Ako ne mislite da su cjepiva jedno od velikih dostignuća zapadne civilizacije, samo se prošećite grobljem iz 19. stoljeća i svjedočite stvarnosti čovječanstva prije osmišljavanja istih. Međutim, cjepivo protiv COVID-a nije tradicionalno cjepivo. Točnije, to je veliki eksperiment koji može imati velike negativne posljedice i koje naše institucije ipak pokušavaju učiniti obveznim.
U pred-etičkim danima 1796. Edwin Jenner je 8-godišnjeg Jamesa Phippsa cijepio protiv kravlje boginje, naslutivši da su krave rijetko patile od pošasti velikih boginja koje su mučile čovjeka još od antike. Kasnije je dječaka cijepio velikim boginjama, a njegova slutnja je potvrđena. Od tada, cijepljenje je bilo nešto itekako poželjno, mada ne bez značajnih iznimaka, uključujući Incident s Cutterom, gdje je 200.000 djece primilo živi poliovirus. Nažalost, nova mRNK cjepiva mogla bi se pokazati još jednom značajnom iznimkom.
Nije da su mRNK cjepiva inherentno loša. Nisu. Zapravo, ona su izvanredno postignuće u molekularnoj biologiji. Međutim, da nema masovne cenzure, bilo bi zapanjujuće jasno da su cjepiva protiv COVID-a uzrokovala neprihvatljivu razinu nuspojava, što je pogotovo primjetno kod virusa koji ima postotak smrtnosti od samo 0,5 %.
Postoji razlog zašto odobrenje novog cjepiva obično traje desetljeće ili više. Imunološki sustav je kompliciran, vrlo različit među pojedincima i u osjetljivoj ravnoteži. Pojedinci s oslabljenim imunološkim sustavom mogu podleći bilo kojem mikrobu, ali jednako je poražavajući i preaktivan imunološki sustav koji može uzrokovati autoimune bolesti, uključujući smrtonosni Guillain-Barréov sindrom, koji je FDA tiho objavila na svojoj web stranici povezan s cjepivom Janssen. Ne treba čuditi da cjepiva mogu izazvati nuspojave, jer svojim dizajnom mijenjaju tu osjetljivu ravnotežu.
Zato je rigorozno ispitivanje ključno za svako cjepivo, pa čak i tada svaki pojedinac mora odmjeriti rizike u odnosu na koristi, baš kao što bi to učinio za bilo koji odobreni medicinski tretman. No, cjepiva protiv COVID-a nisu odobrena, a postoje posebni zakoni koji reguliraju neodobrena cjepiva, koji zahtijevaju:
Argument koji kaže da ne može postojati zakonski temelj za prisilno cijepljenje. Mogućnost odbijanja nije takva mogućnost ako “posljedica” zahtijeva žrtvu vašeg prvorođenca. Kad god se ovakva pitanja nađu u kontradikciji, sudovi su dužni „tumačiti na način koji ih čini kompatibilnima, a ne kontradiktornima“. Ovdje se “posljedice” moraju čitati kao medicinske “posljedice” neuzimanja eksperimentalnog liječenja, a ne proizvoljne “posljedice”, koje javni ili privatni akteri nameću i potkopavaju vaše pravo na odbijanje.
Fauci je bio zauzet neobavještavanjem Amerikanaca o njihovim mogućnostima. Umjesto toga, on navodi da bi „trebalo biti više“ nametanja obaveznog cijepljenja, a da su svi koji se usprotive „opasni i ekstremni“. Dok svijet izvješćuje o zapanjujućim koristima od Ivermektina, “Ivermektin uništava 97 posto slučajeva u Delhiju”, svako njegovo spominjanje u Americi označeno je kao pogrešna informacija.
Jen Psaki, koja ne zna ništa o saveznom zakonu ili Prvom amandmanu, priznaje da se vlada udružila s društvenim medijima kako bi cenzurirala govor: “Označavamo problematične objave na Facebook koje šire dezinformacije”. Uz to, “Bijela kuća je predložila robusne strategije provedbe.” Rade prilično dobar posao jer je Satoshi Omura, dobitnik Nobelove nagrade za svoj rad na Ivermektinu, cenzuriran s YouTubea, jer se usudio govoriti o svome radu.
Što je još gore, ta cjepiva nisu samo eksperimentalna; mRNK cjepiva radikalni su odmak od tradicionalnih cjepiva. Svako cjepivo koje je stiglo na tržište s odobrenjem za hitnu uporabu nazvalo bi se eksperimentalno; je li cjepivima protiv COVID-a uistinu potrebna alarmantnija oznaka, recimo, da su “super” eksperimentalna?
Mehanizmi običnog cjepiva relativno su jednostavni. Virus je oslabljen pa više ne može uzrokovati bolest, ali vaš imunološki sustav i dalje reagira. Nakon injekcije, tjelesne stanice koje prezentiraju antigene (APC-ovi) zahvaćaju oslabljeni virus, apsorbiraju ga i predstavljaju fragmente (antigene) na kompleksu MHCII na staničnoj membrani. Ne radi se o običnom tkivu, samo o AP-ovima. Kad pomoćne T-stanice vašeg tijela prepoznaju antigen, složena kaskada imunoloških interakcija aktivira B-stanice da neutralizirajuća antitijela učine vrlo specifičnim za antigen. Neke od B i T-stanica pretvaraju se u memorijske stanice, pa sljedeći put kad se nađe isti virus, odgovor može biti mnogo snažniji i brži.
Nasuprot tome, nema ništa jednostavno u vezi sa “super” eksperimentalnim mRNK cjepivima. Umjesto oslabljenog virusa, nova cjepiva omotavaju mRNK-1273 (modificiranu verziju vlastitih genetskih uputa virusa za proizvodnju šiljastog proteina, proteina odgovornog za ulazak virusa u stanicu) s fosfolipidima, koji se sami sastavljaju u nanočestice (mRNK) -LNP) s mogućnošću ulaska u stanice. Važno je napomenuti da je mRNK-LNP dizajnirana tako da prvenstveno cilja APC-ove. Kad uđe, mRNK koristi vlastite strojeve stanica za proizvodnju šiljastih bjelančevina. APC upija šiljaste bjelančevine i predstavlja ga onakvog kakav je i bio. Što bi moglo poći po zlu?
Ciljanje mRNK-LNP na APC je u povojima. Većina ispitivanja obavljena je in vitro, ali studije su otkrile malu korelaciju s in vivo rezultatima. In vivo studija pokazala je da je ovo ciljanje samo 66 % učinkovito, pa se puna trećina mRNK-LNP završava u običnom tkivu. Posljedice su vrlo značajne, jer se imunološki odgovor u običnoj stanici potpuno razlikuje od APC -a.
Kad je obična stanica zaražena, ona na sličan način prevodi mRNK u šiljastu bjelančevinu, usitni je, ali prikazuje na MHCI-kompleksu. MHCI, za razliku od MHCII, veže i aktivira citotoksične T-stanice (TC) koje oslobađaju kemikalije za uništavanje stanice. Nadalje, antigen na MHCI veže se na antitijela, koja cirkuliraju nakon prvog snimanja, što pokreće sustav komplementa za destabilizaciju stanične membrane sve dok osmoski tlak ne izazove njezino pucanje. Rezultat je da se tisuće šiljastih bjelančevina proizvedenih iznutra izlijevaju i slobodno mogu ući u druge stanice. Kad uđu, stanica će učiniti isto, usitniti je, prezentirati i čekati smrt uzrokovanu TC-om i komplementom, što znači dodatno oštećenje stanica.
Studije su pokazale da same šiljaste bjelančevine sadrže neurotoksične učinke izvan stanice, kao i to da izazivaju zgrušavanje u krvotoku. Upotreba takvih bjelančevina za antigen je ono što jedan istraživač naziva “velikom grješkom”. Postoje dokazi da šiljaste bjelančevine ne samo da prelaze krvno-moždanu barijeru, već ju također preferirano apsorbira ACE2 tkivo uključujući srce, bubrege, jajnike i arterije.
U tradicionalnom cjepivu doza je doza, ali ovdje doza ovisi o visoko promjenjivom staničnom preuzimanju mRNK-LNP, mehanizmima translacije iz mRNK u šiljastu bjelančevinu i trajanju mRNK-LNP. Obična mRNK ima poluživot od samo nekoliko minuta u stanici, a za to vrijeme mRNK može napraviti 10 do 100 šiljastih bjelančevina. No, mRNK-1273 je značajno izmijenjena kako bi opstala u tijelu 8-10 sati i imala 10 puta povećanje translatabilnosti. Ovisno o pojedincu, doza proizvedenih šiljastih bjelančevina može biti iznimno visoka.
Ne bi trebalo biti čudo što CDC-ova stranica VAERS izvješćuje o preko 1000 slučajeva miokarditisa, 600 pobačaja, 15.000 alergijskih reakcija i 5.000 smrtnih slučajeva. Čudo je zašto se vlade ilegalno dogovaraju s velikim tehnoloških kompanijama kako bi spriječile iznošenje vijesti o tome.
Ti problemi nisu nepremostivi i bez sumnje će se poboljšati. Jednostavna promjena poput modificiranja mRNK tako da izrazi samo dio šiljastih bjelančevina mogla bi dramatično smanjiti nuspojave. Ipak, čak i sada, za starije dobne skupine u kojima je bolest daleko smrtonosnija, još uvijek nude prednosti koje mogu nadmašiti rizike.
Međutim, za zdravu djecu i mlade odrasle osobe, kao i oporavak od COVID-a, gdje nema gotovo nikakvog rizika od smrti i samo je mala šansa za hospitalizaciju, promicanje ovih “super” eksperimentalnih i potencijalno smrtonosnih cjepiva u njihovom sadašnjem obliku sve je samo ne pozitivno.
Autor: Huck Davenport
pa zar nisu rizicne za starije od 65?
Nikad ova civilizacija nije bila gluplja i manje pamtila svoju prošlost što u zadnjih 100 godina ,toliko puno događaja kojima je jedini cilj bio samouništenje.
Tzv nauka je usmjerena u totalno krivom pravcu .
Mi smo kreacija koju ovakva nauka uništava u svakom pogledu.
Ovaj eksperiment je na žalost presudan jer nema mogućnosti povratka jer se većina cijepila tako da preostaje da vidimo šta će naš Kreator uraditi po ovim pitanju ,misli da je i glavni cilj vlasnika eksperimenta bio izazivanje reakcije našeg Kreatora.
“Od tada, cijepljenje je bilo nešto itekako poželjno, mada ne bez značajnih iznimaka” Cijepljenje je metoda koja je dogmatski uzdignuta na pijedestal slave bez ikakvih matematičkih dokaza. Nije to ni čudo s obzirom da su svećenici u bijelim kutama pod palicom dirigenta Rockefeller instituta promicali tu dogmu preko stotinu godina. Slava koja pripada porastu standarda u vidu bolje higijene ( obično pranje ruku vodom i sapunima) i sanitarnih uvjeta ( septička jama, wc školjka) , boljih stambenih uvjeta (manje prehlada) boljih prehrambenih uvjeta (više mesa, žitarica, povrća i voća zato jer su ljudi radili nasipe i bilo manje poplava koje su odnosili žetve ) , dolasku npr frižidera u veliki broj domova, te proširenje i primjena znanja o biljnim pripravcima su faktori koji su iskorjenili smrti banalnim razbolijevanjima. Ako su cjepiva tako dobra kako to da još uvijek imamo svake godine 8 milijuna oboljelih od tuberkoloze i1, 5 milijun umrlih,… Čitaj više »
Nemam pojma sta to gore pise, moze neko da objasni normalnim jezikom hvala
Da dopunimo tekst koji govori da su vakcine zapravo korisne, James Phipps, revakcinisan je nekoliko puta i umro je u 20oj godini. Jennerov sin, koji je takodjer vakcinisan nekoliko puta, umro je u 21oj godini. Oba smrtna slucaja prouzrokovana su tuberkulozom, stanjem koje su neki istrazivaci povezali s valcinom protiv variole. Kako se laze, prodjes na mostu padnes na cupriji. Nema dobre vakcine.
Autor nije čuo za Andriju Štampara.
‘Ako ne mislite da su cjepiva jedno od velikih dostignuća zapadne civilizacije, samo se prošećite grobljem iz 19. stoljeća i svjedočite stvarnosti čovječanstva prije osmišljavanja istih.’ Dragi Samire, vrijedi i ova rečenica – Ako ne mislite da su cjepiva jedno od velikih dostignuća zapadne civilizacije, samo se prošećite grobljem od 1941-1946 i svjedočite stvarnosti čovječanstva prije osmišljavanja istih. Karikiram, ali shvatit ćeš zašto – o uzrocima umiranja u navedenim periodima bi se dalo raspravljat. Htjedoh reć – ne valja ti argument. Također, moglo bi se i ovo reć – Ako ne mislite da su cjepiva jedno od velikih dostignuća zapadne civilizacije, samo se prisjetite broja autistične djece iz 19. stoljeća, pa broja autističnih amerikanaca iz 21. stoljeća i svjedočite stvarnosti čovječanstva prije osmišljavanja istih. Ukratko, autizam se povećao 100 puta. Da li je i to zasluga cjepiva? Dalo bi se raspravljat. Ništa ne prihvaćaj zdravo za gotovo. O svemu vezanom… Čitaj više »
Jel moze neko da objasno ovo gore, nismo svi ovde doktori i znanstvenici!
zna li itko, je li koja cijepljena cura uspjela zatrudnit?
Ne znam tko je ovaj Huck Davenport ali mi se čini još jedan od onih koji bi htio u isto vrijeme stisnuti i prdnuti. Jasno mu je da sa cjepivima općenito, a pogotovo sa ovim eksperimentalnim tvarima koje i nisu cjepiva mnogo toga ne štima, ali ne usudi se jasno to reći da valjda ne bi ispao “antivakser” što na Zapadu izgleda postaje stigma gotovo u rangu “rasista”. Prije svega nisu cjepiva ta koja su dala najveći doprinos prorjeđivanju pa i nestajanju mnogih bolesti koje su prije još samo stotinjak godina harale među ljudima. znatno prije masovne implementacije cjepiva brojne su nekad smrtonosne bolesti bile gotovo istrebljene ili prorjeđene za red veličina. Najveće zasluge za to imaju poboljšanje higijenskih uvjeta zbog uvođenja vodovoda i kanalizacije. Pojava cjepiva imala je relativno mali utjecaj na taj pad oboljelih. Nadalje, kad bi cjepiva, pa i ona klasična sadržavala samo oslabljene patogene, ona bi… Čitaj više »
Zli pokus.
cjepiva nisu nikakva “dostignuća” zapadne civilizacije — u 19. st. nije bilo masovnih bolesti kao u 20, 21. st… čiji je uzrok strmoglavi pad opšte otpornosti, psiho-fizičke, današnjih biftekoždera, ljubitelja sporta i tipkanja po telefonima, darvinističko-marksističkih materijalista…