Američke sankcije Iranu još 10 godina – “Šteta” za SAD

Nakon što je ponovo ozakonio slanje oružja američkim saveznicima u Siriji, američki predsjednik Barack Obama čini sve kako bi zagorčao život novom stanaru Bijele kuće i, koliko god je moguće, osigurao kontinuitet politike svoje administracije.

Srećom, čini se da neće uspjeti uvjeriti Kongres da prije inauguracije takozvanim “ubrzanim kolosijekom” ratificira zloglasni Transpacifički sporazum (TPP), što je obećavajuća vijest. Iako je u predizbornoj kampanji novoizabrani američki predsjednik Donald Trump najavljivao izlazak Sjedinjenih Država iz nuklearnog sporazuma s Iranom, još uvijek nije poznat službeni stav buduće administracije o ovom pitanju. No, kako će novi državni tajnik biti aktualni čelnik naftnog diva Exxon Mobil, Rex Tillerson, pitanje je što će od svega biti ostvareno.

Iako nije praksa da odlazeći predsjednik donosi sudbonosne odluke za zemlju, Barack Obama je prihvatio produljenje sankcija protiv Irana za još 10 godina

Danas u ponoć, 15. prosinca, Sjedinjene Američke Države su usvojile zakon o produljenju sankcija protiv Irana za još 10 godina, javlja agencija Associated Press.

Zanimljivo je kako je Obama zapravo postupio? Naime, prema američkom zakonu, do današnjeg roka predsjednik Barack Obama je morao potpisati ili odbiti prijedlog zakona za proširenje sankcija protiv Irana, usvojenih ranije u američkom Kongresu. “Ali on nije učinio ni jedno ni drugo, čime je dokument automatski postao zakon”, prenosi AP.

U svjetlu ovakvog razvoja događaja, rastu znakovi da se Iran i Rusija pripremaju za novo razdoblje gospodarske suradnje u kojoj će središnju ulogu, među ostalim, imati energetski sektor. U Iranu trenutno boravi najveća gospodarska delegacija koja je ikada došla iz Rusije, a čine je oko 600 gospodarstvenika i državnih dužnosnika. Trgovinska bilanca između dvije zemlje trenutno iznosi skoro 2 milijarde dolara, a Moskva i Teheran su se dogovorili da će obujam trgovinske razmjene u 2017. udvostručiti.

Kako za Fond strateške kulture piše Nikolaj Bobkin, Islamska Republika se uopće ne plaši američkih sankcija.

Osim toga, iranski predsjednik Hasan Rohani je 13. prosinca naredio čelniku Organizacije za atomsku energiju Irana, Aliju Akbaru Salehiju, da ocijeni vladine planove za razvoj i proizvodnju znanstvenih i istraživačkih centara, nuklearnih elektrana u zemlji, kao i reaktora koji će se koristiti u pomorskom prometu. Uredba iranskog predsjednika također traži da se osigura proizvodnju goriva za nuklearne elektrane. Za odgovor na upute Rohanija je Ali Akbar Salehi dobio rok od najviše tri mjeseca.

Istovremeno je iranski predsjednik naredio da se cijeli posao provodi u skladu s nuklearnim sporazum Teherana i “Skupine 5+1”, koju čine Kina, Rusija, SAD, Velika Britanija i Francuska, plus Njemačka, kako bi se pravovremeno otkrila eventualna kršenja međunarodnih sporazuma o iranskom nuklearnom programu. Ovom je odlukom predsjednik Rohani praktično ušutkao neprijatelje Islamske Republike, te još jednom pokazao predanost Irana ispunjavanju njegovih međunarodno preuzetih obveza.

Prije nego je Obama kukavički “oprao ruke”, kada je “niti prihvatio, ni odbio” sankcije predložene od strane američkog Kongresa, čime ih je zapravo “ozakonio”, oglasio se tajnik Vijeća za verifikaciju politike Irana, Mohsen Rezai. On je produljenje anti-iranskih sankcija od strane američkog Kongresa nazvao “potezom kojim se Washington ruga Europi, Kini i Rusiji”.

Mohsen Rezai je ranije ovog mjeseca je rekao:

“Ako Amerika provede u djelo nove sankcije protiv Irana, iranski odgovor će biti adekvatan i odgovarajući.”

Nove sankcije protiv Irana ignoriraju Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, stoga će Iran djelovati po logici reciprociteta.

Američki Senat je početkom ovog mjeseca jednoglasno usvojio Zakon uvođenja novih sankcija Iranu za narednih deset godina. Prije toga je s većinom glasova isto učinio i američki Predstavnički dom.

Zbog Obaminog kukavičluka imamo situaciju da su SAD preuzele međunarodne obveze, ali su jednostrano odlučile da ih se neće pridržavati.

No, Iran je spreman suočiti se s ovim problemom, a uredbu predsjednika Rohanija od prije dva dana mediji vide kao odgovor američkom vodstvu.

Kako je iranski predsjednik svoju odluku potpisao dva dana prije Obame odluke “da ne želi odlučivati ni o čemu”, Rohanijev potez je komentiran kao odgovor na prijetnje novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je rekao “kako SAD neće ispunjavati obveze iz nuklearnog dogovora s Iranom”.

Dio analitičara tvrdi kako je Rohani ovim htio utjecati na predsjednika Obamu, posebno s odredbom da će Iran strogo paziti da se nuklearni program razvija isključivo u civilne svrhe. Navodno je Rohani ovim htio uvjeriti Obamu da odbaci produljenje sankcija protiv Irana za još jedno desetljeće.

Najradikalniji oponenti Rohanija su govorili da bi predsjednik napokon trebao otvoriti pitanje o mogućem povlačenju Teherana iz nuklearnog sporazuma, jer je to “jedini mogući odgovor na kršenje obveza od strane Sjedinjenih Država”. Naime, malo je poznato da u iranskom parlamentu postoji jaka struja koja želi da se nuklearni sporazum “pošalje u muzej”.

Međutim, ako pogledate odluku predsjednika Rohanija, jasno je da Iran nema nikakvu namjeru kršiti odredbe sveobuhvatnog sporazuma dogovorenog sa “Skupinom 5+1”.

Ako iranska mornarica bude zainteresirana, nitko neće spriječiti Iran da, na primjer, ima i nuklearne podmornice. Čak i proizvodnja nuklearnog goriva nije u suprotnosti s međunarodnim ugovorom, jer se ne govori o proizvodnji visoko obogaćenog urana u zemlji, čime bi Teheran prekršio preuzete obveze. Osim toga, Iran može proizvoditi gorivo za elektrane i u trećim zemljama, na primjer u Rusiji.

Iran ima pravo graditi nuklearne elektrane i primjenjivati nuklearne reaktore u pomorskom prometu, što Obamina administracija nije opovrgnula.

Na konferenciji za novinare 13. prosinca, tajnik Bijele kuće Josh Earnest kaže kako odluka Irana “ne proturječi međunarodnom sporazumu o sprečavanju Irana da stekne nuklearno naoružanje”.

Sudeći po riječima Earnesta, za odlazeću američku administraciju je iranski nuklearni program i dalje pod pouzdanom međunarodnom kontrolom.

Jasno je da je američki pristup o primjeni sankcija protiv Islamske Republike pogrešan. Ali, anti-iranske sankcije Sjedinjenih Država imaju svoju povijest i svoj samostalan život, koji je počeo davno prije problema s nuklearnim programom Teherana.

U studenom ove godine su američke jednostrane sankcije protiv Irana ušle u svoju 37. godinu, a predsjednik Obama ih je produžio za još godinu dana. Novim dokumentom je Capitol Hill samo obavijestio Obamu da je odlučio za 10 godine produljiti uredbu od 14. studenog 1979. godine, kada je Iran proglašen “izvanrednom prijetnjom američkoj nacionalnoj sigurnosti”. Jimmy Carter se na sankcije odlučio kao odgovor na uzimanje američkih talaca u američkom veleposlanstvu u prvim danima Islamske Republike.

Ispada da ova priča neće skoro završiti. Produljenjem “izvanrednog stanja” je Obama odlučio stati na stranu Kongresa i, unatoč ugovoru kojeg je Washington potpisao s Iranom, priznati da se odnosi s Iranom nisu normalizirali, a “proces provedbe sporazuma od 19. siječnja 1981. godine je još uvijek u fazi implementacije”.

Riječ je o takozvanom “Alžirskom sporazumu” između SAD-a i Irana o oslobađanju američkih talaca. Američki predsjednik Obama uopće nije htio ulaziti u detalje o tome što je ostalo neispunjeno od strane Teherana. Jednostavno je postupio na način da novi “Zakon o sankcijama” bude usvojen.

Ovim se korakom želi utjecati na gospodarsko jačanje Irana, što američki Kongres pokušava spriječiti još od 1996. godine. Obama je svojim “nedjelovanjem” dopustio da odluka Kongresa postane pravovaljana, iako je Bijela kuća ranije izrazila žaljenje o tom pitanju, priznajući da će odluka Kongresa “biti udar na nuklearni sporazum s Iranom”. Međutim, predsjednik u odlasku je najavio da neće uložiti veto.

Ipak, nije vjerojatno da će širenje američkih sankcija stvoriti stvarnu prijetnju očuvanju međunarodnog nuklearnog sporazuma i problem će ostati u razini bilateralnih odnosa između Washingtona i Teherana.

Začudo, Europska unija nije zadovoljna ovakvom odlukom. Europski saveznici Washingtona su ukinuli sankcije Iranu, a naftna kompanija British Petroleum je sklopila ugovor s Teheranom, najveći u posljednjih nekoliko godina.

Američki zakon neće pogoditi Europu, što je relativno dobra vijest, ali i rijedak primjer suverene europske politike u odnosu na Washington. Sve financijske, bankarske i ekonomske sankcije nametnute od strane Europske unije protiv Irana su uklonjene. Očigledno će EU i dalje biti na američkoj strani, ali samo u smislu političkih zahtjeva protiv Teherana. S druge strane, EU neće zaboraviti svoje ekonomske interese u Islamskoj Republici. Bilo kakva drugačija odluka zemalja Europske unije, od kojih se mnoge suočavaju s teškom krizom, bio bi ravna samoubojstvu.

Donald Trump tvrdi kako nije zadovoljan ovakvim pristupom EU i Europljane želi prisiliti da svoju politiku prema Iranu usklade sa Sjedinjenim Državama. Trump će vjerojatno inzistirati na ponovnom otvaranju iranskog nuklearnog dosjea, ali to ne znači izravni američki sukob s Teheranom. Umjesto toga, nova administracija će vjerojatno pokušati primijeniti stare mehanizme pritiska na Iran, prije svega one političke. No, Iran je navikao živjeti i nositi se s njima, stoga će ova američka odluka vjerojatno više pogoditi Sjedinjene Države, nego što će utjecati na gospodarstvo Islamske Republike.

Uzmimo samo vijesti iz ekonomije u proteklih nekoliko dana.

Iranske državne agencije javljaju kako je ruska kompanija Lukoil počela istraživanja nafte u vodama Perzijskog zaljeva. Iran i Njemačka grade tvornicu za proizvodnju grafitnih elektroda, dok će Teheran i  “Airbus” završiti posao opskrbe 17 zrakoplova u roku od 2 tjedna. Rusija i Iran dogovaraju nove velike projekte i zajednička ulaganja, a Južna Koreja je počela prodavati automobile na iranskom tržištu. Islamska Republika je potpisala niz gospodarskih sporazuma s Indonezijom, a dogovoren je razvoj odnosa s Bjelorusijom u naftnom sektoru.

Osim južnokorejskih, ruski automobili će se također prodavati na iranskom tržištu, a Rusija i Iran izbacuju dolar u bilateralnoj trgovini. Carine će biti ukinute onog trenutka kada na snagu stupi “Sporazum o slobodnoj trgovini” između Euroazijske ekonomske unije i Irana, a konačni ciljani obujam bilateralne trgovine će zabilježiti povećanje sa sadašnjih 1,5 milijarde  na  10 milijardi dolara. Ruski i iranski znanstvenici su završili projekt izgradnje iranskog svemirskog satelita, a Teheran je izrazio spremnost za kupnju zrakoplova “Suhoj Superjet-100″…

Ovo je samo dio vijesti koje su u rubrici ekonomija iranske državne agencije objavile a svojim internetskim portalima, jer je nemoguće nabrojati sve koje su objavljene proteklih mjeseci.

Ali Akbar Velayati: Iran se neće saviti pod teretom sankcija

Savjetnik vjerskog vođe Irana, Ali Akbar Velayati, rekao je da se Islamska Republika nikada neće saviti pred sankcijama, kao što su one nametnute od strane Sjedinjenih Država, prenosi Iranu Daily.

“Razlika između Irana i mnogih drugih zemalja, koje su iste kao što je bio i Iran prije Islamske revolucije, je činjenica da se Islamska Republika neće saviti pred američkim sankcijama. Amerikanci trebaju znati da će oni biti ti koji će na kraju trpjeti gubitke”, rekao je savjetnik ajatolaha Alija Hameneija o međunarodnim poslovima, Ali Akbar Velayati.

“Amerikanci imaju naviku da proizvoljno donose odluke koje žele i da ih nameću svijetu, tvrdeći da su bile legitimne”, rekao je Velayati, što je bio odgovor na odluku Kongresa i zakon kojim se, zbog njegovog nuklearnog programa i potpore skupinama otpora u borbi protiv Izraela, brane ulaganja u Iranu.

Kao što smo spomenuli, od ključne je važnosti da američka odluka nije izazvala lančanu reakciju u redovima američkih saveznika. Što se tiče jednostranih američkih sankcija, Iran je već naučio kako ih prevladati. Produljenje američkih sankcija za još 10 godina za iransko vodstvo je neugodna činjenica, jer djelomično šteti međunarodnom imidžu zemlje, a stvara i određenu klimu u kojoj je lakše kritizirati Rohanijevu administraciju. No, činjenica je da se Iran u pregovorima neće vratiti na nultu točku. Teheran je pristao ograničiti svoj nuklearni program u zamjenu za ukidanje međunarodnih sankcija, koje Sjedinjene Države ne mogu vratiti, sve i da žele.

Za kraj, osvrnimo se i na najavu zatopljenja američko-ruskih odnosa, zbog čega će SAD nehotice morati računati na iranski utjecaj u regiji. Ako Trumpova administracija uspije postići dogovor s Moskvom, vjerojatno će biti narušena ravnoteža u “simpatijama” i “antipatijama” u Sjedinjenim Američkim Državama na štetu Saudijske Arabije i drugih zaljevskih monarhija. Ne možemo isključiti određeno povećanje kritika Rijada od strane američkih vlasti zbog saudijske potpore terorističkim skupinama. U saudijsko-iranskom regionalnom rivalstvu Amerika će ipak ostati saveznik vehabijskog režima u Rijadu, što u osnovi ništa ne mijenja za Iran, kao što ni američke sankcije neće imati posebnog utjecaja na gospodarski razvoj Islamske Republike. Kako se čini, ovo je još jedna od strateških grešaka Washingtona, obzirom da je cijelom svijetu više nego jasno da je azijsko-pacifička regija lokomotiva globalnog razvoja, a Iran je zemlja koju se u tom kontekstu ne može i ne smije izostaviti.