Dani hrvatskog filma u Orašju

Već dvadeset i dvije godine u ovo vrijeme Orašje živne, obuče se u svečanu odjeću, našminka i dotjera u svakom pogledu i nabaci osmijeh na lice.

Razlog tome je filmski festival Dani hrvatskog filma koji se ovdje održava najviše zbog toga što je ovo zavičaj poznatog glumca Ive Gregurevića, rođenog u Donjoj Mahali kod Orašja. Ivo je odlučio svoju ljubav prema zavičaju iskazati i na ovaj način, a i zavičaj njemu ne ostaje dužan.

U ovom tekstu ne želim pisati konkretno o samim događajima na filmskom festivalu, sve se može naći na mnogim portalima jer to je događaj koji svake godine Orašje dovodi u centar pozornosti, na naslovnice novina i portala i među udarne vijesti na televizijama. Želim samo naglasiti to kako ova manifestacija daje nešto sasvim novo, drukčije, ovoj sredini, da je predstavlja u drukčijem svjetlu od onog u kom se nalazi svakodnevno, tokom gotovo cijele godine.

Ovih dana Orašje posjećuju čelni političari BiH, ali i Hrvatske. Tu su i brojni poznati glumci, redatelji i ostali ljudi koji su vezani uz film. Kamere i novinare raznih televizija i drugih medija srećete kao da ste u nekom velikom, značajnom gradu za vrijeme kakve značajne manifestacije. Svuda se vrzmaju ljudi koji nešto rade oko festivala ili oni koji su došli tek pogledati film koji je na repertoaru, oni koji žele pokoju progovoriti o samom događaju. Prilika je to da se obuku narodne nošnje, da se pokaže bar dio folklora ovog kraja. Da se sretne s nekim ljudima koji se ovdje nađu jedino u vrijeme filmskog festivala.

Očigledno je kako festival ima i edukativnu i odgojnu ulogu. Ispočetka je ljude trebalo uvjeravati kako je film nešto lijepo i korisno. Kino-dvorana se morala popunjavati dovođenjem učenika iz škole, da se stvori slika o većoj zainteresiranosti mještana za film nego što je to ona objektivno bila. Danas je za neke filmove potrebno doći ranije da bi se osiguralo mjesto za sjedenje, a na samom otvaranju je mnogo više onih koji ne mogu ući u salu od sretnika koji to mogu.

Ipak, ni s festivalom ne ide sve glatko i kako bi se željelo. Naravno, nije uvijek lako osigurati financijska sredstva. Ni organizatorima nije uvijek zadovoljstvo prolaziti kroz probleme za koje oni smatraju da ne bi trebali postojati. Teško je kroz tolike godine uvijek biti maksimalno motiviran, pun elana, ali se ipak nađe dovoljno snage da sve i dalje ide kako treba. Nađu se i oni koji kritiziraju, često i neopravdano, a posebno je teško podnositi neopravdane kritike onih koji nikada ništa nisu uradili čime bi pokazali kako bi trebalo dobro raditi i kritiziraju samo radi kritiziranja. Ima i onih koji svojim ponašanjem nanesu štetu ovakvoj manifestaciji, a da organizatori teško mogu nešto učiniti kako bi spriječili takve pojave. Evo, na primjer, pogledajte u kakvom su stanju neki gledatelji ostavili svoja mjesta nakon odgledanog filma. Ružna slika, ali ne možemo je previše stavljati na dušu ljudima koji vode ovu manifestaciju, to je pitanje za neke druge ustanove i pojedince.

Ipak, ovakva ponašanja ne mogu poništiti ono što je vrijedno, a što donose Dani hrvatskog filma u Orašju. Za dvadeset i dvije godine Dani su učinili neke stvari i unijele određene promjene u živote ovdašnjih ljudi više nego što bi to mogle učiniti brojne druge, možda i mnogo češće i skuplje manifestacije. Zato poželimo ovoj kulturnoj manifestaciji dug i još uspješniji život, na radost svih ljubitelja filmske umjetnosti, a posebno onih u Posavini.