Zašto biljna ulja nisu dobra za naše zdravlje?

Stručnjaci su predstavili nekoliko prehrambenih krivaca kao moguća objašnjenja za brzo rastuće stope hroničnih bolesti u industrijalizovanim zemljama, uključujući i šećer. Međutim, jedna najčešće konzumirana namirnica koja se nalazi u milionima dijeta dobila je iznenađujuće malo pažnje – BILJNO ULJE.

Suprotno onome što nam je rečeno, ulja industrijskih biljaka poput ulja soje, uljane repice i kukuruznog ulja nisu „zdrava za srce“ niti su na drugi način korisna za naše tijelo i mozak; u stvari, puno istraživanja pokazuje nam da nas ova ulja čine bolesnima. Čitajte dalje kako biste saznali o istoriji industrije biljnog ulja, štetnim posljedicama upotrebe ovih ulja i koje dijetalne masti umjesto toga treba da jedete.

Šta su biljna ulja?

Za razliku od tradicionalnih masti kao što su maslinovo ulje, svinjska i druge životinjske masti, biljna ulja su posljednji dodatak ljudskoj ishrani.

U stvari, ova visoko prerađena ulja ekstrahovana iz soje, kukuruza, uljane repice (izvor ulja kanola), pamučnog sjemena i sjemena šafrana, uvedena su u američku ishranu tek početkom 1900-ih. Kako su, dakle, ta ulja zauzela tako uticajan položaj ne samo u standardnoj američkoj ishrani već i u „zapadnjačkim“ ishranama širom svijeta?

Priča je zaista čudna

Ulja industrijskih biljaka prvobitno su korištena u procesu izrade sapuna. Pa kako su se ovi industrijski nusprodukti našli na našim tanjirima?

U 1870, dva proizvođača sapuna – Villiam Procter i James Gamble – odlučili su da zajedno započnu posao. Iako je sapun u prošlosti pravljen od kalorične svinjske masti, Procter i Gamble su bili inovativni par i odlučili su da stvore novu vrstu sapuna iz biljnih ulja. Otprilike u isto vrijeme, kada je nafta otkrivena u Pensilvaniji, izbačeno je ulje pamučnog sjemena, koje se dugo koristilo za osvetljenje i kao izvor goriva. Ulje pamučnog sjemena prebačeno je u status “toksičnog otpada” sve dok preduzetni Procter & Gamble nisu shvatili da bi se svo to neželjeno ulje moglo koristiti za proizvodnju sapuna. Ulje se hemijski može izmjeniti procesom nazvanim „hidrogenacija“ da bi se pretvorilo u čvrstu masnoću za kuvanje koja nalikuje masti. Tako je ulje koje je ranije klasifikovano kao „toksični otpad“ postalo sastavni dio američke ishrane. Tada je margarin predstavljen na tržištu početkom 1900-ih.

Ubrzo su usljedila druga biljna ulja. Soja je u SAD uvedena 1930-ih, a 1950-ih je postala najpopularnije biljno ulje u zemlji. Ubrzo nakon toga usljedila su ulja kanole i kukuruza. Niske cijene ovih ulja za kuvanje u kombinaciji sa strateškim marketingom od strane proizvođača ulja, učinile su ih veoma popularnim u američkim kuhinjama.

Kako se prave biljna ulja?

Opšti postupak koji se koristi za stvaranje biljnog ulja je sve samo ne prirodan. Ulja ekstrahovana iz soje, kukuruza, sjemenki pamuka i uljane repice moraju se rafinirati, izbijeliti i dezodorisati prije nego što budu pogodna za ljudsku upotrebu.

1. Prvo, sjeme se sakuplja iz biljaka soje, kukuruza, pamuka i uljane repice.
2. Zatim se sjeme zagrijava na ekstremno visokim temperaturama; to uzrokuje da nezasićene masne kiseline u sjemenima oksidiraju, stvarajući nusprodukte štetne za zdravlje ljudi i životinja.
3. Sjeme se zatim obrađuje rastvaračem na bazi petroleja, poput heksana, kako bi se maksimizirala količina ulja izvučenog iz njih.
4. Zatim, proizvođači ulja iz industrijskih biljaka koriste hemijske supstance za dezodorizaciju ulja koja imaju veoma težak miris kada su ekstrahovana. Procesom dezodorizacije nastaju trans masti, za koje se zna da su vrlo štetne za ljudsko zdravlje.
5. Konačno, dodaje se više hemikalija za poboljšanje boje ovih ulja.

Sveukupno, industrijska prerada biljnog ulja stvara energetski gusto, hranjivo ulje koje sadrži hemijske ostatke, trans masti i oksidovane nusprodukte.

Od toksičnog otpada do „zdravo za srce“: istorija biljnih ulja

Kako su ova ulja prešla iz klasifikacije “toksični otpad” do slavnog naziva “zdravo za srce“? Priča uključuje skandaloznu kombinaciju donacija medicinskih organizacija, sumnjiva naučna istraživanja i neutemeljene tvrdnje o marketingu.

Krajem četrdesetih godina prošlog vijeka mala grupa kardiologa koji su bili članovi pomalo novog američkog udruženja za srce dobila je donaciju u iznosu od 1,5 miliona dolara od kompanije Procter & Gamble; zahvaljujući ovoj velikodušnoj infuziji novca ovo udruženje je sada imalo dovoljno finansijskih sredstava da poveća svoj nacionalni profil kao ljekarska organizacija posvećena zdravlju srca. Takođe su brzo podržali ulja industrijskih biljaka, finije nazvana „biljna ulja“, kao zdraviju alternativu tradicionalnim životinjskim mastima.

Otprilike u isto vrijeme, ambiciozni fiziolog i istraživač predstavio je svoju hipotezu o ishrani i lipidima, u kojoj je izneo podatke za koje se čini da nagovještavaju vezu između unosa zasićenih masti i holesterola i bolesti srca. Budući da su životinjske masti bogat izvor prehrambenih zasićenih masti i holesterola, brzo su postale predmet podsmjeha.

Navodeći životinjske masti kao „nezdrave“, umjesto toga preporučuje se konzumacija polinezasićenih masnih kiselina, koje su preliminarna istraživanja povezala sa smanjenjem holesterola i rizika od srčanih bolesti. Zaključci su bili u skladu sa motivima industrije biljnih ulja – da natjeraju ljude da jedu više ulja! Ubrzo su oglasi za “margarin zdrav za srce” (čvrsti oblik biljnog ulja) i druga ulja iz semenki postala uobičajena, a zdrave, tradicionalne masti su sve  zaboravljene.

Iako se sada smatra da se Keisova lipidna hipoteza zasniva na pogrešnom istraživanju, njegove ideje su prožimale medicinsku zajednicu.  Uskoro su mnoge medicinske organizacije, uključujući Nacionalni program obrazovanja o holesterolu i Nacionalni zavodi za zdravlje, krenule u hajku protiv životinjskih masti, ponavljajući savjete da ljudi treba da izbjegavaju životinjsku masnoću i umjesto toga konzumiraju polinezasićena biljna ulja kao što su npr. sojino ulje i kukuruzno ulje. Ovo je dovelo do brze zamjene prirodnih dijetalnih masti poput masti i maslaca nezasićenim biljnim uljima, što je neizbrisivo promjenilo oblik američke (a na kraju i globalne) prehrane.

Tek posljednjih godina ozbiljnost zdravstvenih tvrdnji povezanih sa biljnim uljima ozbiljno je dovedena u pitanje. Meta-analiza iz 2014. nije našla koristi za cjelokupno zdravlje od smanjenja zasićenih masti ili povećanja nezasićenih masti iz biljnih ulja.  Štaviše, dokazi ne podržavaju trenutne smjernice o ishrani u kojima se od ljudi traži da zamijene zasićene masti biljnim uljima.

U stvari, sve veći broj istraživanja ukazuje da konzumiranje biljnog ulja ima značajne štetne efekte na naše zdravlje.

Šest razloga zašto su biljna ulja užasna za naše zdravlje

Postoji šest glavnih problema kod biljnih ulja:

1. Potrošnja biljnog ulja predstavlja evolucijsku neusklađenost.
2. Jedenje biljnog ulja narušava naš odnos omega-6 i omega-3 masnih kiselina, te ima značajne posljedice po naše zdravlje.
3. Biljna ulja su nestabilna i lako oksiduju.
4. Sadrže štetne aditive.
5. Nastaju iz genetski modifikovanih kultura.
6. Kada se biljna ulja više puta zagrijavaju, stvaraju se toksični nusprodukti

1. Evolucijska neusklađenost

Evolucijski nesklad, nesklad između naših gena i modernog okruženja, glavni je pokretač hroničnih bolesti danas. U malo oblasti je evoluciona neusklađenost očitija nego u standardnoj američkoj ishrani. Velike količine rafiniranih ugljenih hidrata i kalorija u ovoj ishrani deluju protiv biologije naših predaka, uzrokujući da postanemo preteški i bolesni.

Biljna ulja, pored rafiniranog šećera i viška kalorija, takođe predstavljaju evolucijsku neusklađenost. Do 1900-ih, ljudi nisu konzumirali biljna ulja. Od 1970. do 2000. godine, prosječna potrošnja jednog biljnog ulja, sojinog ulja, skočila je sa samo četiri kilograma po osobi godišnje do ogromnih 26 kilograma po osobi godišnje!

Danas linoleinska kiselina, primarna masna kiselina u biljnim uljima, čini 8 procenata našeg ukupnog unosa kalorija. Kod naših predaka lovaca i sakupljača, ona je predstavljala samo 1 do 3 procenta ukupnih kalorija. Naučnici smatraju da naša tijela nisu dizajnirana da podnose tako masovnu potrošnju linoleinske kiseline. Kao rezultat, visoke količine biljnog ulja uzrokuju da se naruši naše zdravlje.

2. Imaju neuravnotežen omjer omega-6 i omega-3

Esencijalne masne kiseline su polinezasićene masti koje mi sami ne možemo da napravimo i zato ih moramo konzumirati u ishrani. Dolaze u dvije vrste: omega-6 masne kiseline i omega-3 masne kiseline. Nakon konzumiranja, omega-6 masne kiseline stvaraju arahidonsku kiselinu i moćne metabolite koji su po prirodi primarno pro-upalni, uključujući prostaglandin E2 i leukotrien B4. Omega-3 masne kiseline kao što su ALA, EPA i DHA, s druge strane, daju anti-upalne derivate.

Delikatna ravnoteža omega-6 i omega-3 masnih kiselina mora se održavati u tijelu da bi se promovisalo optimalno zdravlje. Odnos omega-6 i omega-3 je 1 prema 1. Zapadnjačka ishrana, međutim, uveliko prelazi taj balans, s odnosima omega-6 prema omega-3 u opsegu od 10 : 1 do 20 : 1.  Visok unos omega-6 masnih kiselina, u kombinaciji sa malim unosom omega-3, dovodi do neravnoteže u pro-upalnim i anti-upalnim posrednicima. Ova neravnoteža proizvodi stanje hronične upale što doprinosi brojnim hroničnim bolestima.

Biljna ulja su možda najznačajniji doprinos neuravnoteženom odnosu omega-6 prema omega-3 karakterističnom za zapadnjačku ishranu i stoga igraju značajnu ulogu u hroničnim upalnim bolestima.

3. Biljna ulja su izrazito nestabilna

Polinezasićene masne kiseline u biljnim uljima su vrlo nestabilne i lako oksiduju nakon izlaganja toploti, svjetlosti i hemijskim uticajima. Kada su biljna ulja izložena ovim faktorima, stvaraju se dvije štetne materije – trans masti i lipidni peroksidi. Trans masti su dobro poznate po svojoj ulozi u razvoju kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa tipa 2. U stvari, za svaka dva odsto povećanja kalorija iz trans masti, rizik od bolesti srca gotovo se udvostručuje! Lipidni peroksidi su s druge strane toksični nusprodukti koji oštećuju DNK, proteine i membrane lipida u tijelu. Akumulacija lipidnih peroksida u tijelu podstiče starenje i razvoj hroničnih bolesti.

4. Puni su aditiva

Pošto su masne kiseline u biljnim uljima tako nestabilne, dodaju se sintetički antioksidanti u pokušaju da spriječe oksidaciju i propadanje. Na žalost, ovi sintetički antioksidanti dolaze sa vlastitim problemima. Sintetički antioksidanti BHA, BHT i TBHK daju endokrine poremećaje, kancerogene i imunološke poremećaje. Takođe, otkriveno je da TBHK povećava odgovor IgE (imunoglobulin E) na alergene iz hrane, otpuštajući antitjela i time može podstaći razvoj alergije na hranu.

5. Biljna ulja potiču iz genetski modifikovanih biljaka

Pored toga što su siromašna hranjivim sastojcima i puna su neugodnih hemikalija i toksičnih nusprodukata, ogromna većina biljnih ulja potiče iz genetski modifikovanih biljaka. U stvari, biljke koje se koriste za pravljenje biljnog ulja sastoje se od vrhunskih genetski modifikovanih kultura – kukuruza, soje, pamuka i uljane repice. U Sjedinjenim Državama je genetski modifikovano 88% kukuruza, 93% soje, 94% pamuka i 93% usjeva uljane repice. Provedeno je nekoliko studija o dugoročnoj sigurnosti konzumiranja genetski modifikovane hrane, što nam daje još jedan razlog da izbjegavamo konzumiranje biljnih ulja.

6. Često se ponovo koriste (i ekstra su toksični)

Kao da biljna ulja nisu već dovoljno loša za naše zdravlje, restorani i kuharice često raden ešto  što dodatno povećava njihove štetne posljedice – više puta zagrijavaju biljna ulja. Iako navika ponovne upotrebe biljnih ulja iznova i iznova (obično u velikim fritezama restorana) smanjuje troškove, to rezultira uljem koje sadrži toksične nus-produkte.

Višekratno zagijavanje biljnih ulja troši vitamin E, prirodni antioksidans, istovremeno indukujući stvaranje slobodnih radikala koji izazivaju oksidativni stres i oštećuju DNK, proteine i lipide u tijelu. Ovi štetni efekti objašnjavaju zašto su višestruko zagrijana biljna ulja povezana sa visokim krvnim pritiskom, srčanim bolestima i oštećenjem crijeva i jetre.

Kako nas tako zvana „zdrava“ biljna ulja čine bolesnima

Suprotno onome što nam mnoge zdravstvene organizacije govore već godinama, biljna ulja nisu zdrava hrana. Umjesto toga, njihova konzumacija je povezana sa raznim zdravstvenim problemima.

Astma

Konzumiranje biljnog ulja može povećati rizik od astme. Visok unos omega-6 masnih kiselina, poput onih prisutnih u biljnim uljima, u odnosu na omega-3 masne kiseline povećava pro-upalne posrednike povezane sa astmom.

Autoimuna bolest

BIljna ulja mogu da utiču na autoimunost povećanjem tjelesnog omjera omega-6-omega-3 i povećanjem oksidativnog stresa i hroničnih upala.

Rasuđivanje i mentalno zdravlje

Biljna ulja posebno su štetna za mozak. Visok omjer omega-6 prema omega-3 masnoj kiselini predisponira ljude na depresiju, anksioznost, pad rasuđivanja i demenciju.  Potrošnja ulja iz kanole povezana je sa pogoršanom memorijom i oslabljenom sposobnošću učenja kod Alzheimerove bolesti. Trans masti, koje nenamjerno završe u biljnim uljima, kao posljedica hemijske i toplotne prerade i tokom procesa hidrogeniranja, povezane su sa povećanim rizikom od demencije i agresivnog ponašanja.

Dijabetes i gojaznost

Da li nas biljna ulja čine pretilima i dijabetičarima?

Čini se da nauka to sigurno sugeriše. Istraživanja na miševima pokazuju da konzumiranje visokog nivoa linoleinske kiseline, primarne masne kiseline u biljnim uljima, mijenja signale neurotransmitera, te u konačnici povećava konzumaciju hrane. Kod miševa način ishrane koji sadrži sojino ulje izaziva gojaznost, inzulinsku rezistenciju, dijabetes i bolesti masne jetre. Istraživanja na životinjama sugerišu da ulje kanole može izazvati otpornost na inzulin.

Ispitivanja na ljudima takođe ukazuju na efekte biljnog ulja na dijabetes i gojaznost, posebno kod djece. Majčinska ishrana bogata omega-6 u poređenju sa omega-3  kod djece je povezana sa povećanim rizikom od gojaznosti, koji je glavni faktor rizika za dijabetes. Ishrana sa visokim odnosom omega-6 i omega-3 takođe može dovesti do inzulinske rezistencije, predijabetesa i gojaznosti u odrasloj dobi.

Bolest srca

Suprotno onome što nam govore poslednjih 100 godina, biljna ulja nisu dobra za naše srce! U stvari, izgleda da oksidovane masne kiseline iz biljnih ulja igraju ključnu ulogu u razvoju kardiovaskularnih bolesti. Predstavljena je „teorija oksidovane linoleinske kiseline i koronarne bolesti srca“ koja povezuje konzumiranje biljnih ulja bogatih linoleinskom kiselinom sa kardiovaskularnim bolestima. Teorija glasi:

• Prehrambena linolna kiselina iz biljnih ulja je ugrađena u lipoproteine u krvi.
• Nestabilnost linolne kiseline povećava vjerovatnoću da  lipoproteini oksidiraju.
• Oksidovane lipoproteine ne mogu prepoznati njihovi receptori po cijelom tijelu i umjesto toga aktiviraju makrofage, koji iniciraju stvaranje pjenastih ćelija, aterosklerozu i kardiovaskularne bolesti.

BIljna ulja takođe doprinose kardiovaskularnim bolestima povećavajući omjer omega-6 prema omega-3.

Visok omjer omega-6 prema omega-3 je utvrđeni faktor rizika za kardiovaskularne bolesti jer višak omega-6 ima pro-upalno i pro-trombotsko dejstvo na vaskularni sistem. Konačno, druga teorija koja se pojavljuje sugeriše da ulja kanele i soje mogu doprineti kardiovaskularnim bolestima inhibiranjem procesa koji uključuju vitamin K2, koji je neophodan za zdravlje srca.

Sindroma iritabilnog crijeva (SIC) i upalne bolesti crijeva (UBC)

Istraživanja sugerišu da biljna ulja mogu naštetiti zdravlju crijeva, doprinoseći uslovima poput sindroma iritabilnog crijeva (SIC) i upalne bolesti crijeva (UBC). U jednoj studiji, miševi koji su imali dijetu bogatu omega-6 masnim kiselinama iz kukuruznog ulja doživjeli su porast proupalnih bakterija u crijevima. Ove promjene pogoduju razvoju gastrointestinalnih patologija, među mnogim drugim hroničnim bolestima.

Istraživanja na ljudima takođe sugerišu vezu između biljnog ulja i GI uslova. Žene sa SIC-om pokazuju značajno povišene nivoe arahidonske kiseline, omega-6 masne kiseline kojom obiluju biljna ulja i proupalnim PUFA metabolitima, u poređenju sa zdravim ženama.  Pored toga, neravnoteža između omega-6 i omega-3 masnih kiselina je u korelaciji sa UBC.

Ovi nalazi sugerišu da konzumiranje visokih nivoa omega-6 masnih kiselina mijenja mikrobiotu crijeva i podstiče gastrointestinalnu upalu, doprinoseći razvoju SIC i UBC. S obzirom da su biljna ulja najzastupljeniji izvor omega-6 masnih kiselina u standardnoj američkoj ishrani, postoji razlog zašto ljudi koji imaju SIC i UBC trebaju izbjegavati ta ulja i umjesto toga konzumirati prirodne masti iz maslinovog ulja, kokosovog ulja, divlje morske hrane, oraha i sjemenke i zdrave svinjske i druge životinjske masti.

Upala

Visok unos omega-6 iz biljnog ulja podstiče hroničnu upalu. Potrošnja i djelimično hidrogenizovanih biljnih ulja i nehidrogenizovanog sojinog ulja povezana je sa povećanjem C-reaktivnog proteina, TNF-alfa i interleukina-6, koji su biomarkeri sistemske upale.

Neplodnost

Otprilike 9 procenata muškaraca i 11 procenata žena u Sjedinjenim Državama ima oslabljenu plodnost. Iako mnogi faktori doprinose visokim stopama neplodnosti, jedan od razloga može biti velika potrošnja biljnih ulja. Neplodni muškarci pokazuju značajno povišen omjer omega-6 / omega-3 masne kiseline u poređenju s plodnim muškarcima.  U studijama na životinjama sisara, visok unos omega-6 masnih kiselina izaziva loše reproduktivne ishode.

Makularna degeneracija

Biljna ulja mogu biti štetna za oči. Visok unos omega-6 masnih kiselina povećava rizik od degeneracije makule povezane sa godinama, očne bolesti koja izaziva progresivni gubitak vida i eventualno sljepilo. Neuravnoteženi nivo konzumacije omega-6 može doprinjeti problemima sa očima podstičući upalu i izbacivanjem omega-3 masne kiseline DHA, što je presudno za vid.

Osteoartritis

Kod osoba sa osteoartritisom postoji povezanost između omega-6 masnih kiselina i prisustva sinovitisa, upale membrane koja povezuje zglobne šupljine. Suprotno tome, nađena je obrnuta veza između konzumiranja omega-3 masnih kiselina i gubitka hrskavice u koljenu kako to pokazuje MRI.  S obzirom da biljna ulja doprinose velikoj količini omega-6 masnih kiselina u ishrani, izbjegavanje ovih ulja može biti korisno za one sa ili kod kojih postoji rizik od osteoartritisa.

Kako izbjeći biljna ulja

Prvi korak u izbacivanju biljnih ulja iz ishrane je čišćenje vaše ostave i bacanje bilo kakvih boca ulja od kanola, kukuruza, soje ili suncokreta koje imate u kuhinji. Ova ulja nisu „zdrava“, uprkos pogrešnim tvrdnjama koje se mogu pojaviti na njihovim etiketama.

Korak broj 2 je prestati jesti prerađenu hranu, jer je značajan izvor biljnog ulja. Takođe pokušajte da smanjite konzumiranje hrane u restoranu, koja se obično kuva u višestruko zagrijavanim biljnim uljima.

Konačno, korak 3 je da izbjegavate jesti meso životinja koje su hranjene žitaricama, u mjeri u kojoj možete. Postoje dokazi koji ukazuju na to da životinje hranjene žitom mogu u svom mesu akumulirati toksične nusprodukte biljnih ulja, koja čine veliki dio njihove ishrane. Kada jedete ovo meso, takođe možete postati skladište lipidnih peroksida i drugih štetnih nusproizvoda biljnog ulja.

Kada se radi o Omega-6, kvaliteta je bitna

Iako su biljna ulja bogata omega-6, postoji i dosta cijelih, svježih namirnica koje prirodno sadrže omega-6 masne kiseline, uključujući orahe, perad i avokado. Kada se konzumira kao dio uravnotežene ishrane koja sadrži obilje omega-3 masne kiseline iz morskih plodova, omega-6 iz hrane nije problem. Ovi izvori omega-6 masnih kiselina u hrani uključuju hranjive sastojke koji štite omega-6 od oksidacije, a takođe nisu izloženi hemikalijama i industrijskim tretmanima koji čine biljno ulje toliko toksičnim

Šest masti sa kojima treba da kuvate

Sada kada ste eliminisali biljna ulja iz svoje kuhinje, koje masti trebate koristiti umjesto toga? Pogledajte vrste masti koje su naši preci koristili hiljadama godina – maslinovo ulje, kokosovo ulje i životinjske masti su prirodni, zdravi izvor masnih kiselina za njegu našeg tijela.

Evo nekoliko vrsta masti koje preporučuju

1. Ekstra djevičansko maslinovo ulje

Maslinovo ulje je dio ljudske ishrane bukvalno hiljadama godina. Bogato je antioksidansom vitaminom E i polifenolima sa širokim spektrom svojstava za unapređenje zdravlja, uključujući kardioprotektivna i antidijabetička svojstva. Jedna kašika maslinovog ulja sadrži 1,9 grama zasićenih masnih kiselina, 9,8 grama nezasićenih masnih kiselina  i 1,4 grama polizasićenih masnih kiselina.

2. Kokosovo ulje

Kokosovo ulje je superhrana sa mnogim svojstvima koja unapređuju zdravlje. Sadrži trigliceride srednjeg lanca kao što je laurinska kiselina, masna kiselina koju tijelo lako pretvori u energiju i ima antigljivična, antibakterijska i antivirusna svojstva. Kokosovo ulje sadrži 90 posto zasićenih masti, zbog čega je vrlo toplotno stabilno.

3.  Svinjska mast

Ovo može biti iznenađenje, ali ispostavilo se da je mast sastavljena od mononezasićenih masti, vrsta masti u maslinovom ulju koje konvencionalna medicinska zajednica decenijama promoviše kao „zdravo za srce“! Svinjska mast sadrži zasićene masti i dobra je zamjena za maslac u receptima ako ste intolerantni na mlijeko.

Jedna kašika masti sadrži 5 grama zasićenih, 6 grama nezasićenih i 1,6 grama polizasićenih masnih kiselina. Mast takođe sadrži 500 do 1000 IU vitamina D po obroku, u zavisnosti od toga šta su svinje jele i da li su bile izložene suncu. Ako ste zainteresovani da dobijete lijepu dozu vitamina D od svinjske masnoće, izaberite slaninu proizvedenu od svinja kojima je dozvoljeno da lutaju napolju.

4. Loj

Loj je masnoća dobijena iz mesa  svih životinja osim svinje, poput govedine i bizona. Ima visoku tačku ključanja što ga čini odličnim za kuvanje na visokim temperaturama. U stvari, većina restorana koristila je loj u svojoj fritezi sve do 1970-ih, kada je industrijska biljnih ulja uzurpirala položaj tradicionalnih masti u našoj ishrani. Loj sadrži 6,4 grama zasićenih, 5,3 grama nezasićenih i 0,5 grama polizasićenih masnih kiselina u obroku od jedne kašike.

5. Pačija mast

Pačija mast je ukusno tradicionalno ulje za kuhanje koje takođe ima veliku primjenu. Ima visoku tačku ključanja, što ga čini odličnim za kuvanje na visokim temperaturama, ali je nežnog ukusa i sličnog profila masnih kiselina kao maslinovo ulje. Jedna kašika pačije masti sadrži 4 grama zasićenih, 6 grama nezasićenih i 1,6 grama polizasićenih masnih kiselina. Pokušajte da koristite pastiranu pačju masnoću za pečenje krompira – nikada nećete željeti da upotrebljavate bilo šta drugo za kuvanje krompira nakon što ovo isprobate!

Konačno, budite sigurni da u svoju ishranu uključite puno zdravih masti iz integralnih namirnica. Natopljeni i proklijali orašasti plodovi, avokado, kokos, divlje ulovljene masne ribe, meso hranjeno travom i divljač svi su odlični izvori zdravih masti i mogu se uvesti u vašu ishranu na bezbroj načina.

Napomena: Kada birate životinjske masti za kuvanje, imajte na umu da birate one uzgajane na pašnjacima, jer su kod konvencionalne alternative znatno veće količine omega-6.

Ako vam je važno dobro zdravlje, biljna ulja nemaju mjesta u vašoj ishrani. Umjesto toga, kuvajte sa tradicionalnim životinjskim mastima, uzimajte omega-6 iz cjelokupnih izvora hrane kao što su orasi i živina. Uravnotežite stvari sa omega-3 masnim kiselinama iz morskih plodova, školjki i ribljeg ulja.

Izvori:

1. https://www.theatlantic.com/health/archive/2012/04/how-vegetable-oils-replaced-animal-fats-in-the-american-diet/256155/
2. https://bjsm.bmj.com/content/53/22/1393
3. https://now.tufts.edu/news-releases/dietary-guidelines-americans-shouldn-t-place-limits-total-fat
4. https://openheart.bmj.com/content/2/1/e000196
5. https://journals.plos.org/plosmedicine/article?id=10.1371/journal.pmed.1000252
6. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21367944
7. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19627662
8. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5848472/
9. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/9366580
10. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4462476/
11. https://link.springer.com/chapter/10.1007%2F978-1-4615-9561-8_15
12. https://ntp.niehs.nih.gov/ntp/roc/content/profiles/butylatedhydroxyanisole.pdf
13. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/25484350
14. https://www.jimmunol.org/content/192/1_Supplement/119.30.short
15. https://www.fda.gov/food/food-new-plant-varieties/consumer-info-about-food-genetically-engineered-plants
16. https://www.centerforfoodsafety.org/issues/311/ge-foods/about-ge-foods
17. https://www.nestleusa.com/gmos/about-genetically-modified-crops-in-the-us
18. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/24632108
19. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3226610/
20. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5616019/
21. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4417548/
22. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/8050192
23. https://www.nature.com/articles/tp2017190
24. https://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/21551197.2012.752335
25. https://www.nature.com/articles/s41598-017-17373-3
26. https://journals.plos.org/plosone/article?id=10.1371/journal.pone.0128129
27. https://journals.plos.org/plosone/article?id=10.1371/journal.pone.0032175
28. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22334255
29. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/26200659
30. https://www.nature.com/articles/s41598-017-12624-9
31. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/26200659
32. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/27876761
33. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4808858/
34. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3775234/
35. https://openheart.bmj.com/content/5/2/e000898
36. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3335257/
37. https://www.karger.com/Article/Fulltext/446704
38. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18842776
39. https://www.nichd.nih.gov/health/topics/infertility/conditioninfo/common
40. https://www.oarsijournal.com/article/S1063-4584(12)00060-X/fulltext