toplije klime kako bi stekli potrebni vitamin C.