“Ako nemate čelik, nemate ni zemlju”, tim je riječima Donald Trump najavio grandiozne planove za povećanje proizvodnje čelika u zemlji. Američki predsjednik se u određenom smislu uspoređiva s Lincolnom, Rooseveltom, pa čak i Staljinom, ali zaboravlja da postoji previše okolnosti koje sprečavaju oživljavanje američke industrije.
“Moramo zaštititi našu zemlju i naše radnike. Naša industrija čelika je u lošem stanju”, napisao je Trump na svojoj stranici na Facebooku ubrzo nakon najave uvođenja uvoznih carina na čelik u iznosu od 25% i na aluminij 10%, za sve zemlje, bez iznimke.
“Mi smo gubitnici u gotovo svim trgovinskim transakcijama. Naši prijatelji i neprijatelji već dugi niz godina koriste Sjedinjene Države. Naše čeličane i aluminijske industrije su mrtve. Žao nam je, ali sada je vrijeme za promjenu. Dopustimo da Amerika ponovno postane sjajna”, potom je napisao Trump na Twitteru.
Naravno, izjava o smrti američke metalurgije je pretjerivanje. World Steel javlja da je prošle godine u Sjedinjenim Državama proizvedeno 81,6 milijuna tona sirovog čelika, što je 4% više nego u 2016. godini. U pogledu proizvodnje čelika, SAD su na četvrtom mjestu u svijetu, nakon Kine, Indije i Japana, nešto ispred Rusije.
No, tijekom posljednjih nekoliko desetljeća je Amerika zaista prestala biti velika čelična sila. 1980. su američke čeličane proizvele 100 milijuna tona čelika i kontrolirale 14% svjetskog tržišta. Od tada se situacija dramatično promijenila i mjesto nespornog lidera u svijetu preuzima Kina, koja je povećala svoj udio u globalnoj proizvodnji s jedva 5% na više od polovice. U međuvremenu, udio Sjedinjenih Država je pao gotovo trostruko.
Situacija u američkoj aluminijskoj industriji još je gora. 2016. se proizvodnja aluminija u zemlji smanjila za 47%, na 840 tisuća tona, što je najniža razina od 1951. godine. U samo jednoj godini su zbog pada svjetskih cijena zatvorene tri velike tvornice aluminija.
Od 2012. su za pet godina SAD s četvrtog pale na deveto mjesto po proizvodnji aluminija u svijetu. S druge strane, potrošnja ova dva metala u Americi uvelike premašuje unutarnju proizvodnju.
Na temu supstitucije uvoza u metalurgiji se Trump žalio nedugo nakon svog godišnjeg obraćanja u Kongresu, kada je opisao nove konture njegova plana za ulaganja u infrastrukturu. Ako se prije predlagalo da se u infrastrukturu potrošiti milijarda dolara, Trump sada govori o iznosu od 1500 milijardi u idućih deset godina.
Tvrtka Deloitte procjenjuje kako oko 40% čelika u SAD-u ode u građevinski sektor. Američko društvo građevinskih inženjera (ASCE) je poslalo svoju procjenu o ulaganjima u infrastrukturu i ona znatno premašuju Trumpove procjene i dosežu 2000 milijardi dolara.
No, Trump je samouvjeren, baš kao i američka auto industrija, koja troši oko 25% čelika u zemlji. Nakon što je ideja nametanja carina na čelik i aluminij izazvala vrlo negativnu reakciju Europske unije, američki predsjednik je obećao da će uvesti carine na uvoz europskih automobila u SAD.
Konačno, čelik i aluminij su strateški resursi za obrambenu industriju, koja se također hvali obećavajućim narudžbama i unosnim ugovorima. Ukupna američka vojna potrošnja za ovu godinu se procjenjuje na oko 700 milijardi dolara, što je tek nešto manje od rekordne razine iz 2011. Za veliki dio tih troškova će se morati kupiti nova oprema.
Nije slučajno na početku ove godine američki ministar trgovine objavio izvješće pod nazivom “Utjecaj uvoza čelika na nacionalnu sigurnost”. Posljednji je put slična studija provedena 2001. godine. Temeljna teza novog izvješća jest da je domaća proizvodnja čelika ključna je za sigurnost zemlje u širem smislu, ne uključujući samo obrambeni sektor nego i ključne infrastrukturne sektore – transportne sustave, elektroenergetsku mrežu, vodoopskrbu i proizvodnju energije.
Postoji još jedan iznimno važan aspekt deklarirane doktrine o supstituciji uvoza u američkoj metalurgiji. Naime, američka obrambena industrija treba količine čelika na razini iz vremena Drugog svjetskog rata, dok se zanemaruje proizvodnja cijevi, bez kojih je teško zamisliti provedbu velikih plinskih projekata koje je najavio Trump.
Sve ovo više izgleda kao otvoreni izazov postindustrijskoj ekonomiji i teorijama tehnoloških promjena koje tvrde da je era čelika davno prošla. Međutim, tradicionalno utjecajne američke skupine su odlučile da industrija još nije spremna za ukop.
Evo samo nekoliko komentara na Trumpovu poruku o revitalizaciji metalurgije: “Metalurgija je industrija od strateškog značaja za nacionalnu sigurnost. Hoćete li graditi ratne brodove od kineskog čelika, ako zaratimo s Kinom?”, “Uopće ne proizvodimo ništa. Amerika se ne može osloniti na ekonomiju koja je 80% usredotočena na usluge. Mi ćemo obnoviti našu industrijsku bazu.” ili “U svojoj doktrini nove Amerike je Trump izgleda kao Staljin, koji je pokrenuo ciklus industrijalizacije u Rusiji baš na čeliku.”.
Trump neće učiniti ništa
No, bit će vrlo teško implementirati planove Trumpa u zamjeni uvoza. Postoje poteškoće koje nadilaze probleme metalurške industrije.
Prvo, snažan dolar, zajedno s visokim troškovima rada, učinili su američku proizvodnju vrlo skupom. Upravo je slab dolar koji omogućio provedbu ambicioznih infrastrukturnih projekata pod upravom Abrahama Lincolna i Franklina Roosevelta, na koje se Trump otvoreno poziva.
Da bi provela stvarna supstitucija uvoza, trebalo bi nametnuti carine od stotine ili tisuće posto, dok su u vrijeme Lincolna bile dovoljno naknade od oko 50%.
Ako je dolar jak i infrastrukturni projekti Trumpa će biti vrlo skupi, a FED podržava snažan dolar i ne dopušta da se novac slije u proračun, jer država troši sve veće količine novca na servisiranje duga, koji je također raste. Dakle, sve je kristalno jasno. Trump jednostavno nema dovoljno novca.
Američka trgovinska bilanca s Kinom se pod Trumpom pogoršala i on ne može preokrenuti tu situaciju nametanjem nekoliko mjera.
Osim toga, brojni sektori ovise o tržištu nafte, a ako maknete kineske robe s američkog tržišta, cijene nafte će pasti i američka industrija škriljevca će opet biti prisiljena na gašenje proizvodnje.
Trump bi morao djelovati sveobuhvatno u svim područjima. Kako bi ostvario svoje planove, morao bi ući u bitku s čitavim američkim sustavom, dobiti podršku većine u Kongresu, staviti svog čovjeka na čelo FED-a i tako dalje. Ali Trump u vezi s tim nije poduzeo ništa i nema previše prostora za manevre.
Najvjerojatnije će u SAD-u ostati status quo, uz neke manje promjene, a protekcionistička će politika biti nešto oštrija nego pod Obamom, pod kojim su također uvedene uvozne obveze.
Zapravo je ovo sve jedna velika buka ni za što. Uzmimo jednostavna rješenja i odredimo carine na čelik, čak i europski, ne samo onaj iz Kine. Osim Trumpa, to su ranije pokušali George W. Bush i Bill Clinton. U oba slučaja je pokušaj završio povlačenjem američkih “protekcionista”.
Struktura gospodarstva Sjedinjenih Država i nemogućnost da država kontrolira FED su vezali su ruke svim američkim upravama i predsjednicima, pa će tako biti i s Donaldom Trumpom.
Trump je dobar predsjednik. Jer sve njegove odluke su u suprotnosti sa onim što su radili njegovi prethodnici, što smeta onima koji su htjeli na vlasti Kilari. Trump samo treba nastaviti sa svojom politikom “America First” dok ovi koji ga ne podnose sve će napraviti da ne bude kako trump kaže. I tako će si Ameri sami rupu iskopati. Na kraju se nadam se da će ta rupa biti što dublja.
U suštini on nije svestan u šta se upleo , bilo mi ga je žao kada je postao predsednik na koji način se odnose mediji prema njemu i javne ličnosti ,kolege predsednici , to je stvarno nehumano , spletkaroški , tražili su svaki povod da mu napakoste , napadali su mu porodicu , lagali su , ali sa druge strane i on je pravio neke katastrofalne greske , na primer priznavanje Jerusalima kao glavnog grada Izraela što mu je to trebalo , vratilo mu se kao bumerang , ja danas nemam definisano mišljenje o njemu kao o dobrom ili lošem liku , mada mislim da je sigurno bolje da je on predsednik nego Hillari , ipak je Tramp uzburkao močvaru i vladare iz senke svojom pobedom.
In value terms, steel represented just 1 percent of the total goods imported into the United States in 2016
Izvor, usa ministarstvo trgovine.
Od evropljana jedino njemacka izvozi u usa i udio iznosi 4% ,rusija 6% , turska 7% .
Glavni izvoznici u usa su kanada ,brazil,juzna koreja…
Dakle šarada kao sto vec rekoh…
Hoćete li graditi ratne brodove od kineskog čelika, ako zaratimo s Kinom?
A hoce li Kanada i Australija kupovati nase F35 ako im uvedemo takse na celik?(Hoce li uopse moci a ne htjeti?)
Ma ovo su sve najobicnije nebuloze i nemaju veze sa mozgom. Volio bi da znam o cemu se tu stvarno radi? Sve cinjenice u clanku su opste poznate ali mjere koje Tramp namjerava da uvede da bi resio problem uopste nisu za rjesenje tih problema nego za nesto sasvim drugo. Volijo bih da procitam neku bolju analizu-logicniju.
America first, driving in reverse, as have not enough power to goo against the stream.
Babić je dobar novinar ali ovdje je fulao skroz. Ekonomija mu je slabija strana.
Trump čini sve da smanji izvozni deficit što želimo svi. Što se tiče protekcionizma, Kina je zadnja koja treba nešto govoriti. Ona je najveći protekcionista na svijetu.
Babić se mora osloboditi komunističkog internacionalizma jer se to osjeti u ovom članku. Komunistički internacionalizam je globalističko kukavčje jaje a možemo reći da je ravan neoliberalizmu.
Ako sam dobro shvatio ovaj portal je totalno suverenistički. Brisanje carina i otvaranje granica nije suverenistička ideja. Granice se otvaraju između država koje imaju sličan standard i slična mjesečna primanja u protivnom imamo društvene sukobe i nezaposlenost.
Trump neće učiniti ništa-nebi se bas sa tim slozio,Trump je postavljen od globalista da izvrsi preformaicju amerike,da otpoji americku drzvanu elitu i ostale elite u americi od moci a kod njih cu moc pare.Zato,sve to Trump radi smisljeno i sa planom,uvod tih carina je smanjenje moci pojedinih elita u ostalim drzavama i samim time Trump zeli da amerika bude drzava svojih građana a ne drzave pojedinaca.
Treba staviti naglasak na FED koji je u privatnim rukama Rotschildovske banksterske bagre. Tu se vidi koliko je sve u glavi. Takva vojna sila i nisu u stanju preuzeti FED? Nitko se ne usudi. Koga briga što nije demokratski? Nijedan rat koji su pokrenuli nije bio demokratski već popraćen teškim ratnim zločinima. A tih par kenjatora koji drže FED su nepremostiva prepreka. Kao da ih nekom magijom drže paralizirane. Ima i neki crtić kako su stvorili FED i zavladali američkim financijama. Ako je moć u tiskanju novca uzmi im to na bilo koji način i oni više nemaju moć. Neće moći plaćati medije da kukaju o tako strašnom činu razbijanja banksterske kriminalne mreže. Kontrola nad FED-om ne može se postići legalnim putem, sistem je tako složen ali stotinjak komandosa naoružanih do zuba bi to mogli odraditi i to bi zaista bio patriotski čin. Tako jednostavno rješenje ali neprovedivo, ne usude… Čitaj više »
skoro bi simpatizirao ameriku kad odmah ne bi pomislio da je hrvatska privreda unistena na isti nacin ali ne od kine nego od eu i amerike.
mislim da bi drzave koje imaju slabu proizvodnju a visoku potrosnju morale preusmjeriti porezno opterecenje sa proizvodnje i rada na trgovinu i potrosnju. time bi se porezni prihodi ostvarivali na racun svih proizvodnjaca od kojih je vecina u inozemstvu. istovremeno bi domaca proizvodnja dobila zamah jer bi nizi troskovi pri proizvodnji vise nego amortizirali povecane troskove pri prodaji. strani proizvodjac bi postao manje konkurentan jer bi placao visoke troskove prodaje na izvoznom trzistu i poreze pri proizvodnji u svojoj zemlji.
Vidim neki ovdje kritikuju i supljiraju, migu samo reci odlican clanak. I ocekujem nastavak 2 sa malo vise detalja tako da se utisaju i ovi kriticki raspolozeni supljatori.