I dok se u Hrvatskoj javnost čudi “kako je moguće da je još 2010. tadašnji pregovarački tim s EU ispregovarao da država ne može imati pravo veta u odlučivanju o sudbini Ine”, da ništa ne možemo učiniti u odluci francuske banke Société Generale da Splitsku banku proda mađarskoj OTP grupi, te da država ne može utjecati na rad Središnje banke Hrvatske, postoje zemlje u kojima nije nikakav bauk ponašati se suprotno zakonima slobodnog tržišta. I prilično im dobro ide, za razliku od nas.
Uzmimo na primjer Boliviju, zemlju koju vodi “populistički” predsjednik Evo Morales, iako u ovom slučaju “populistički” znači iz naroda i za narod, ne onako kako tumače naši politolozi, akademici i čelnici mnoštva nevladinih udruga.
Nacionalizacija energetskog sektora Boliviji donijela 32 milijarde dolara
Bolivijska kompanija “Yacimientos Petrolíferos Fiscales Bolivianos” (YPFB) slavi svoj 80. rođendan, a posljednjih deset godina prolazi svoje zlatno doba i sada je prva tvrtka u zemlji u cijelosti u vlasništvu države.
S nacionalizacijom ugljikovodika, koja se provodila tijekom jednog desetljeća pod predsjednikom Evom Moralesom, YPFB je prestala biti zaostala tvrtka i postala najveća ekonomska potpora svih Bolivijaca, za agenciju Prensa Latina je izjavio Guillermo Achá, prvi čovjek kompanije.
Achá je također podsjetio “da je YPFB rangirana kao jedna od vodećih tvrtki u svijetu u sektoru ugljikovodika, na koju bi svi Bolivijci trebali biti ponosni”.
Govoreći zašto je proteklo desetljeće najvažnije u povijesti kompanije, Guillermo Achá je iznio podatke koji potvrđuju stalni rast kompanije, što je bilo moguće isključivo zbog nacionalizacije.
“Tijekom faze neoliberalnih vlada, od 1985. do 2005. godine, YPFB je ostvarivala jedva 2,5 milijardi dolara prihoda od prodaje nafte. U posljednjih desetak godina, prihod je premašio 32 milijarde. Ta sredstva su raspoređivana u svim regijama zemlje kroz politiku preraspodjele nacionalnog bogatstva predsjednika Moralesa. To pokazuje važnost procesa nacionalizacije ugljikovodika”, rekao je Achá.
“Društvena odgovornost kompanije je surađivati i sudjelovati u raznim državnim socijalnim programima, te davati podršku ostalim sektorima, koji su prethodno zapušteni”, dodao je čelnik bolivijske državne kompanije YPFB.
“Osim toga, sada imamo kontrolu nad cijelim energetskim lancem, nad različitim podružnicama koje se bave tranzitom energenata kroz cjevovode, skladištenjem i sektorom istraživanja i iskorištavanja ležišta, od čega imamo dodatne ekonomske koristi i zajamčen rast kompanije”, dodaje Guillermo Achá.
Što se tiče ulaganja, predsjednik uprave YPFB je rekao je da je do 2005. godine na energetski sektor izdvojeno jedva 4 milijarde dolara.
Tijekom posljednjih deset godina, kada je država preuzela YPFB, isplaćeno je 12,5 milijardi za aktivnosti kompanije u okviru njenog poslovanja, uglavnom u istraživanje i iskorištavanje novih naftnih i plinskih bušotina, punjenje rezervi i za povećanje proizvodnje.
Već od 2006. godine Bolivija proizvodi oko 30 milijuna kubnih metara prirodnog plina godišnje, a tijekom 2016. se proizvodnja plina popela na gotovo 61 milijuna kubnih metara.
Achá je rekao da je YPFB primjer kako državno poduzeće može imati održivi razvoj, a kompanija je uspješna ne samo u Boliviji, nego i u susjednim zemljama.
U sklopu projekcija za iduću godinu, predsjednik uprave YPFB je rekao da će jedan od najvažnijih poslova biti puštanje u pogon novih postrojenja unutar državnog petrokemijskog kompleksa “Bulo Bulo” u središnjoj pokrajini Cochabamba.
Čelnik kompanije je također rekao da će se proširiti 15 ugovora za istraživanje novih plinskih bušotina i da će se napuniti nacionalne rezerve.
“Također ćemo početi inženjerski dio ambicioznog projekta, kao što su tvornica propilena i polipropilena u Tariji, s budžetom od 1,8 milijardi dolara, što se smatra jednim od većih ulaganja u povijesti zemlje“, zaključio je Guillermo Achá.
Zar je tako tesko reci istinu o socijalizmu. Da, Evo Morales jest socijalist i njegove tendencije jesu socojalisticke.
imamo mi i mnogo bliži primjer, svoj, kako su društvena poduzeća mogla biti uspješna u svjetskim okivirima.
A imamo također i svoj primjer kako mogu biti rasturena.
Ništa od toga nije dokaz.
Teorija je dokaz. Strateška dobra moraju biti društvena, a u ime društva njima moraju upravljati stručne osobe pod strogom kontrolom kvalificiranog naroda (pojam javnost zvući prejalovo).
Prosvijećeni apsolutist je igra slučaja. Sustav mora biti posložen tako da odgaja/obrazuje (mrkvom i batinom) i narod i upravljače, te da ih neprestano poidsjeća da su sami za sebe odgovorni… itd
Bolivija je miljama ispred nas po suverenitetu. Mi smo već i zaboravili šta je suverenitet, a bez suvereniteta otpada svaka nada u boljitak ovih naših naroda i ovih državica ovdje. I svaka priča o natalitetu, povećanju radne baze, ekonomskom napretku, ostaje samo priča. U ovakvom sistemu koji vlada kod nas bogati će biti još bogatiji, a siromašnih će isto biti manje jer će rapidno umirati od gladi i bolesti.