WHO priznao da PCR ne mjeri zaraznost

WHO je 20. 1. 2021. izdao obavijest o korištenju PCR tehnologije u detekciji SARS-CoV-2 u kojoj je uvijeno priznao da ta tehnologija uopće ne detektira zaraženost. Tu obavijest možete vidjeti na sljedećoj poveznici

https://www.who.int/news/item/20-01-2021-who-information-notice-for-ivd-users-2020-05#.YAqPMRUHgfY

Tekst u kojemu  je to priznanje je slijedeći:“ WHO reminds IVD users that disease prevalence alters the predictive value of test results; as disease prevalence decreases, the risk of false positive increases (2). This means that the probability that a person who has a positive result (SARS-CoV-2 detected) is truly infected with SARS-CoV-2 decreases as prevalence decreases, irrespective of the claimed specificity.”

Prijevod bi bio sijedeći: WHO podsjeća IVD (eng. In Vitro Diagnostic Medical Device) korisnike da RASPROSTANJENOST mijenja PREDIKTIVNU vrijednost rezultata testa; kako se rasprostranjenost smanjuje, rizik od lažno pozitivnih rezultata se povećava. To znači da se vjerojatnost zaraženosti svakoga sa SARS-CoV-2 pozitivnim rezultatom smanjuje sa smanjenjem rasprostranjenosti virusa neovisno o tvrdnji da je test specifičan.

Za one koji nisu tehničke struke pa u ovome ne primjećuju priznanje da test ne detektira zaraznost, na dva ću primjera ilustrirati što je ovdje WHO rekao.

Recimo, imate pun silos žita i pakirate ga u vreće od 50 kg. Ako vaša vaga mjeri težinu žita, onda njezina izmjera neće ovisiti o RASPROSTRANJENOSTI žita u vašoj regiji ili u cijeloj Hrvatskoj odnosno bilo koja količina žita u regiji/Hrvatskoj, neovisno o tome je li ona maksimalna, srednja ili minimalna, neće utjecati na mjerenje vage.

Pogledajte, dakle, WHO vam je u ovome tekstu poručio da je u slučaju PCR-a to upravo suprotno tj. da rezultati PCR-a ovise o RASPROSTRANJNOSTI virusa u regiji. S obzirom na to da bi za vagu koja pokazuje različitu vrijednost mase za isti uzorak u ovisnosti o količini žita u regiji rekli da ne mjeri dobro masu, tako i PCR koji pokazuje različitu vrijednosti za isti uzorak u ovisnosti o rasprostranjenosti virusa treba reći da ispravno ne mjeri bolest.

Ilustrirajmo to na primjeru koji će još bolje prikazati proceduru HZJZ-a u određivanju „broja slučajeva“. Na primjer, prošli ste naplatne kućice i nalazite se na autoputu. Policija je odlučila, bez ikakvog dokaza, da 15 % vozača na autocesti vozi brzinom većom od maksimalno dopuštene (proizvođač, WHO, ministarstvo odlučuje bez ikakvog dokaza da određen broj ciklusa PCR-a određuje broj „zaraženih“ ili „slučaja“). Policija je odlučila na ulasku u benzinske stanice na autoputu mjeriti temperaturu poklopca motora motornih vozila. Nakon perioda testiranja zaključili su da 15 % vozila ima temperaturu poklopca motora jednaku ili veću od 45°C (proizvođač, WHO, i ministarstvo odredilo broj ciklusa PCR umnažanja, Ct broj) te su odlučili proglasiti da su vozači kojima poklopac motora ima temperaturu veću od 45 °C vozili većom brzinom od maksimalno dopuštene na autoputu (epidemiolozi odlučili proglasiti „slučajevima“, „zaraznima“ one koje dostignu određenu vrijednost prije 35.-og ciklusa PCR-a).

Nameće se pitanje zašto policija ne mjeri brzinu automobila radarima na autocesti (zašto liječnici po simptomima ne određuju tko je bolestan) kao što je bila praksa sve vrijeme do 2020. Policija na to odgovara da moraju mjeriti brzinu na benzinskim postajama (epidemiolozi raditi PCR testove) jer bi se u protivnom navika brze vožnje (broj oboljelih) toliko proširila među vozačima da bi to prekoračilo maksimalne kapacitete mjerenja radarima (prekoračili bi se maksimalni kapaciteti bolnica). Zbog puno vozača koji voze preko ograničenja (zbog puno zaraženih), s ciljem smanjenja broja nesreća i posljedično tome smanjenja broja umrlih na cestama (broj umrlih sa COVIDOM-19), policija je odlučila ograničiti broj ljudi koji smije prometovati autocestom (epidemiolozi odlučili zatvoriti granice država i županija).

Usput recimo još da samo 2 % automobila (PCR pozitvni) posjeti benzinsku stanicu dok 98 % njih bez ikakve kontrole nastavi ići autocestom (serološki test pokazao da Hrvatski epidemiolozi nisu uopće registrirali 98 % onih koji su preboljeli COVID 19).

Na to bi vozači vjerojatno rekli policiji da prestanu bulazniti, da nikakvo ograničenje broja vozila ne dolazi u obzir i neka se bolje organiziraju. Isto tako ne bi dozvolili niti da se po temperaturi poklopca motora (PCR testa) određuje tko je prekoračio maksimalnu dopuštenu brzinu (tko je zarazan/bolestan) te da isto određuju dugogodišnjom prokušanom metodom; radarom (određivanjem simptoma kod liječnika). Ako bi građani to rekli policiji, zašto to sada ne kažu medicinskim radnicima?

No ni to nije sve. Podsjetimo, WHO obavještava IVD korisnike da broj lažno pozitivnih PCR rezultata raste u skladu sa smanjenjem raširenosti virusa. Kako IVD korisnici tu informaciju mogu iskoristiti? Objasnimo to na primjeru s vagom i radarom. Kalibracijom vage saznajemo koliko iznosi maksimalna pogreška mjerenja u cijelom mjernom intervalu. Recimo stoga da znate da mjerena vrijednost od 50g ima pogrešku od 0.05 g, a da vrijednost od 1 kg ima pogrešku od primjerice 1g.

Slično i kod radara. Za svaku je izmjerenu brzinu poznato koliko iznosi maksimalna pogreška mjerenja. A što je s PCR testom? Kod njega to nije poznato jer on ne mjeri niti zaraznost niti bolest, za razliku od vage koja mjeri masu, ili radara koji mjeri brzinu.

Kada bi PCR mjerio bolest/zaraznost, onda bi se moglo odrediti i koliko ima lažno pozitivnih i lažno negativnih rezultata, i ti rezultati ne bi ovisili niti o jednom parametru izvan PCR uređaja. S obzirom da to nije slučaj, WHO još uvijek nije sposoban reći koliko PCR ima lažno pozitivnih, a koliko lažno negativnih rezultata, niti će ikada biti. PCR postupak se ne bi trebao koristiti u službi gatanja je li netko bolestan ili nije. To je puno puta rekao i izumitelj PCR postupka Kary Mullis.

Ako WHO ne zna korisnicima reći koliko ima lažno pozitivnih, a koliko lažno negativnih rezultata, što ustvari s onom gore navedenom obavijesti  želi poručiti IVD korisnicima? Želi poručiti da je u 2020. dana uputa da se podesi „test“ s ciljem da daje puno pozitivnih rezultata, te da je sada vrijeme da ga korigiraju kako bi davao manje pozitivnih rezultata. Koliko manje? To WHO ne može reći jer taj test ne govori ništa niti o bolesti niti o zarazi, pa neka korisnici o tome sami odluče. Između ostaloga, ovu obavijest WHO ne piše zbog korisnika i s ciljem da  njima išta pojasni, već da bi sebe pokušao zaštititi.

Za kraj prokomentirajmo i ovu rečenicu:“ Most PCR assays are indicated as an aid for diagnosis, therefore, health care providers must consider any result in combination with timing of sampling, specimen type, assay specifics, clinical observations, patient history, confirmed status of any contacts, and epidemiological information.”

Prijevod: Većina PCR setova indicirani su kao POMOĆ u dijagnostici, stoga pružatelji zdravstvene usluge MORAJU uzeti u obzir bilo koji rezultat u kombinaciji s vremenom uzimanja uzorka, vrstom uzorka, specifičnosti testa, KLINIČKIM promatranjem, POVIJEŠĆU bolesti, POTVRĐENIM statusom bilo kojeg kontakta i epidemiološkim informacijama.

Jako čudno s obzirom na to da u Hrvatskoj u većini slučajeva do 10. mjeseca 2020. PCR set nije bio pomoć u dijagnostici, već JEDINO sredstvo za dijagnostiku, i onaj tko je bio pozitivan je bez ikakvog pregleda liječnik, i to često direktno od samih epidemiologa, proglašen „slučajem“ i određen mu je dvotjedni ili 10-dnevni pritvor.

No sporna obavijest WHO-a otvara još i važnije pitanje. PCR je korišten za „detekciju“ svih pandemijskih bolesti još od AIDS-a nadalje. Ako PCR ne detektira bolest, jesu li i u prijašnjim pandemijama bezrazložno zatvarani zdravi ljudi? Pogledajte što o tome misli nobelovac i izumitelj PCR postupka:

I za kraj ostaje najvažnije pitanje: hoćete li dopustiti da vam u budućnosti opet podvale epidemiju PCR testova pod epidemiju neke nove zaraze, a vas ponovo zatvore? Zapravo, hoćete li dopustiti da se sami zatvorite, jer čim dopustite da vas zaplaše, već ste sami sebe zatvorili…