U Sarajevu je te čudne veljače 1984. godine bilo previše gužve za lokalno stanovništvo koje je stoljećima živjelo u svijetu u kojem “posao nije zec, pa će uteći”. No, Zimske olimpijske igre su bile na vratima, između nevjerice i općeg iščekivanja, nakon što su prve igre ove vrste dodijeljene, uvjetno rečeno, “komunističkoj zemlji”. U to vrijeme su tjednima tisuće mladih iz cijele Bosne svaki dan vježbali koreografiju za svečanosti otvaranja i zatvaranja Zimskih olimpijskih igara.
Da bi se izbjegao rizik da netko oboli od gripe, svi su pomoću moćnih cjepiva, vjerojatno onih koje je koristila JNA, stekli imunitet. Percepcija svih stanovnika je bila da će povijest doći i do njihovog grada. Sarajevo je zasjalo, na ulicama su bile gužve, a trgovine, restorani i barovi su bili otvoreni cijelu noć. I bili su puni ljudi. Tisuće ljudi je hodalo po gradu, glasno pričajući i komunicirajući gestama, fotografirajući se, smijući se bez razloga, samo zato što je svijet bio tamo.
“Činilo se da smo u središtu svijeta”, još danas pričaju Sarajlije koji su bili svjedoci vremena.
Dani su bili lijepi. Zapravo, mnogima se činilo da žive u bajci, jer su jednom Olimpijade organizirale bogate i zapadne zemlje. Osim toga, na Bosnu i Hercegovinu su druge jugoslavenske republike, ali ne samo, tada gledale kao na “tamni vilajet”.
No, svi elementi bajke su bili tu. XIV Zimske olimpijske igre su oborile rekord u sudjelovanju. Bilo je 1272 sportaša iz četrdeset devet zemalja. Pratilo ih je više od sedam tisuća novinara, a prodano je 250 tisuća ulaznica i samo od njih je zarađeno 47 milijuna dolara.
Zahvaljujući Zimskim olimpijskim igrama je stvoreno 9500 novih radnih mjesta. Međutim, sve je završilo 19. veljače, sa svečanom ceremonijom zatvaranja Olimpijade. Ovu priču još uvijek svjedoče istrošeni simboli koji su i danas razasuti po gradu, čak i znakovi na cesti koji ljude usmjeravaju ka “Olimpijskoj planini”. Čak je i “Vučko”, maskota igara, trideset godina poslije još uvijek jedan od najcjenjenijih suvenira.
Deset godina nakon Olimpijade, tadašnji raj se pretvorio u pakao krvi i smrti. Čak su i živi prikazi bosanskog ponosa postali pozornice ratnih strahota. Olimpijsko selo se koristilo kao utvrda, svaka sportska struktura je bila korištena u ratne svrhe.
U šumama, koje su prije nekoliko godina bile mjesto radosti i nade, pretvorile su se u bojno polje na kojem su ljudi ratovali jedni protiv drugih. Ništa se nije poštedjelo.
Trebević je također bio jedna od pozornica za ovaj morbidni scenarij. Na visini od tisuću metara bila je izgrađena bob staza. Kada je planina bila posve prekrivena muljem, betonske staze su služile kao siguran labirint kako bi se izbjegla smrt od granatiranja ili zalutalog metka. Čak i danas ovo područje nije potpuno očišćeno i mnogi se savjetuju da se ne ide u šumu. Naime, početkom ove godine je tamo pronađena tko zna koja po redu mina zaostala iz rata.
Trebević stoji iznad i s njega se prostire širok pogled. Na litici je ostao kostur hotela gdje su nekad boravili gosti i gledatelji. U vrijeme rata je to bio topnički položaj bosanskih Srba.
“Ovo je bio moj omiljeni hotel, pogledajte samo kakav je pogled. NATO ga je bombardirao”, kaže Tarik, Sarajlija koji je pratio novinara i fotografa portala “Oči rata”, koji su napravili ovu malu priču.
Nitko nije očekivao da će grad i olimpijski kompleks pokositi rat, čije su posljedice vidljive i danas. Danas, uz sjećanja na iskustva i razgovore, stanovnici sukob i Olimpijadu vide kao dvije dijametralno suprotne stvarnosti njihove nedavne povijesti.
A dojam koje Sarajevo danas nudi svojim posjetiteljima je da ste u gradu koji je na pola puta između svijetlog susreta naroda i tame napetosti.
Izvor: Occhi della Guerra
Žalosno je kako to danas izgleda. Ja nisam stekao dojam da je te 1984. nekom smetalo što se ZOI održavaju u Sarajevu. Uglavnom je bila priča kod nas, znači u našoj nekadašnjoj zajedničkoj državi se to održava. Skupljali smo neke sličice sa Vučkom ali nije to bio klasični album za sličice nego kao neki veliki poster na kojem su se mogle igrati društvene igre osmišljene specijalno za tu svrhu. Vučko je tada bio česta pojava na naslovnim stranama raznih časopisa. Ja sam imao i goblen sa Vučkom, čuvam ga još i danas. Nego javila mi se jedna prijateljica s Jahorine, kaže malo otišla na zimovanje. Bit će tamo još nešto funkcionira, ne znam detalje ali kao da se sjećam da se i na Jahorini održavao jedan dio natjecanja.
Nije veliki dio tih naroda zaslužio ništa a ponajmanje ZOI – njima treba istjerivač vraga iliti šejtana da se pročiste od mržnje i straha i nakon duševnog posta od 200 god.da izađu na svjetlo daana.Ta bosna i hercegovina je ukleta zemlja gdje god zagaziš bojiš se da ne propadneš u kakvu jamu punu kostiju.
U BiH žive narodi koji se (s pravom) drugačije nazivaju, u suštini je riječ o jednom narodu – slavenskom iz kojeg su potekli. Govore istim jezikom i nitko nikoga ne razumije. Srbi navijaju za Rusiju i Srbiju, Muslimani (odnedavno Bošnjaci pa su s tim imenom dobili neki od njih pravo da budu ateisti) za Tursku i Saudijsku Arabiju, Hrvati za Hrvatsku i Njemačku. Srbi su ratom dobili upravu nad polovicom teritorija, a nad drugom polovicom upravljaju Muslimani nad Hrvatima jer su većina, iako je riječ o federaciji naroda (a ne teritorija), Muslimani biraju hrvatske predstavnike i pokazuju kako se demokracija zloupotrebljava. BiH je nefunkcionalna država s nerazumljivom podjelom vlasti. Nemaju monetarne suverenosti, umjesto Narodne banke imaju kreditni odbor (vrlo slično hrvatskom i srpskom slučaju) koji je tek nešto više od mjenjačnice. Nakon prestanka protektorata, rat je očita opcija. Postoje barem dva scenarija izbjegavanja rata. Jedan je cijelu BiH ugurati u… Čitaj više »
Tako jest bilo. Ali ne postoji naroda na svijetu kojeg ne možeš podijeliti, ako vrh vlasti to dozvoli i ne reagira na vrijeme. Nismo mi s ovih prostora nikakva “balkanska plemena”, kako nas gledaju izvana, na zapadu. Zar se oni sad ne dijele na ateiste i vjernike, na (uvjetno rečeno) lijeve i desne, internacionaliste i suvereniste, progresivce (nvo) i populiste, pa se obitelji dijele, , regije, blokovi država u EU. Razluka je što su nama gurnuli oružje u ruke, a oni su , zbog profita, odlučili da će biti u skladištima.
Mislim,,,uopšte mi nije žao što je Sarajevo tu gde jeste,,,,što je od nekada prvog grada SFRJ kojeg su svi voleli u istoj i koji je svoja svetla bacao daleko,,,se pretvorio u suštu suprotnost toga što je nekada bio,,,pretvorilo se u kasabu,a jedan od glavnih “krivaca” tome je i to,,,što je jedna velika grupa ljudi koji su sticajem okolnosti bili iste nacije,,,,morala da napusti grad,a na njihova mesta su došli neki manje urbanijeg duha,,,ili ti doneli su svoje selo u grad,,,
Ljubav i mržnja !? Dušman i brat?!
Prostor današnje BiH je tokom čitave istorije klasičan protektorat. I u skorijoj budućnosti nema promene.
Dobri i vredni ljudi. Pošten svet. Jedna krv i jedna luda glava!
Namjerno su napravili zulum dolje i sad taj ciogordijev čvor može razriješiti jedino udarac oštrog mača posred glave redatelja i producenta svega toga no to se neće desiti jer ti vladaju zemljom milenijima a najvjerojatnije su homoa sapientusa klonirali da imaju farmu na zemlji za razbibrige. Kosovo, BiH, Makedonija, a sutra ako srbeki ne budu slušali tamu možda i Sanđak i Vojvodina su detonatorske kapisle da zapale novi rat ako im je to u interesu bilo kada.
Najbolje od Sarajeva su čevapi kod Ferhatovića i krompiruša, burek i sirnica u Saču.
Rado bih se ukljucio u diskusiju , medjutim morao bih u kontekstu “Sarajevo 84” spomenuti Jugoslaviju i Tita pa ce me admini opet brisati , odlucio sam skratiti im muke na ovoj i slicnim temama pa necu uopce komentirati , a Vama komentatorima zelim ugodan razgovor i ne svadjajte se po nacionalnom kljucu nego argumentima i cinjenicama . 🙂
Nacionalistisko -sovinisticki glupani sa balkana su specifikum u svjetskim razmjerima , Tito im je ostavio Jugoslaviju koja je mogla bez problema kompletno sa svim republikama uci u EU ali ne lezi vraze pojavile se mudre glave poput tujdmana , milosevica i izetbegovica , pa odlucise da prvo rastrgaju jugoslaviju , odrade etnicka ciscenja svak u svom sokaku a onda na krvi i genocidu ucrtanim granicama opet svi skupa zavrse u EU .
Od živog grada ostala je samo prazna ljuštura.
Pročitah sve, dosadašnje komentare, i poslije njih mi nije jasno kako nismo imali više rezorenih “Sarajeva”. Naši i njihovi, krivi i pravi.
Ne živim u njemu već, bit će 40 godina, nisam bio ni za olimpijade, ali mi nikada nije izašlo iz srca. Sjećam ga se kakvo je bilo, a bilo je “pravo”, bili smo raja, nismo se dijelili na nas i njih. I nitko to Sarajevo ne može razoriti.
Administracijooooo! Gdje je autor članka? Zovite ga odmah ‘vamo, da mu vežem uši u mašnu!:)) I to na 2000 m!:))
CITAT: “Trebević je također bio jedna od pozornica za ovaj morbidni scenarij. Na visini od dvije tisuće metara su bile izgrađene piste za bob….”
Kojh 2000 m, kakve “piste”?!? Bob staza (start) je na 1108 m, a cilj na 982 m…
Nevješt prevod sa talijanskog sajta, članka koji ništa zapravo ne govori. Tipični internetski uradak, bez uvoda i repa. Ono što će vjerujem zanimati domaću publiku (od Triglava do Đevđelije; a ovo je odgovor Perunu) jeste, da su “neki” u SFRJ itekako bili ozlojeđeni što je Sarajevo/BiH dobilo organizaciju ZOI ’84. Slovencima (naravno, njihovim “elitama”, političkim ali i djelimično skijaškim i turističkim) bilo je nepojmljivo da Bosančerosi imaju tamo neku zimsku olimpijadu! I, kako su se pokazali na djelu, “na terenu”…? Iz svih YU republika stigla je pomoć Planinarskom savezu BiH — koji je preko svoje Gorske službe spasavanja vršio obezbjeđenje takmičenja na svim planinskim olimpijskim borilištima (Trebević, Jahorina, Igman, Bjelašnica) — u ljudstvu i opremi. Kraj ski staza bili su raspoređeni gorski spasioci iz BiH, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Makedonije… jedino nije bilo Slovenaca!!! Planinska zveza Slovenije, odnosno Gorska reševalna služba (vjerovatno neki ljudi pod političkim pritiscima) bojkotovala je ZOI… Čitaj više »
SRECNU NOVU GODINU REDAKCIJI I SVIM LJUDIMA KOJI KOMENTARISU NA OVOM MEDIJU
https://www.youtube.com/watch?v=bPaYPgz371w
@Hribolazec, uz tvoje napisano prilažem i ovu “lektiru”:
https://postimg.org/image/ad8quryml/
Meni je žao sto moji dobri susjed i slični, sada za vrijeme Božića ne može reci “Komšija sretan ti Božić, živ i zdrav bio…” jer njemu je u Džamiji rečeno da je zabranjeno nemuslimanima čestitati Božić ili Uskrs na taj način nego samo “SRETAN TI PRAZNIK”, žalosno je kolike je to razmjere poprimilio, ne može se prevaliti riječ Božić preko usta. Boli me što moji susjedi Bošnjaci nisu ustali u obrani sekularizma u našoj nam BiH i svakim danom gledam razne performanse na temu “Mahrama je moj život” po Zenici ili Sarajevu, performansi po sarajevu za potporu “umjerenoj oporbi” u siriji i isto se reklamira na nacionalnoj televiziji gdje autor istog ne može biiti dati interviju jer je terorista iz SA koji ne zna nase jezike… Zao mi je sto moju zemlju Bošnjački lideri daju u AMANET turskoj, jel treba dalje da nastavim. Institucionalno uništavaju moju državu, popunjavaju 100% u… Čitaj više »
@bbbb , vidi se da ne vladaš terminologijom, negdje si vani
Ne postoji nacija Bosanac ili Hercegovac, jasno? U BiH žive Hrvati, Srbi i Bošnjaci, ne znam jel treba da ti na Njemackom ili Svedskom to napisem ? Reci slobodno.
Sarajevo kao grad, nije najviše izgubilo zbog odlaska 150.00 Srba i nešto malo Hrvata.
Sarajevo je postalo etnički čisto, ali je izgubilo elitu: akademsku, medicinsku, kulturnu, sportsku…
Rat je trebao već tada počet umjesto olimpijade, da se balkanska plemena totalno unište….
Ko je Titu šlo že zelo za nohte, je Jugoslavija dobila organizacijo ZOI, ki bi morala pripasti Sloveniji, saj je v tistem času dominirala v zimskih športih. Potem je Tito v Ljubljani celo umrl in dodatna črna pika za Slovence, ker nihče v Jugoslaviji Slovencev ni maral (saj je sedaj isto), so igre dokončno umestili v Sarajevo, kjer so relativno ugodne vremenske razmere. Ampak organizacija je bila v celoti v rokah Slovencev, saj Bosanci niso znali niti ratrakov voziti, čeprav so vsi ratraki naročeni v letu 1983 in 1984 v Jugoslavijo šli v Sarajevo, tudi naš za Zaplano pri Vrhniki. In objekti niso “poginili” leta 1992, ampak kmalu po OI, saj ni bilo najpomenbnejših uporabnikov takih objektov, dnevnih gostov, nikjer v bližini. Je pa res, da dokler je delal hotel na Jahorini, je bilo tam zanimivo smučati, ker si se kljub ratrakiranju proge počutil, kot da voziš po svežem snegu.… Čitaj više »
tako kako pricacas mr franc ja se dobro sjecam vaseg ponasanja u sarajevu za vrijeme izgradnje samo provociranje i ujedannje i svaki put ste dobili po picki dikani americki idi pa pametuj sad svojim sponzorima
Uclaniteje Valjevo majkami Sarajka vares Varusic hvalavam Barisic