Trenutno svega nekoliko država može dosegnuti Zemljinu orbitu, iako ne postoji tačno definisana granica početka svemira opšte prihvaćeno stanovište je da svemir počinje na oko 100 km od zemlje. Kao i u svakoj drugoj trci, učesnici se takmiče da dosegnu dalje, više i bolje granice u odnosu na konkurenciju.
Kada se radi o konkurenciji u Zemljinoj orbiti možemo reći da postoji plejada zemalja koje odmjeravaju snagu sa većim ili manjim uspjehom u odnosu na vodeću grupu. Kako se udaljavamo od Zemlje kroz Nisku (160 km) i Visoku Zemljinu orbitu (35 000 km) tako i opada broj učesnika ove svojevrsne svemirske trke.
Kada govorimo o Zemljinom jedinom prirodnom satelitu, Mjesecu, koji se nalazi na 384 000 km broj “trkača” se svodi na dva ozbiljna igrača SAD i nekada SSSR a danas Rusiju kojima se u poslednje vrijeme ozbiljno približava Kina.
Svaka od ovih država ima i posebne nazive za svoje ljudske posade koje šalje u svemir pa su tako posade iz SAD Astronauti one iz Rusije ili nekadašnjeg SSSR-a Kosmonauti a one iz Kine Taikonauti.
Nedavno smo mogli vidjeti vijest da je Kina u svojoj kosmičkoj sondi Chang’e 4 uspjela uzgojiti prve biljke na tamnoj strani Mjeseca.
Sam eksperiment je imao za cilj dokazati da li je život na Mjesecu održiv na dalje staze.
Sonda Chang’e 4 je sletjela u krater Von Kármán širine 180 km koji se nalazi na tamnoj strani Mjeseca 2. januara. Ubrzo po slijetanju je saopšteno kako je sjeme koje se nalazilo u posebnom kontejneru proklijalo. Međutim, sam eksperiment se vrlo brzo završio uslovno rečeno neuspjehom, pošto se sjeme osušilo usred izloženosti oštroj mjesečevoj atmosferi.
FOTO: proklijala sjemenka pamuka
Sjeme pamuka se nalazilo u hermetički zatvorenom kontejneru zajedno sa sastojcima neophodnim za život: zemljom, vodom i vazduhom. Pored pamuka u kontejneru su se još nalazilo sjeme uljane repice, krompira, Skupljen biljka (Arabidopsis thaliana) karakteristična na prostorima Evrope i Azije, kvasac kao i jaja vinske mušice.
Ovi sastojci su izabrani sa razlogom proučavanja mogućnosti stvaranja mini ekosistema koji bi podržavao stvaranje, korištenje i razgradnju materije.
Biljke bi proizvodile kiseonik i energiju putem fotosinteze i tako stvarale pogodne uslove za razvoj kompleksnijih oblika života, odnosno vinskih mušica. Kvasac je imao ulogu u razlaganju otpada biljnog i životinskog porijekla koji bi se stvarao pri daljem održavanju eksperimenta.
Biosfera je opremljena sa dvije kamere i sistemom za održavanje temperature kao i sistemom koji je treba da obezbjedi prirodno osvjetljenje kontejnera.
Međutim, temperatura na tamnoj strani mjeseca se spustila na –170 stepeni C što je rezultiralo odumiranjem sjemenki pamuka.
Pokazalo se da sam kontejner nije u stanju da preživi noćne temperature na Mjesecu i da se oscilacije između dnevnih i noćnih temperatura kreću između -178 stepeni C tokom noći do +120 stepeni C tokom dana.
Eksperiment se zasnivao na proučavanju mogućnosti održivog dugotrajnog života na Mjesecu, gdje bi se pamuk koristio za pravljenje odjeće, krompir za ishranu, dok bi se od uljane repice dobijalo ulje.
Kako je istaknuo Profesor Liu Hanlong jedan od vodećih naučnika na ovom eksperimentu: “Dobili smo mnogo saznanja o mogućnostima preživljavanja u svemiru, naučili smo mnogo o rastu biljaka u uslovima slabe gravitacije i ostvarili smo pretpostavke za buduće uspostavljanje stalne baze na Mjesecu”.
Iako se eksperiment završio brzo i nije ispunio sve očekivane zadatke on predstavlja jedan veliki napredak za Kinu u novoj svemirskoj trci!
Treba istaknuti da se slični eksperimenti redovno održavaju na međunarodnoj kosmičkoj stanici ali je ovo prvi eksperiment ove vrste sproveden na Zemljinom jedinom satelitu.
Da ste poslali sjeme konoplje bila bi uspješna misija
Mislim da se ovdje radi o provociranju SAD-a i očekivanju njihove reakcije koja se naravno neće dogoditi. Niti su jedni bili na Mjesecu šezdesetih niti su drugi bili na “tamnoj strani” i oboje to dobro znaju. Ali, laž tih razmjera treba hraniti i održavati na životu pod svaku cijenu. Baš simptomatično kako su Kinezi postigli ovaj uspijeh upravo sada, za vrijeme otvorenog gospodarskog rata sa SAD-om… RHCP ima prigodnu pjesmu za sve ovo skupa!
Svemir ne postoji, to je anglocionistička laž, to je tako jasno. Još malo pa će Putin sve to raskrinkati i pobijediti. S500 će srušiti kapitalističke satelite u orbiti.
Moramo se svi držati skupa.
uvijek je bolja utrka u nauci nego u naoružanju
Bitno je da su Nil Armstrong i Baz Oldrin 1969. godine izdržali temperature od minus 180 C do plus 120 stepeni na površini Mjeseca. Da ne pričamo o smrtonosnoj radijaciji, udarima mikrometeorita koji su kao meci… Koja je to farsa i laž! Tada bajke o Mjesecu, danas bajke o roverima na Mjesecu i Marsu…
Ne lazite narod .
????
Mislim da je strašan gubitak vremena, energije i novca na pokušajima da čovjek, sa ovakvim tijelom bude poslan na dugotrajne misije u svemiru. Sva živa bića na Zemlji koja su stvorena ili donešena morala su biti prilagođena (modificirana) za život u uvjetima koji postoje na Zemlji (gravitacija,omjer plinova,udaljenost od Sunca, klima). Svaki planet ili svemirsko tijelo ima svoje specifične uvjete, pa ako se želi da zemaljsko biće boravi tamo, potrebno je stvoriti uvjete identične onima na Zemlji ili kreirati novo biće koje će biti prilagođeno onim uvjetima. Vjerujem da oni koji su odabrani da rade na tome, to vrlo dobro znaju i sigurno rade na tome. Ove pričice o sadnji krumpira po mjesecu su “šou” za nas, zemaljsko roblje čijom se eksploatacijom i omogućuju realizacije takvih fantastičnih planova i ciljeva. Ja sam potpuno svjestan da svi ti planovi za osvajanje svemira nisu usmjereni na potrebe i dobrobit čovječanstva već je… Čitaj više »
kakvo je to naivno tumacenje – sadili sjeme pamuka jer namjeravaju proizvoditi odjecu na mjesecu? sto, tkati, presti i sivati?
novinski clanak namjenjen odrasloj publici bi trebao izbjegavati takve infantilnosti.
Uspijeli su napokon proci kroz Van Alenov pojas? Ajd, super, cestitam ako jesu…
Ako su temperature od minus 175 do plus 120Celsius, sto vjerujem, kako su USA momci trčali po mjesecu, nitko o temperaturi nije pričao.
Kinezi voze Rover po mjesecu, to vjerujem, ali ljudi tamo nisu bili.
To sto se ne može sadit pamuk na mjesecu ne znaci da eksperiment nije uspješan.
Poštovani, u tobožnjoj novoj svemirskoj utrci ne učestvuju samo SAD (od 1958), Rusija (odnosno ex-SSSR od 1957) i Kina (od 1970), ima još jakih igrača. Osim tri spomeute zemlje, tu su još i Indija (od 1980), imaju vrlo uspješan i jeftin svemirski program. Zatim ujedinjena Evropa (već šezdesetih su slali satelite Francuzi i Britanci), ima visokosofisticirani svemirski program. U evropskom svemirskom programu glavnu riječ vode Francuzi, pa Britanci, Nijemci,Talijani itd…, moramo znati da su jako uspješni i Japanci (od 1972). Satelite su uspjeli lansirati i Sjeverno Korejci, pa Južna Koreja, Izrael, ali oni ipak nisu neki ozbiljniji igrači. A tek privatne kompanije koje se uključuju u tu utrku? Ne samo iz SAD-a., i Kina je ohrabrila privatni inicijativu. Svi znamo da su ljude u orbitu poslali samo bivši SSSR (prvi Gagarin1961), odnosno danas Rusija kao glavni nasljednik sovjetskog svemirskog programa, pa SAD (1962) i Kina (2003). Indija je najavila da… Čitaj više »
Temperature niske i visoke sa novim izolacionim materijalima poput aerogela, ili možda i famoznog Starlajta, postaju sve manji problem.
Mjesec je najveći zemljin satelit. Ali nikako nije jedini postoji još pet malih objekata koji su u stalnoj orbiti oko Zemlje.