Kanjon Rakitnice je 26 kilometara dug, čudesno privlačan, izazovan i nepristupačan u isto vrijeme, po svojim karakteristikama spada među najznačajnije prirodne znamenitosti Bosne i Hercegovine. Ovaj pravi morfološki fenomen, prostor divlje i netaknute prirode, nalazi se na samo tridesetak kilometara od Sarajeva.
Rakitnica izvire podno obronaka planina Treskavice i Visočice, na nadmorskoj visini od 1300 metara. Nastaje od lepeze izvora, odnosno izvorišta, koje se nalaze na tom području: Crna Rijeka koja teče od Treskavice i Pjevac Rijeka koja dolazi od istočnih obronaka Visočice; sastaju se nakon pet kiometara toka iznad sela Rakitnice. Potok Dukata donosi vodu sa obronaka planine Hojte i pojačava Rakitnicu. Pored obje pritoke i tokom do sela Rakitnice nalazi se makadamski put, sa okolnim planinskim livadama i crnogoričnom šumom jele, smreke i bora. Rijeka i istoimeno selo dobili su ime po bijeloj vrbi rakiti, karakterističnoj vrsti koja raste u gornjem toku rijeke.
Nepuni kilometer niže tokom rijeke Rakitnice nalazi se selo Šabići. To mjesto je poznato i po nekropoli stećaka i priča priču bosanske bogumilske tradicije starosjedilaca zabjelašničkih sela. Ulijevanjem Tušilačkog potoka na visini od 1108 metara nadmorske visine, tok Rakitnice se značajno pojačava. Na tom mjestu rijeka urezuje kanjon između Bjelašnice i Visočice, jedan od najdubljih klanaca u Europi. U tom području nalazi se i dolina sa nekoliko sela i pogleda na Visočicu, Treskavicu, Hojtu i Bjelašnicu.
Stotinjak metara niže, sa Bjelašnice, u Rakitnicu se ulijeva potok Šklope, na kojem se nalaze, u nizu, nekoliko drvenih vodenica koje su doskora bile u upotrebi mještanima obližnjih umojanskih sela. Sljedeća pritoka Rakitnice je Studeni potok, od planine Bjelašnice, čudesnim meandrima prelazi kratku visoravan ispod sela Gradine i vodopadom se ulijeva u rijeku.Ispod vrha Obalj, teče potok Peruće, sljedeća pritoka Rakitnice. Izvori su mu visoko nad rijekom, slapovima i vodopadima teče prema kanjonu. Na ovom mjestu korito rijeke je već šire i bogatije vodom. Mnogobrojni izvori, stalni ili periodični, slijevaju se sa obje strane planina.
Posljednja pritoka je nakon uskog i teškog prolaza Oštro, Rijeka Grušča, koja izvire na planini Visočici. Protiče kroz selo Grušče i dubokim kanjonom ulazi u Rakitnički.
Na ušću u Neretvu, na nadmorskoj visini od 320 metara, Rakitnica se razlijeva po nanosima kamenja i šljunka, gubi snagu i divljinu gorske rijeke i ne liči na onu koja je izdubila veličanstveni kanjon, a pred silinom Neretve postaje pitoma planinska rječica.
Rijeka je široka u prvom dijelu kanjona oko pet metara u sredini, oko Kašića Luke oko deset metara, a u tjesnacima, na nekoliko mjesta, sužava se i do dva metra. Na nekim mjestima širina kanjona je do dva metra. Stijene se gotovo dodiruju, neobičnog su oblika, nastali stoljetnim djelovanjem vode.
Kristalno čista voda zelene boje je pogodna za piće duž cijelog toka, a ekosistem ovog malog regiona Dinarskih Alpa stanište je oko 32 vrste endemskih biljnih vrsta i velikog broja endemskih životinjskih vrsta. Temperatura vode ovisi o godišnjem dobu, u ljetnim mjesecima varira između 10̊̊ C i 14̊ C.Do gornjeg toka rijeke, u selu Rakitnici, dolazi se asfaltiranim putem iz Sarajeva, preko olimpijskih planina Igmana i Bjelašnice i sela Šabići. Rakitnica je lijeva pritoka Neretve. Najbliži prilazni put do ušća Rakitnice u Neretvu je iz Konjica, malog gradića, koji se nalazi na putu Sarajevo – Mostar. Put prema ušću Rakitnice vodi iz Konjica, dvadesetak kilometara na istok, prema Boračkom jezeru. To je prirodno ledničko jezero, ispod planine Prenj, nalazi se na visini 405 metara iznad nivoa mora. Od Boračkog jezera, asfaltnim putem prema Glavatičevu, preko rijeke Neretve, pa onda makadamom još oko četiri kilometra do sela Kašići. Iz sela se može samo pješice sići do ušća Rakitnice u Neretvu. Drugi način dolaska je vodenim putem, čamcem od Ban Vira, raftingom niz rijeku Neretvu, za odprilike jedan sat.
Ovo područje spada među rijetke destinacije u Europi sa potencijalom za razvoj ekspedicijskog turizma.
Put kanjonom Rakitnice je prava avantura za ljubitelje avanturističkih sportskih aktivnosti. Zbog nepristupačnosti kanjona, njegove dužine, dubine i brojnih teških prepreka, prolaz kroz Rakitnicu nije obična turistička tura, već prava ekspedicija koja zahtjeva temeljite pripreme i brižljivo isplanirane aktivnosti.Zahtjeva natprosječnu fizičku pripremljenost, plivačku vještinu, znanja iz oblasti planinarskih i skautskih vještina, kao i sposobnosti kontrolisanog preživljavanja u divljini prirode Za ljubitelje adrenalina kanjon Rakitnice je izuzetno iskustvo koje zahtjeva maksimum strpljenja i odvažnosti ali zato nudi bogatstvo saznanja i spoznaju o vlastitim mogućnostima.
Osim rijeke Rakitnice, cijeli je predio neponovljivo lijep: selo Šabići, selo koje se smjestilo između Bjelašnice Treskavice i Visočice, idealno mjesto za razvoj seoskog turizma, pa Lukomir, posljednje bosansko planinsko selo koje je sačuvalo drevne običaje bosanske kulture. Posebna je i Treskavica, planina snažnih kontrasta između vegetacije i divljine hercegovačkog krša i goleti; olimpijska Bjelašnica, Visočica sa svojim prirodnim ljepotama za miran ili aktivan odmor u prirodi.
Čitav ovaj predio pruža bezbrojne mogućnosti i potencijale za razvoj seoskog turizma, ekspedicijskog turizma, ekstremnih sportova, posebno kanjoninga i speleoalpinizma.
Lejla
Lijepota je, kažu, u oku promatraća. Skloniji sam vjerovati da je u duši promatraća!
Još jedan lijepi tekst i promiđba tog, gotovo sam siguran, pustog ali predivnog kraja.
______________
“…gubi snagu i divljinu gorske rijeke i ne liči na onu koja je izdubila veličanstveni kanjon…”
… moram reagirati, jer u svim su nas školama učili da rijeka kroz dugi niz godina “izdubi” kanjon. To je velika zabluda!
Rijeke su “oportunisti”, biraju lakši put kojim će teći, pa koriste već stvorene rascjepe u tlu koji su nastajali kod raznih geoloških kataklizmi, još u vrijeme kada je zemljina kora bila tanja i krhkija.
Kanjon rijeke Colorado je tipičan primjer geološkog rascjepa nastalog na rasjedu tektonskih ploča i nema nikakve logike da to može učiniti ona “mala” rijeka koja danas tamo teče.
RIJEKA IZ MOGA KRAJA………….
I DANAS UZIVAM U TOJ BOZIJOJ ARHITEKTURI.
HVALA NA TEKSTU!!!!!☺☺☺☺????☺☺☺☺☺☺
kako je taj kraj prosao u zadnjem ratu ,tj. ima li mina ?
Ovo je prava divljina koju vrijedi doživiti.
Lukomir, posljednje bosansko planinsko selo koje je sačuvalo drevne običaje bosanske kulture” ..još da nisu sagradili džamiju davne 1969.. stvarno su mogli to propustiti kad su izbjegli do tad .. ovako je narušena dr(e)vna kultura:(
p.s. stećci po svemu sudeći, nisu srednjevjekovn nego (pred)antički