Cijeli život pamtim naslov “Mirko tipka na radirko”, slovenskih autora Žiga Turka i Cirila Kraševeca, zaljubljenika u mikro računala. Moje prvo mikro računalo je “bio” Spectrum 48K, a izvor znanja slovenski časopis Moj Mikro. Odgovor na pitanje, zašto cijeli život pamtim naslov jedne knjižice na slovenskom jeziku, dobio sam ovoga ljeta pri povratku u Francusku.
Za prvu posjetu Sloveniji je zaslužan moj otac, koji se, igrom slučaja, također zvao Mirko. Zahvaljujući njemu, prvi put sam kao osmogodišnjak posjetio Postojnsku jamu, vidio čovječju ribicu, Bled, Bohinj, Triglav – najviši vrh Slovenije i bivše Jugoslavije, Savu Dolinku i Savu Bohinjku koje čine rijeku Savu pokraj koje sam odrastao, par stotina kilometara niže u Brčkom. Ne smijem izostaviti ni modnu marku Mura iz Murske Sobote, čije proizvode nisam skidao sa sebe. Nećete vjerovati, čak i u Parizu tražim proizvode Gorenje. Jedan od vrlo bliskih prijatelja u vojsci se zvao Boštjan Zemljak iz Loke pri Zidanem Mostu.
Svakoga ljeta iz Pariza za Brčko i nazad putujem osobnim automobilom. Svratim u prelijepi grad München, odmorim par sati i nastavljam dalje. Zbog duljine puta koristim autoceste do Županje ili Imotskog, uvijek preko Slovenije.
Ove godine sam dobio poziv našeg kolege iz redakcije portala Logično da posjetim Sloveniju i grad Celje, što sam vrlo rado prihvatio. Supruga se obradovala jer je i njoj Slovenija ostala u dobrom sjećanju.
Na graničnom prijelazu Bregana, koji dijeli Hrvatsku i Sloveniju, stanem na slovenskoj strani da kupim vinjetu za vožnju slovenskim autocestama. Ljubaznu djevojku pozdravim s “dobar dan”, a ona me na hrvatskom jeziku pita: “Za koliko dana trebate vinjetu?”. Našalim se i velim “za 2 sata koliko mi treba da dođem do austrijske granice”. Ona se nasmije, ne uzimajući za zlo moju šalu o veličini Slovenije, a uz vinjetu mi pokloni i jedan lijepo dizajniran katalog “ONE VIGNETTE MANY BENEFITS”. Svi odgovori na pitanje zašto mi je Slovenija bliska i zašto pamtim naslov knjige iz 1985. godine, krenuše stizati u eskadrili.
Što sam pronašao u katalogu?
Kupovinom vinjete, Slovenija nudi besplatne ulaznice za mnoga turistička mjesta. Četiri besplatne ulaznice za posjetu Postojnskoj jami, besplatnu ulaznicu za Lipica park, besplatnu ulaznica za Regionalni Muzej u Mariboru i puno drugih turističkih atrakcija.
Kreativnost Slovenaca da s autoceste “skinu” putnike, te ih što dulje zadrže u Sloveniji, je doista za pohvalu. Ne treba puno logike za zaključiti da se radi o poticaju države, koja novcem autocesta pomaže lokalni turizam i lokalnu ekonomiju, dok moji u Hrvatskoj farbaju tunele i po pet puta.
Avantura se nastavlja
Umjesto autoceste, odaberem lokalne ceste uz Savu koje vode prema Celju. Dan je bio sunčan – idealan za vožnju kroz slovenska sela i gradove. Uslijedio je drugi pozitivan i emotivan šok. Iza svake nove krivine pojavljivale su se prekrasne i ukusno urađene kuće i kućice. Dvorišta i vrtovi, voćnjaci i doline su nas očarale. Prvo što ugledamo pri ulazu u neko mjesto su male crkve – dovoljno velike da prime cijelo selo. Megalomanija pri gradnji crkvi kao da ne postoji u slovenskim selima.
Stižemo u Loku pri Zidanem Mostu. Sjetim se svog prijatelja iz vojske. Boštjan je kamenorezac i vatrogasac. Pokušavam pronaći gdje živi, ali mi vrijeme ne dozvoljava ići do kraja. Nastavljam dalje prema Celju, gdje nas dočekuje naš prijatelj i jedan od administratora portala Logično. Odlazimo u centar Celja na ručak. Atmosfera je ugodna, a osoba koja nas poslužuje u restoranu također priča tečnim hrvatskim ili srpskim jezikom. Nebitno, razumijemo se.
Nakon razgovora o budućim idejama za naš portal Logično, krećemo prema Austriji. Stanemo na benzinsku crpku kupiti goriva. Dok plaćam račun za gorivo, pogledam što ću kupiti za grickanje. Pažnju mi privukoše čips od jabuka i druge grickalice. Sve grickalice su domaći slovenski proizvodi. Iznova osjetim slovensku kreativnost, a pogodi me moje hrvatsko-bosansko-hercegovačko “ne isplati se” ili “ne može to kod nas proći“.
Stižemo na Bled gdje nas dočeka velika kolona automobila. Za doći do Bledskog jezera trebat će nam sigurno sat vremena, tvrdi GPS. U tom momentu u meni proradi onaj “kockoglavi rodijački gen” koji me sprječava čekati u redu kao drugi kulturni vozači ispred mene. Odlučim naći prečicu preko starih cesta, što mi na kraju i uspijeva. Stigosmo do dvorca na vrh brda i dalje prema parkingu gdje nas dočeka momak za naplatu parkinga. Na “dobar dan”, momak se raspriča na srpskom jeziku. Veli da je rođen u Sloveniji, ali su mu roditelji iz Srbije. Socijalni kontakt čini čuda jer na kraju dobih najbolje parkirno mjesto u hladu po najvećem suncu.
Šetnja od dvorca, s vrha brda, do Bledskog jezera i nazad me dotukla. Izgubio sam bar pola kilograma. Tu mi Slovenija nije “legla”. Supruga i sin se smiju, a ja bukvalno umirem. Al’ dobro, idemo dalje.
Već smo pred granicom s Austrijom. Napuštamo Sloveniju, ali nas ne napuštaju emocije. Proveli smo ugodan dan u ugodnom društvu i lijepoj zemlji.
Konačno sam shvatio zašto cijeli život pamtim naslov s početka članka. U Sloveniji sam osjetio nešto bolje i kvalitetnije od onoga što me okruživalo. Ne, nisam ljubomoran, niti manje volim svoje i svoj kraj. Slovenija i slovenski narod mi daje potvrdu i nadu, da je sve moguće. Da priče “ne isplati se” i “ne može to kod nas proći” ne treba slušati.
Slično su govorili i za portal Logično. Smijali su nam se otvoreno, u lice i iza leđa. Govorili nam “nemate šanse u moru sličnih portala”. Nismo se obazirali i radili smo ono u što smo vjerovali. Redakcija Logičnog se zahvalila onima koji su našem radu tražili samo negativno i koji su unosili razdor. Prihvatili smo one koji vjeruju u projekt Logično i otvoreni smo svima s iskrenim i poštenim namjerama. Portal Logično svakoga mjeseca pročita 500.000 osoba. Očito je da nismo pogriješili, a sudac još nije svirao kraj ove uzbudljive utakmice.
Na Slovenskom katalogu piše “I FEEL SLOVENIA”, a svoje ću iskustvo završiti s “I FEEL LOGIČNO”.
Katalog “One Vignette Many Benefits”
Na ovom portalu treba razvijati drugacije vibracije,ne kazem da treba istinu kriti ili maskirati sto vodi novim zabludama i buducim konfliktuma vec prsto treba slati dobre vibracije a istina ce doci sama po sebi. Dalo bi se raspravljati ali sjetih se svojih iskustava sa Slovenackom granicnom Plicijom…apsolutan vrh,te se smirih.
Postovanje Petre. Ja ne putujem tako cesto kao Vi … i to sto ste naveli kao primer sta dobija za SLO vinjetu je nesto novo? Sve drugo stoji sto ste napisali. Neka.mi se nejute ostali ali kada smo zadnji put bili do Italije , samim.prelaskom SLO-HR granice se oseca razlika. Secam se izjave Milana Kucana jednom MK novinaru ovde u Skoplju (pitanje je bilo sta i kako prema EU i OTAN): Da smo mi sve radili i slusali sta su nam iz tih organizacija govorili i trazili, bili bismo u istoj situaciji kao i Vi.
Mirko tipka na neradirko?
Slavko?
Bilo je uživanje čitati ovaj kratki, ali lijepi putopis.Sve pohvale autoru!
Moram reci da moja iskustva sa Slovencima ne potvrdjuju ono sto se u naslovu govori. Ja sam nekoliko godina radio sa slovenackim firmama i u firmi ciji vlasnici su Slovenci. Upoznao sam ih kao glumce ljubaznosti, glumce prijateljstva i ljude bez duse. Pohlepni si vise od svih drugih i za novac su spremni uciniti sve, samo kada to rade rade sa stilom. Prljavstine i podlosti rade u elegantnim rukavicama i uz blagi osmeh, a to deluje kao veoma kulturno i civilizovano ponasanje za onoga ko ne zna sta se iza toga krije. Ono sto drugi nemaju, a trebalo bi, to je homogenost, jedinstvo i diskrecija u svemu. Deluju kao dobro utrenirana vojska. Ukoliko ima onih koji iskacu iz tog klisea, to je minorna manjina i bez uticaja na globalne karakteristike. To je moje iskustvo.
Prekrasno.
Hvali jedan komentar:”Nije.”!?
Voleo bih znati zasto,uzor ili primjer…ne zvuc mi isto.
Putopisi su uvek lepi.
I mene podseti na Moj mikro casopis, isto tako na Muru, sve sam kupovao njihovo takodje. Ma sve Slovenacko, odeca, cipele itd. i Rade Koncar iz Hrvatske, mislim na ves masinu i ostale kucne male aparate.
Mura kupila Prvi maj iz Pirota ali im nesto nije islo. Gorenje kupili Kinezi, jer sve sto se kod nas u Srbiji proizvede ide u Rusiju bez carine.
Kada sam isao na more, avionom do Ljubljane, a onda autobusom do Poreca, da malo razgledam kad putujem.
Sve je to nas narod, neki su malo vredniji kao Slovenci, neki bolje umeju da pevaju kao Bosanci, neki imaju lepa ostrva (kako se kaze Otoke).
Sve nam je lepo, ali nekako nemamo organizaciju rada dobru, jer kada bi nam Ekonomija bila bolja bilo bi bolje i raspolozenje.
Nažalost Petre, priče “ne isplati se” i “ne može to kod nas proći” u Srbiji itekako važe. Naveo si primer čipsa od jabuke a tu imam konkretnog iskustva.
Prodavao sam taj čips za prijatelja ali rezultat je bio poražavajući. Svi koji su probali su oduševljeni ali trgovci nisu hteli da uzimaju čak ni komisiono (treba li da dodam da nisu hteli ni da probaju). Nisam mogao da verujem svojim očima i ušima. Sad, da li je problem do većine ili do mog stava…
Ocito u Sloveniji đikanija nije okupirala bas sva mista koja se moglo, kao u nas.
Pa najzapadnije su od svih. Njima je susjed uvijek bila Austrija, a ne Rumunjska, Bugarska, Albanija… Ipak, nije baš sve tako idealno, što pokazuje i pljačka hrvatskih štediša koju je izvršila Ljubljanska banka.
Prekrasna reportaža i malo više od toga. Slovenci spomenuti I feel pišu u nastavku ovako – SloveNIJA, kako bi strancima slikovno rekli da je to zemlja ljubavi. U čemu su dakle Slovenci, dvadeset i osam godina nakon rastanka bolji od svih nas ostalih? Kratak odgovor bi bio da nisu bolji ni u čemu posebno, nego u svemu pomalo. Najprije – njihove teme nisu ustaše i partizani, četnici i partizani, domovinski, ovaj, onaj rat, otcjepljenje Kosova, niti NATO, EU. Na tim temama se kod nas ostalih troše enormne količine energije, a kad znamo da je svaka sekunda razmišljanja o drugomu, sekunda manje za razmišljanje o sebi, onda tek možemo vidjeti koliko smo energije i vremena bacili uzalud. Slovenci nisu. Svoju poziciju prvih do Austrije su iskoristili prvom prilikom i ušli u EU, a onda su koristili nemilice svoju poziciju prvih do Hrvatske s jednim jedinim strateškim ciljem – dokopati se polovice… Čitaj više »
Da prokomentiram pocetak price, tj. Racunala/kompjutere…dvije stvari su bile dovoljne da me vrate u sjecanja…Moj Mikro i spectrum 48K. Tog spectruma sam tada jako zelio a uvalise mi commodore 64 (“komodorca”)…nikad to nisam prezalio…Sto se Mog Mikra tice, za one koji se zele podsjetiti kako je to izgledalo:
http://retrospec.sgn.net/users/tomcat/yu/revije.php
Hvala Petre!
Sjetih se jedne scene iz Sarajevske predratne tvserije,cini mi se Zijah Sokolovic; kao pozdravlja se sa svima jer ide u inostranstvo,veselje,tuga i na kraju ga neko upita a gdje ide a on onako “Kak gdje,pa u Sloveniju”.
Nekada se jedan mentalitet ljudi može generalizirati, nekada ne. Ljudi su različiti, imaju različite poglede na život iliti “svijet”. Ljudi, koje nazivaju „Slovencima“ imaju svoje prednosti a i svoje mane u mentalitetu, navikama života i odnošenju prema ljudima. Kao i svaki drugi narod. O prednostima si dosta napisao. O manama neću pisati.
Lijep pozdrav iz Slovenije
Jedan ujak od moje stare koji je živio i umro u čemerici je rekao da ako bi se ponovo doselio u Jugu onda bi živio u Sloveniji jer je to uređena država, bio je u pravu. Mene isto za Sloveniju vežu uspomene za Postojnsku jamu itd kao dijete. Najbolje se vidjelo da je to drugi svijet i prije rata kad se točilo gorivo na benzinskim a istovarivao otpad u wc, njačišćiji wc-i u bivšoj državi su bili slovenski. Poprimili su puno dobrih osobina od germana, radišnost i disciplinu u svemu a zadržali i svoje slavenske gene. Imam prijatelja slovenaca i svi su jako vispreni. Kao dijete sam volio gibanicu, i sad je ima samo sa druge strane, na benzinskoj poslije Zagreba na desnoj strani na onom brdu prije Krškog a desno su Brežice. Bila je neka skela u Brežicama davno nekad preko Save boga pita što je sada. U Portorož… Čitaj više »
Vozi Mujo kamion kroz Sloveniju. Piči on tako kad odjednom ga zaustavi policajac. Kaže policajac:
– “Drug, žmigavec vam ne dela!”
Izađe Mujo van i gleda okolo i čudi se. Policajac ga spopao:
– “Drug, pogledajte, žmigavec vam ne dela!”
Mujo gleda okolo sav u čudu. Opet će policajac:
– “Žmigavec vam ne dela!”
Kad Mujo odjednom:
– “Ma jebo te žmigavec, gledam gdje mi je prikolica!!!”
Ovo shvatam kao lično (subjektivo) iskustvo i sasvim je ok. Realno (objektivno) je u neku ruku drugačije i zavisi od toga koliko si prisutan u Slo. Svakako lepo iskustvo. Lično znam da im grickalice na pumpama nisu “sono slovenian product” ima i hrvatskih i pokoja srbska.
Splitexpres, divim se tvojoj inteligenciji i poptivanju drugih i drugovačijih. Kad sam je već javio, zamolio bih autora da mi kaže, ako zna, kako se zove djeva na naslovnoj stranici. Metka ili Mojca?
Poštovani Otpisani,
Obrisali smo vaš komentar, ne zbog kritika koje ste uputili članku i Sloveniji, nego zbog vrlo neukusnih uvreda.
Kritika da, ali uvrede ne.
Ugodno čitanje.
Njemce odlikuju tri vrline, a to su red, rad i disciplina. Slovenci su njihovi prvi susjedi i nešto od toga su, po logici stvari, usvojili. Ko je bliže vatre bolje se i ogrije. Naravno uporedo sa treniranjem reda, rada i discipline uporedo su podizali i razvijali viši nivo svijesti. Vrlo su mudri i kad čine čine i za sebe i kolektiv za razliku od nas drugih koji smo lukavi i kad činimo činimo samo za sebe.
Mozda bi rijec “stalno” logicnije odgovarala umjesto “iznova”u naslovu. 🙂
Što radi Bosanac kad odraste? – Ode u Sloveniju. Što radi Slovenac kad odraste? Ode u Bosnu tražit oca.
Btw, znate li da u Sloveniji nikad nije bilo Židova. Oni su jeli palentu, ali se nisu zaduživali…izvucite zaključke…
A i fino su se proveli u obje Jugoslavije…financ ministar je skoro redovno bio Slovenac…
Čestitam na nogama, potencijalu od 200 000 čitatelja, i na tome što na portalu nema “grammar nazis”.
Petar Jasak, hvala vam na ovom tekstu. Ja sam iz Slovenije i najprvo se izvinjavam na mom srpskohrvatskom, hrvatskosrpskom ili kako več jeziku, a znam, da se razumemo. Ja razumem vaš jezik odlično. Još jednom hvala. Vaš zapis je samo potvrda onome, da smo svi mi samo ljudi, da se veze među nama vrlo jake, nebitno šta misle i rade političari sa te i one strane granica, koje su nam podigli u početku 90ih godina. Ja sam rođen u 70im godinama, ja sam dete iz mješovitog braka (otac Slovenac, majka Hrvatica) i roditelji su me naučili, da volim sve ljude, a to je u prvom planu značilo sve ljude od Vardara do Triglava. I moje mišljenje se ni sada nije spremenilo. Oni prokleti ratovi u 90im godinama svima su nama nanjeli štetu i bilo bi dobro, da svi mi oplakujemo sve naše mrtve, a sve ratne zločince stavimo pred sud.… Čitaj više »
tomise svidja ispovjest ovog hrvata,tako bi trebali da budemo svi.u ostalom trebamo imati dusu,ma kogod bijo.ljep pozdrav tom gospodinu sa familijom