Covid-19 i Rusija u kartelu OPEC+ oborili cijene nafte – Tko je gubitnik?

Do 9. ožujka se širenje novog koronavirusa u svijetu usporilo, a tijekom proteklog dana zaraza je otkrivena samo u Albaniji i Bangladešu. Prema posljednjim podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), svijet je do ponedjeljka zabilježio 106 893 slučaja koronavirusne infekcije, gotovo 26 000 je izvan Kine, teritorija koji je bio epicentar epidemije. Broj umrlih dosegao je 3639 ljudi, od čega 516 izvan Narodne Republike Kine.

U samoj Kini je epidemija u opadanju. Otkriveno je samo 40 zaraženih tijekom prošlog dana, 1535 ljudi se jučer oporavilo, samo 22 je umrlo. Dakle, broj slučajeva zaraze ostaje na razini od 80 700 tisuća, uz 3119 mrtvih i 58 600 tisuća ozdravljenih. Istodobno, dob oporavljenih neprestano raste, stogodišnji stanovnik Wuhana postao je najstariji čovjek koji je od upale pluća  otpušten iz bolnice. Reći za ovog djeda da je zdrav bi bilo pretjerano, ali je uspio pobijediti koronavirus.

U Europi epidemija još uvijek vlada u Italiji, gdje je već umrlo 366 ljudi. Slijede je Francuska s 1126 i Njemačka s 902 zaraženih. Papa Bergoglio se po prvi put obratio vjernicima s propovijedi videovezom, a ne s prozora Apostolske palače u Vatikanu. Konferencija talijanskih biskupa otkazala je do 3. travnja sve mise i obrede, uključujući vjenčanja i sprovode, usprkos korizmenom postu. Teška situacija je još uvijek u Iranu i Južnoj Koreji, gdje u svakoj zemlji ima oko 6 do 7 tisuća zaraženih.

U Rusiji su protekli dan zabilježena samo tri nova slučaja. Zaraženi su iz regije Kalinjingrad, Moskva i Belgorod, a protekla dva tjedna su posjetili Italiju. Njihovo je stanje zadovoljavajuće.

Prema operativnom sjedištu je u Rusiji registrirano ukupno 17 slučajeva koronavirusne infekcije, od čega 14 državljana Rusije koji su se vratili iz Italije, dva kineska državljanina i jedan državljanina Italije. Jedan ruski i dva kineska državljana su se oporavili.

Međutim, epidemija Covid-19 postaje odlučujući faktor globalne ekonomije zbog manje potražnje za sirovinama, smanjenog prometa i nesigurnih tržišta.

Nesuglasice u OEPC+

Uz sve to, skupina OPEC+, koju čine kartel OPEC i Rusija, nisu postigli dogovor o dodatnom smanjenju proizvodnje nafte, uz izjavu Saudijske Arabije da će ona povećati proizvodnju.

Uz pad ekonomskih aktivnosti na globalnoj razini zbog epidemije koronavirusa, o kojoj će tek treba ispričati pravu priču, odbacivši brojne lažne vijesti i teorije zavjere oko ove epidemije, nepostizanje dogovora skupine OPEC+ je dovelo do pada cijena  nafte Brent za isporuke u svibnju 2020. za 33,4%, odnosno tek 33,94 dolara po barelu. Posljednji put kada je cijena nafte bila ispod 34 dolara po barelu se dogodilo još u veljači 2016. godine. Cijena ugovora za isporuke lake WTI sirove nafte u travnju je također pala 34,9% i prodavala se za 30,5 dolara po barelu.

Rusija se zalagala za održavanje postojećih uvjeta iz ugovora o smanjenoj proizvodnji, ali je Saudijska Arabija predložila dodatno smanjivanje proizvodnje nafte. Zbog toga su, „zbog Rusije“, otkazane sve obveze strana u sporazumu o ograničenju proizvodnje nafte počevši od 1. travnja. Iako je Saudijska Arabija tražila smanjenje od ostalih članica, nakon nepostizanja ugovora je najavila povećanje proizvodnje, što je nelogično, jer će sada Saudi Aramco proizvoditi više, a dobivat će još manje novca nego od izvoza po dogovorenim kvotama. Za Saudijsku Arabiju ovo predstavlja problem, jer je vehabijsko kraljevstvo pravilo proračun za 2020. s referentnom cijenom nafte od 80 dolara za barel. Kako Rijad nema drugih ekonomskih aktivnosti, to znači dodatno probijanje proračuna uz pad prihoda u državnoj riznici. Kako će se to odraziti na situaciju u kraljevstvu, teško je predvidjeti, ali je dovoljno reći da od 32 milijuna stanovnika dvije trećina čine mladi,, koji su u posljednje vrijeme prilično nezadovoljni sa situacijom i suočavaju se sa strahovima za budućnost.

Izgubljeni Rijad

Potpuno promašena politika Rijada, jer je globalno tržište puno nafte. U apsolutnim brojkama ima viška oko 74 milijuna tona godišnje, što otprilike odgovara proizvodnji zemalja poput Venezuele ili Norveške. U drugoj polovini prošle godine prosječne rezerve industrijske nafte u zemljama OECD-a premašile su 2015. godinu za oko 200 milijuna barela. Novi pad proizvodnje u prosincu malo je smanjio pritisak na tržište, ali nije riješio problem.

Motivacija zaljevskih monarhija je razumljiva. Cijene nafte im sada ne odgovaraju. Za Saudijsku Arabiju je proruačun bez deficitia moguć samo s barelom od najmanje 75 do 80 dolara. Za Kuvajt potreban minimum je 54  dolara po barelu, za UAE oko 60 dolara, za Oman oko 75 dolara. Zapravo su trenutne cijene manje ili više prikladne samo za Katar, koji proračun može uravnotežiti na 47 dolara po barelu. Za zemlje OPEC-a izvan Perzijskog zaljeva je još gore, stoga je OPEC bio prilično jednoglasan u svojoj želji da smanji proizvodnja nafte na potrebni minimum.

Postoji još jedan veliki gubitnik, a to je američka industrija škriljca, koja ne može poslovati bez cijene od 50 dolara po barelu. Prema The Financial Timesu, američki proizvođači škriljaca sada se mogu samo moliti da OPEC bez Rusije smanji proizvodnju.

Po cijeni nafte po barelu nižoj od 50 dolara, proizvodnja oko polovice rezervi nafte iz škriljaca u Americi je neisplativa. U posljednjih nekoliko godina je upravo taj sektor činio skoro čitav svjetski porast proizvodnje nafte.

Posljednjih godina američki su naftaši proveli revoluciju u svojoj industriji gotovo udvostručivši američku proizvodnju nafte i 2019. su dosegli proizvodnju od 12,3 milijuna barela dnevno. Međutim, to se dogodilo zbog masovnog privlačenja novca iz investicijskih fondova, a to se u pravilu rijetko isplati.

Unatoč snažnom padu cijena, koji je u jednom trenutku dosegao 30 dolara po barelu, Amerikanci su preživjeli, ali  su tada Saudijci prvi bili ti koji su namjeravali ograničiti proizvodnju. Tada su uspjeli postići dogovor i s Rusijom zahvaljujući smanjenju troškova proizvodnje i klađenju na najproduktivnije depozite, kao i iznimno jeftinom i povoljnom kreditiranju. Sada ovih faktori više ne postoje i američka naftna industrija neće moći preživjeti novi pad cijena.

Postoje ozbiljni razlozi za vjerovati da je od svjetskih proizvođača „crnog zlata“ Rusija u najmanjoj opasnosti, čak i u slučaju dugotrajnog pada cijena. Prvo, zahvaljujući “proračunskom pravilu” da je državi dovoljno da nafta bude 42 dolara po barelu i da nema proračunski deficit. Ako nafta padne do 30 dolara po barelu, postoje raspoložive rezerve koje mogu pokrivati deficit najmanje četiri godine. U međuvremenu, ruske tvrtke su bile prilično nezadovoljne svojim sudjelovanjem u sporazumu OPEC+ prošle godine. Njihovi vlasnici i uprava tvrde kako gube potrošače i inferiorniji su na tržištu od konkurenata.

Unatoč prekidu pregovora 6. ožujka, sudionici na tržištu još uvijek ne gube nadu da će se u ovom ili onom formatu pregovori ponovno pokrenuti. Prema iranskom ministru nafte Bijanu Namdar-Zanganeu, tržištu su potrebna nova ograničenja proizvodnje nafte, ali OPEC neće to učiniti bez Rusije. Prema njegovim riječima, u narednim tjednima trebale bi se održavati konzultacije između predstavnika svih zemalja u formatu OPEC+, jer mehanizam sporazuma o smanjenju proizvodnje nafte i dalje postoji, a to bi trebalo spriječiti da cijene ne padnu previše.

Rusija je izvršila udar na američku industriju  škriljca

Razlozi Rusije za odbacivanje novog sporazuma su bili ti zato što Rosneft ne vidi razloga za nastavak sporazuma OPEC+ ukoliko će arapsku i rusku naftu na tržištu zamijeniti američka nafta iz škriljca. To je RIA Novosti izjavio glasnogovornik Rosnefta Mihail Leontijev .

“S gledišta ruskih interesa, ovaj je posao jednostavno besmislen. Sa svojih tržišta uklanjamo jeftinu arapsku i rusku naftu i otvaramo mjesto za američku naftu iz škriljca. Smatramo da sporazum ne utječe dobro na tržište i zbog njega se mijenja volumen naše ponude“, rekao je Leontijev.

„Naravno, i u trenutnim uvjetima bilo bi moguće postići neki dogovor s partnerima. Ali prijedlog koji je upućen nije bilo partnerstvo. Jednostavno, naše količine su zamijenjene količinama konkurenata. To je mazohizam“, dodao je čelnik Rosnefta i Rusija sada ima vremena čekati koliko će izdržati arapske zemlje s rastućim proračunskim deficitom i američka industrija škriljca s cijenama toliko niskim da će mnoge u sektoru škriljca otjerati u bankrot.

Uz Covid-19, odluka ruskih naftaša da ne podrže sporazum, što je dovelo do pada cijena nafte, sljedećih će dana mnogima u naftnom sektoru zadavati glavobolje.