Ljubav

Ne znam je li se neko bavio istraživanjem koja tema je najviše zastupljena u svim vrstama umjetnosti, ali vjerujem da je ljubav u samom vrhu. Ljubav između muškarca i žene.

Književnost, naravno, nije izuzetak. Toliko je napisano djela svih vrsta s ljubavnom tematikom: romana, komedija, tragedija, pjesama – da bi veliki posao bio izbrojati ih. Teško je naći pjesnika koji nije pokušao napisati ljubavnu pjesmu, pa čak je malo i onih koji se ne zovu pjesnicima, a da nisu pokušali napisati bar neki ljubavni stih. Oni koji nisu, opet znaju napamet poneki stih iz omiljene mu pjesme koju je neko drugi napisao.

U pjesmama je ljubav nekada tako divna i slavljena da joj ništa na svijetu nije ravno. Nekada je isto tako nesretna i pokvarena. Nekada divlja, surova, nekada beskrajno nježna i iskrena. Zna biti i podmukla, iz interesa i sebičnosti. Ili duboka, platonska, luda… Ali gotovo nikada to nije samo obična, svakodnevna ljubav. Valjda se računa da o takvoj ne vrijedi pisati, mada neki mudri ljudi kažu da je najbolja i najiskrenija ona ljubav koja se ne primjećuje, o kojoj se ne priča i ne piše.

U pjesmama se pjesmici nadmeću u tome ko će više i kićenije reći nešto o ljubavi, ko će smisliti uzvišeniji stih. Ili ko će uvjerljivije pokazati koliko je ona pogubna i opasna po svakoga ko je osjeti. Neki opisuju patnju zbog nedostatka ljubavi, a neki patnju zato što je imaju. Neki su toliko zbunjeni da ne znaju ni kakvu to ljubav žele.

Ah, ta ljubav!

MOLIM TE

Molim te, samo me
voljeti nemoj!
Nikad me niko
volio nije.
Uostalom – ne znam
šta bih s ljubavlju,
i šta se to sve
iza nje krije.

Nisam naviknut
da me vole.
Sviko sam samo
odbačen biti.
Znam samo s onima
koji me mrze,
njihova mržnja me
od ljubavi štiti.

I šta bih s ljubavlju
koju mi daješ?!
Sad, kad mi kosu
pokriva inje?!
To ti je, kao
što izreka kaže,
da bisere čiste
bacaš pred svinje.

Zato te molim,
idi od mene.
Tebe zaslužuje
drugi neko.
Molim te, idi,
idi što prije!
Molim te, idi –
al ne daleko!