Hajdučki i Rožanski kukovi

Strogi rezervat “Hajdučki i Rožanski kukovi” proglašen je 22. 1. 1969. godine. Površina rezervata je 1220 hektara.

Nalazi se na sjevernom dijelu Parka prirode “Velebit”, a obuhvaća izdvojene skupine kukova i razdrtih, stjenovitih vrhova, međusobno odvojenih dubokim ponikvama i provalijama. Izgrađuju ih mlade paleogenske naslage sastavljene gotovo samo od vapnenačkih stijena. Zbog trošenja i pucanja uvjetovanoga djelomično tektonskim, djelomično atmosferskim činiocima, te su naslage poprimile specifičan reljef izrazitog krša, tvoreći jedno od najneprohodnijih područja Velebita. Obilježavaju ih orijaške gromade bijelih vapnenačkih vrhova.

Međusobno su Hajdučki i Rožanski kukovi odvojeni Lubenovačkim vratima. Najistaknutiji Hajdučki kukovi su: Golubić (1658 m), Begovački kuk (1407 m), Jarekovački kuk (1328 m), Pavića kuk (1392 m) i Duića kuk (1460 m). Najistaknutiji Rožanski kukovi su: Gromovača (1675 m), Krajačev kuk (1690 m), Pasarićev kuk (1630 m), Vratarski kuk (1678 m), Varnjača (1630 m) i Crikvena (1641 m).

Flora tih područja očuvala se u gotovo iskonskom obliku. Održale su se zajednice s većim brojem alpskih biljaka, pojedini pripadnici ilirskog, odnosno dinarskog vegetacijskog područja, osobito visoke zeleni i to velikolisne ljepike. Na izloženim mjestima šuma pretplaninske bukve poprima oblik klekovine. Srednji pojas kukova i duboke ponikve obrasle su smrekama, u gušćim ili rjeđim sastavima, te obiljem pretplaninskoga grmlja i visokih zeleni. Najviše, pa i na same vrhove dopire klekovina bora krivulja, a uz nju i pojedine stjenjače i točilarke.

Većih travnjačkih površina obraslih vezom oštre vlasulje nema, ali se tu i tamo nađu manje površine obrasle travom tvrdačom. Od zaštićenih vrsta tu rastu: planinčica, alpski kotrljan, kranjski ljiljan, vimenjak i žuta širištara.