Da li tehnologija pomaže ili šteti zapošljavanju?

Pročešljavajući 35 000 kategorija poslova u podacima popisa stanovništva u SAD-u, ekonomisti su pronašli novi način za kvantificiranje učinaka tehnologije na gubitak i otvaranje radnih mjesta.

Otkad su Luddite uništavali tkalačke strojeve, bilo je očito da nove tehnologije mogu izbrisati radna mjesta. Ali tehničke inovacije stvaraju i nova radna mjesta: Zamislite računalnog programera ili nekoga tko postavlja solarne ploče na krov.

Općenito, zamjenjuje li tehnologija više radnih mjesta nego što ih stvara? Koliki je neto saldo između ove dvije stvari? Do sada to nije izmjereno. Ali novi istraživački projekt pod vodstvom ekonomista Davida Autora s MIT-a razvio je odgovor, barem za povijest SAD-a od 1940. godine.

Studija koristi nove metode za ispitivanje koliko je poslova izgubljeno zbog automatizacije strojeva, a koliko ih je stvoreno kroz “povećanje”, u kojem tehnologija stvara nove zadatke. Na internetu, otkriva studija, a posebno od 1980., tehnologija je zamijenila više radnih mjesta u SAD-u nego što ih je stvorila.

“Čini se da postoji brža stopa automatizacije i sporija stopa povećanja u posljednja četiri desetljeća, od 1980. do danas, nego u četiri desetljeća prije”, kaže Autor, koautor nedavno objavljenog rada detaljizirajući rezultate.

Međutim, to je otkriće samo jedan od napredaka studije. Istraživači su također razvili potpuno novu metodu za proučavanje ovog pitanja, temeljenu na analizi desetaka tisuća kategorija poslova popisa stanovništva u SAD-u u odnosu na sveobuhvatan pogled na tekst američkih patenata tijekom prošlog stoljeća. To im je omogućilo, po prvi put, da kvantificiraju učinke tehnologije i na gubitak i na otvaranje radnih mjesta.

Ranije su znanstvenici uglavnom mogli kvantificirati samo gubitak radnih mjesta uzrokovan novim tehnologijama, a ne povećanje radnih mjesta.

“Osjećam se poput paleontologa koji je tražio kosti dinosaura za koje smo mislili da moraju postojati, ali ih do sada nismo uspjeli pronaći”, kaže Autor. “Mislim da ovo istraživanje postavlja temelje stvarima za koje smo sumnjali da su istinite, ali nismo imali izravne dokaze za njih prije ove studije.”

Rad, “Nove granice: podrijetlo i sadržaj novog rada, 1940.-2018.,” pojavljuje se u Quarterly Journal of Economics. Koautori su Autor, profesor ekonomije Ford; Caroline Chin, doktorandica ekonomije na MIT-u; Anna Salomons, profesorica na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Utrechtu; i Bryan Seegmiller SM ’20, PhD ’22, docent na Kellogg School of Northwestern University.

Automatizacija nasuprot proširenju

Studija otkriva da ukupno oko 60 posto poslova u SAD-u predstavljaju nove vrste poslova, koji su stvoreni od 1940. Prije jednog stoljeća, taj računalni programer možda je radio na farmi.

Kako bi to utvrdili, Autor i njegovi kolege pročešljali su oko 35.000 kategorija poslova navedenih u izvješćima Ureda za popis stanovništva SAD-a, prateći kako se pojavljuju tijekom vremena. Također su koristili alate za obradu prirodnog jezika kako bi analizirali tekst svakog američkog patenta podnesenog od 1920. Istraživanje je ispitalo kako su riječi “ugrađene” u popis stanovništva i patentne dokumente kako bi otkrili povezane odlomke teksta. To im je omogućilo da utvrde veze između novih tehnologija i njihovih učinaka na zapošljavanje.

“Možete zamisliti automatizaciju kao stroj koji preuzima inpute posla i radi to za radnika”, objašnjava Autor. “Mi smatramo proširenje tehnologijom koja povećava raznolikost stvari koje ljudi mogu učiniti, kvalitetu stvari koje ljudi mogu učiniti ili njihovu produktivnost.”

Od otprilike 1940. do 1980., na primjer, poslovi poput operatera dizala i slovoslagača težili su automatizaciji. Ali u isto vrijeme, više radnika popunilo je uloge kao što su službenici za otpremu i prijem, kupci i voditelji odjela te građevinski i zrakoplovni inženjeri, gdje je tehnologija stvorila potrebu za više zaposlenika.

Od 1980. do 2018. redovi stolara i strojara, između ostalih, prorijeđeni su zbog automatizacije, dok su, primjerice, industrijski inženjeri te istraživači i analitičari operacija i sustava uživali u rastu.

U konačnici, istraživanje sugerira da su negativni učinci automatizacije na zapošljavanje bili više nego dvostruko veći u razdoblju 1980.-2018. nego u razdoblju 1940.-1980. Došlo je do skromnije i pozitivne promjene u učinku povećanja zaposlenosti u razdoblju 1980.-2018. u odnosu na 1940.-1980.

“Ne postoji zakon da te stvari moraju biti uravnotežene jedna za jednu, iako nije bilo razdoblja u kojem nismo stvarali i nova djela”, primjećuje Autor.

Što će AI učiniti?

Međutim, istraživanje također otkriva mnoge nijanse u ovom procesu budući da se automatizacija i proširenje često događaju unutar istih industrija. Ne radi se samo o tome da tehnologija desetkuje redove poljoprivrednika dok stvara kontrolore zračnog prometa. Unutar iste velike proizvodne tvrtke, na primjer, može biti manje strojara, ali više sistemskih analitičara.

S tim u vezi, tijekom posljednjih 40 godina, tehnološki trendovi pogoršali su jaz u plaćama u SAD-u, pri čemu je vjerojatnije da će visokoobrazovani stručnjaci raditi u novim područjima, koja su i sama podijeljena između visoko plaćenih i poslova s nižim primanjima.

“Novi rad je bifurkiran”, kaže Autor. “Kako je staro djelo izbrisano u sredini, novo je izraslo s obje strane.”

Kao što istraživanje također pokazuje, tehnologija nije jedino što pokreće novi posao. Demografske promjene također leže iza rasta u brojnim sektorima uslužnih djelatnosti. Intrigantno, novo istraživanje također sugerira da velika potražnja potrošača također pokreće tehnološke inovacije. Izumi ne dolaze samo od strane bistrih ljudi koji razmišljaju izvan okvira, već kao odgovor na jasne društvene potrebe.

Podaci za 80 godina također sugeriraju da je teško predvidjeti buduće putove za inovacije i implikacije na zapošljavanje. Razmotrite moguće upotrebe umjetne inteligencije na radnom mjestu.

“AI je stvarno drugačiji”, kaže Autor. “Može zamijeniti neku visokostručnu ekspertizu, ali može nadopuniti zadatke donošenja odluka. Mislim da smo u eri u kojoj imamo ovaj novi alat i ne znamo za što je dobro. Nove tehnologije imaju jake i slabe strane i potrebno je neko vrijeme da ih shvatite. GPS je izumljen u vojne svrhe i trebala su proći desetljeća da se nađe u pametnim telefonima.”

Dodaje: “Nadamo se da će nam naš pristup istraživanju dati mogućnost da kažemo više o tome u budućnosti.”

Kao što Autor prepoznaje, postoji prostor za daljnje usavršavanje metoda istraživačkog tima. Za sada vjeruje da istraživanje otvara novo tlo za proučavanje.

“Karika koja je nedostajala bilo je dokumentiranje i kvantificiranje koliko tehnologija povećava radna mjesta ljudi”, kaže Autor. “Sve prethodne mjere samo su pokazale automatizaciju i njezine učinke na premještanje radnika. Bili smo iznenađeni što možemo identificirati, klasificirati i kvantificirati povećanje. Tako da je to samo po sebi prilično temeljno.”

Podršku istraživanju djelomično je pružila korporacija Carnegie; Google; Institut Gak; radna skupina MIT-a Rad budućnosti; Schmidt Futures; Zaklada Smith Richardson; i Washington Center for Equitable Growth.

Autor:  Peter Dizikes | MIT News