Ekonomska kriza je naša svakodnevica. Radi se o degradaciji ekonomske situacije koja nije poštedjela niti jednu državu u povijesti. Dok Marx govori o neizbježnoj situaciji koju uzrokuje hiperprodukcija, njegovi oponenti ju opisuju kao neminovnu ekonomsku cikličnost.
Aktualni monetarni sustav ne omogućava ni teorijski spriječiti buduće ekonomske krize. Nametnuta dogma na svjetskoj razini po kojoj je kredit banaka u stranom vlasništvu jedini način monetarne kreacije, a niska inflacija i stabilne cijene temeljna načela zdrave ekonomije, bacila je na koljena gotovo sve zemlje svijeta. Održavanje permanentnog bankrota¹, temelji su današnje ekonomije koja razvlašćuje građane i države.
Mnogi nude ideološke odgovore, koji nikada u povijesti nisu dugoročno riješili ovaj „civilizacijski problem“. Svi ti odgovori nude rješenja temeljena na sukobu, a nikada na među-klasnoj suradnji. Nosioci svih ideologija su ustvari lovci na duše onih koji na svojim leđima nose najveći teret jednog društva.
Koja su onda rješenja za izlaz iz krize?
Postavlja se pitanje što učiniti? Kako se izvući iz začaranog kruga koji stoljećima uništava poštene radnike i poslodavce? Postoje li ideje koje mogu riješiti ovaj kompleksan problem? Sve su ovo pitanja koja muče intelektualno poštene osobe.
Za svaku suverenu državu na planeti Zemlji postoji, ne jedno, nego četiri moguća i isprobana načina izlaska iz ekonomske krize. Oni se mogu primijeniti na zemlje koje upražnjavaju svoj suverenitet i čiji politički predstavnici istinski žele opće dobro populaciji koja im je ukazala povjerenje.
Što je suverenitet?
Bez prevelikog teoretiziranja kojeg malo tko razumije, najkraća pragmatična definicija suvereniteta jedne države je sljedeća:
„Suverenitet je sposobnost države da samostalno stvara i raspolaže svojim novcem, donosi zakone, provodi zakone i odlučuje protiv koga će i hoće li ući u rat ili ne“.
Kako bismo lakše objasnili načine izlaska iz krize, uzeti ćemo primjer Republike Hrvatske, koja ima svoju valutu, zakonodavnu, sudbenu i izvršnu vlast, a što su prethodno navedeni elementi suvereniteta. Dakle, Hrvatska ima sve potrebne instrumente za izlazak iz ekonomske krize koje treba „osvijetliti“ i iskoristiti za pronalazak pravog puta za njeno prevladavanje.
Koji su načini izlaska iz ekonomske krize?
Kako je već rečeno postoje četiri načina izlaska iz ekonomske krize koja vrijede za sve zemlje, bez obzira na politička i ekonomska uređenja:
- štednja
- ekonomski rast
- rat
- inflacija
Štednja – prvi način izlaska iz krize
Svaki građanin zna što je štednja i što treba uraditi da bi se izvukao iz krize. Iako sličan princip vrijedi i za državu, radi se o dvije neusporedive stvari. Država može stvarati svoj novac, a pojedinac ne.
Proračun Republike Hrvatske za 2017. godinu iznosi 121 milijardu kuna, međutim deficit proračuna je skoro 7 milijardi kuna. Osim deficita na naplatu stiže državni dug gotovo 30 milijardi kuna, zbog kojeg je Sabor ovlastio Ministarstvo financija Republike Hrvatske za novo zaduženje od 34 milijarde kuna (Ministarstvo financija Republike Hrvatske / Word file). Bez novog zaduživanja, Hrvatska mora platiti do 2022. godine preko 100 milijardi kuna državnog duga (sume su aproksimativne radi lakšeg razumijevanja).
Što govore ove činjenice? Štednja putem reformi koje trebaju rasteretiti javni sektor (smanjenje broja zaposlenih) nema nikakvog ozbiljnijeg efekta na javni dug, iako su reforme potrebne zbog kontinuiranog razvoja društva. U situaciji gdje godišnja rata otplate glavnice državnog duga iznosi gotovo 30% proračuna, svaki bi oblik štednje još više povećao javni dug, te stvorio još veću ekonomsku krizu u državi.
Jednostavno rečeno, imate mjesečnu plaću 5000 kn, stan vam košta 3500 kn, struja, voda i druge režije plaćate 1000 kn, te vam ostane 500 kn za hranu. Mjesečni obrok kredita vam iznosi 1500 kn. Možete smanjiti potrošnju struje i vode. Imate „mogućnost“ jesti travu, umjesto kruha. Međutim što god vi činili, vaš kredit opet nećete moći plaćati. Prodati stan i postati beskućnik jedino je rješenje koje vam ostaje.
Samo štednja i reforme u ovom slučaju nisu rješenje. One su direktan put za beskućništvo, gdje će građani Hrvatske postati roblje stranih banaka i korporacija.
Ekonomski rast – drugi način izlaska iz ekonomske krize
Ovaj način rješavanja ekonomske krize, glavni je adut današnjih dominirajućih ekonomista. Zbog stalne monetarne depresije koju uzrokuje kreditno stvaranje novca, ekonomski rast zahtjeva neprekidnu borbu protiv dužničkog ropstva.
Bruto društveni proizvod Republike Hrvatske u 2016. godini je iznosio preko 300 milijardi kuna. Ekonomski rast u istoj godini je iznosio manje od 3%. Jednostavnom računicom uviđamo da i ekonomski rast ne može riješiti ekonomsku krizu jedne zemlje, upravo zbog visine duga koji guši Republiku Hrvatsku, a koja ne može profitirati od porasta BDP-a.
Najveći ekonomski rast na svijetu imaju Iran, Sudan, Etiopija, Burkina-Faso, Obala Bjelokosti,… Očito da ni ekonomski rast u odnosu na BDP nije garancija boljitka jedne zemlje. Dodamo li da se ekonomski rast u Republici Hrvatskoj temelji na novim zaduženjima, začarani krug je još očitiji.
Rat – treći način rješavanje ekonomske krize
Hrvatima i drugim susjednim narodima, ne treba previše objašnjavati što je rat i što on donosi. Destrukcijom se sve ruši i država kreće iznova graditi svoj ekonomski sustav. Radi se o radikalnom načinu koji dolazi kada više ništa nije moguće riješiti dogovorom i intelektom. To je moment kada nitko ne zna hoće li država krenuti pravim ili krivim putem, osim što se zna da svi gube – bogati i siromašni.
Inflacija ili deprecijacija nacionalne valute – četvrti i jedini put*
Na sam spomen inflacije, mnogima se digne kosa na glavi. Međutim radi se o strogo kontroliranom procesu opisanom na svim ozbiljnim zapadnim visokim školama. Novostvoreni novac putem kredita kojeg država posuđuje od privatnih financijskih institucija, zbog kamata stvara još veću inflaciju koja je prikrivena dugom. Mogućnost da država novac posudi (kontrolirano tiska) direktno od svoje središnje banke ne postoji (Ugovor o Europskoj uniji / Članak 104).
Na žalost, ulaskom u Europsku uniju, Hrvatska se odrekla auto-financiranja (Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci). Korištenje inflacije za optimizaciju cijene rada, a time i stvaranje veće zaposlenosti više nije moguće bez promjene zakona. Ako je Hrvatska suverena zemlja, saborski zastupnici to mogu promijeniti, jer im to Ustav omogućava, pod uvjetom da su patrioti i da misle o onima koje predstavljaju i koji su im dali svoje povjerenje.
Sada je puno jasnije, zašto aktualna Vlada, guverner Hrvatske narodne banke kao i gotovo sve druge parlamentarne stranke žele uvesti euro. Uvođenjem eura, zadnja mogućnost putem koje Hrvatska može riješiti svoje dužničko ropstvo će biti eliminirana.
Monetarni instrumenti inflacija i deprecijacija će biti predani u ruke Europske centralne banke (ECB), čime je direktno ugrožen hrvatski suverenitet.
Zašto je to tako?
Gotovo sve zemlje EU su prezadužene. Zbog aktualnog monetarnog sustava, kredite nije moguće vratiti. Čak da i poželimo vratiti sve kredite, to će stvoriti još veću ekonomsku krizu, a ne boljitak.
Zamislimo sljedeću situaciju:
Jednog dana svi građani i sva poduzeća u Hrvatskoj odluče vratiti sve svoje dugove. Kažu: „Dosta je! Hoćemo novi početak“. Odluče podignuti svu svoju ušteđevinu, prodaju svoje kuće i stanove, svoja imanja i svoju djedovinu. Dogovore se da prodaju sve prirodne resurse Hrvatske i sve ono što se može unovčiti – od igle do lokomotive. I na kraju presele svi na jedno prazno polje gdje nema ničega, jer su sve rasprodali i ostali su beskućnici. Na kraju, sav novac koji su dobili odluče vratiti bankama kako bi krenuli ispočetka.
Što mislite koliko kredita bi mogli vratiti novcem kojeg su dobili od rasprodaje svega?
Vjerojatno ni 50% kredita ne bi bilo vraćeno. I dalje bi bili prezaduženi, bez lipe u džepu, a pri tome bi ostali izgubljeni beskućnici. To je odgovor i na pitanje treba li rasprodavati državna poduzeća koja zapošljavaju hrvatske građane i koja stvaraju profit, kao i prirodne resurse. Očito da to nema nikakvog utjecaja, osim što hrvatski znoj hrani zapadnog bankara.
O čemu se onda radi?
Sagledamo li sve ove činjenice, jasno je da krize nisu spontane, nego se radi o strogo kontroliranom procesu koji je poznat uskom krugu ljudi od nastanka središnje banke u Engleskoj 1694. Radi se o momentu kada su privatne banke počele preuzimati ovlasti nad novcem od kraljeva. Kraljevi su predstavljali državu kojom su vladali, dok su bankama granice bile veliki problem, kao što su i danas.
Uzak krug briselskih činovnika je upoznat s procesom, a onaj malo širi krug lijeno slijedi, pošto za bilo kakav otpor nema ni znanja ni interesa. Svaki pokušaj otpora bi rezultirao njihovom eliminacijom iz političkog i ekonomskog života Hrvatske.
ZA RAZMISLITI: Kada bi ECB (Europska središnja banka) otkupila sve dugove članica EU koji iznose 20.000.000.000.000 € (BDP EU), inflacija u Europskoj uniji bi iznosila samo 5%, a sve države bi prodisale punim plućima. Poslodavci bi se otimali za radnike, a radnici bi mogli od svoje plaće živjeti i više nego kvalitetno. Čak bi i našim medijskim “neoliberalima” mogli spustiti porez na dobiti i dohodak, a koji bi iznosio samo 10%.
*Za kraj – Rezultat inspiracije autora dok je pisao članak – PETI način
Analizirajući proračun Republike Hrvatske, kao i druge statističke podatke vezane za fiskalnu politiku, nije moguće ne primijetiti još jedan strašan skandal.
Republika Hrvatska kontinuirano uzima nove kredite kako bi vratila postojeće, što se naziva „klasično dužničko ropstvo“. Identičnu situaciju imamo u drugoj europskoj članici Francuskoj.
Međutim, interesantno je vidjeti nešto što promiče većini, a što će razumjeti svi građani Republike Hrvatske.
Svi, kako ih nazivaju dugoročni krediti, koje uzima Republika Hrvatska su ustvari „mini dugoročni“ krediti. Ako pogledamo projekciju zaduženja ona su u prosjeku manja od 10 godina unaprijed, nikada 20 i 30 godina. Samo 39,6% duga ima dospijeće preko 10 godina, 37,5% duga ima dospijeće između 5 i 10 godina, 16,6% duga ima dospijeće od 1 do 5 godina i 6,7% duga ima dospijeće do 1 godine (Statistike 2015).
Dakle, Republika Hrvatska putem reprogramiranja duga može smanjiti svoje otplate kredita u odnosu na BDP za 50% u vrlo kratkom roku.
Pitate se zašto?
Zamislite da kupite kuću na kredit koja košta 1.000.000 kn. Vaša ukupna mjesečna primanja u obitelji iznose 15.000 kn. Uzimate kredit na 25 godina, tako da mjesečna rata s godišnjim kamatama od 7% iznosi 7000 kn. Vi to naravno možete platiti, jer vam za život ostaje 8.000 kuna.
Sada uzmite isti kredit ali na 7 godina s istom kamatom. Vaše mjesečna rata neće biti 7000 kn, već 15.000 kn. Da biste mogli živjeti vi morate nešto prodati ili uzeti novi kredit, te se naći u dužničkom ropstvu kao i Republika Hrvatska.
Ovo je još jedan očiti dokaz o kontroliranom procesu, u protivnom Hrvatska bi preko noći svoje kredite reprogramirala sa prosječnih 7 na 25 godina, a zaduženje bi bilo daleko manje. Višak novca bi tekao rijekama, a gospodarstvo bi se preporodio kao i građani Hrvatske.
Definitivno od danas čitatelji portala Logično pojam ekonomske krize trebaju staviti pod navodnike, jer se ne radi o niokakvoj krizi, nego o strogo kontroliranom procesu, što pokazuju gore iznesene činjenice.
Izvori: Vlada RH | Ministarstvo financija RH | Ministarstvo financija Francuske | HNB | Eurostat
¹Država ne može bankrotirati u klasičnom smislu kao poduzeće, jer ona ne može nestati niti druga država ima pravo plijeniti imovinu suverene države.
“Dakle, Republika Hrvatska putem reprogramiranja duga može smanjiti svoju zaduženost u odnosu na BDP za 50% u vrlo kratkom roku”
Ovo nije tačno, ne bi se smanjila zaduženost (ukupne obaveze), već rata (aktuelna obaveza), što bi možda dugoročno omogućilo i smanjenje ukupnih obaveza kroz ekonomski razvoj.
Ali sve je to vrzino kolo, jednostavno nije cilj onih koji donose odluke da građani bolje žive i da žive u bogatoj državi. Da jeste, ne bi ni došlo do aktuelnog duga, već bi se ranije preduzimale ispravnije mere.
Hrvatska živi na kredit, paraziti u zalog daju dijelove naše zemlje, samo da bi paraziti koji sebe nazivaju domoljubima vozili nove aute imali dobre plaće i pune bankovne račune. Svi ti paraziti bez problema otvaraju bankovne račune u stranim državama na koje se slijeva ukradeni novca. Jednom su čak objavljena imena tih parazita, ali demokratske i slobodne novine, kako sebi tepaju, nisu željele objaviti imena tih parazita. Hrvatska je propala država sa takvim ljudima.
Kao što se kaže… Nema đabe ,ni u stare babe….Uvijek ima kreditodavač gornju ruku, nad onim, ko uzima kredit… Važi za sve, pa tako i za države….Pa tako i prestroktruiranje treba da se plati… Možda ne uvjek u parama ali ima zato dosta drugih stvari, sa kojima može, da se plati… I prije svega, pošto se tiskaju pare ( čitaj krediti ) iz ničega, glavnica je samo oruđe, za proizvodnju dobiti, koje se u tom kontekstu zovu kamate….
Obrni okreni, nema druge nego ponovo u rat.
Inflaciju ne dozvoljava EU, za reprogram nece da cuju kreditori, rasta nema, a ustediti se nema od cega.
Znaci opet rat.
Krize jesu kontrolirani procesi; znamo što je fed napravio 1929… Inflacija može biti mjera ekonomske politike… Mnoge stvari u tekstu su upitne: npr, bio bi bolji dugoročni kredit, aki tko će ga dati? Jeste sigurni da bi to napravile Rusija ili Kina? Također, kod mnogih stvari u tekstu treba napraviti i korak dalje: što će uhljebi raditi kad dobiju nogu? Ne ako, već kad. Otići će obrađivati zemlju? Ah, misle da su nadareni za nešto drugo? Nadam se da nisu, jer- ima neobrađene zemlje… Mađarska i Hrvatska imaju najglomazniji državni aparat u eu. Nije problem samo cijena, nego i potpuna nemogućnost organiziranha posla, a odgovorno tvrdim, sada imaju problema s rutinskim zadacima po ministarstvima i općinama… Tamo gdje je bio jedan čovjek, zaposlili su 4. Od toga 2 nikad nema u sobi. Dokument, radi se o Potvrdi prihoda, nemože se dobiti isti dan, nego – sutradan, jer se ” moraju… Čitaj više »
Najbolje ulaganje je ulaganje u Goli otok. Zatvoriti one koji omogućavaju i koji su omogućavali pljačkanje. Oduzeti im imovinu. Svu. To bi riješilo dobar dio budućih problema jer bi obeshrabrilo iduće “ekonomske domoljube”….
Ekonomske krize mogu, ali i nemoraju završit ratom. Najveća svijetska kriza 1929 nije završila ratom nego je nakon krize nastavljen rast pa onda rat . . . zadnja velika kriza 2008 također nije završila ratom, ali ta kriza nikad nije ni završila . . .
Krize su velikim dijelom kontrolirani procesi u kojima se poentira transfer imovine od onih 99,9% prema onima 0,1% i taj broj onih prema kojima se imovina transferira je iz godine u godinu sve manji.
Ovi članak je aktualan jer se zadnjih dana osjeća pritisak iz financijskih krugova; Italija, Deutsche Bank, a sa druge strane rast vrijednosti BTC i zlata u odnosu na fiat i ono najbitnije, najnoviji uraaaa na američkim burzama koje su dosegle najviše vrhunce . . .
O čemu mi odlučujemo,o ničem bitnom!Ovi naši,nazovi vođe,moraju raditi po diktatu.Naravno da je sve posloženo da nas ovi bankari izvana parazitiraju.Parazitiraju većinu planete.Kad nam je mafija prodala priču i uzela stvar u svoje ruke iza njih su ostala opustošena i propala poduzeća,a mi bez večine svoje industrije,na zadovoljstvo ovih izvana,koji se nisu miješali dok nije bilo gotovo.Jedini izlaz nam je da budemo samodostatni i maksimalno iskopčani iz sistema,te tako čim više iskopčani to više otporni na te manipulacije pomoću kojih nas gule.Međutim to nije lako,posebno ko ima familiju,jer to nosi velike žrtve i određenu izolaciju od ostatka društva.Pošto mi idemo linijom manjeg otpora i društvena smo bića,nema izlaza za veliku većinu,sve dok su mase uspješno uspavane.
Plenkovića i ostalu marvu u prve redove ako bude rata!Nevjerovatno šta Hrvatski narod trpi tu gamad.Najgore od svega nemamo pravoga vođu da povede taj napaćeni Hrvatski narod. Namjerno nas se raseljava i uništava.UZ BOGA I KRISTA protiv masonerije i domaćih izdajnika
Ovo što je Petar ingeniozno objasnio je jasno nama koji tu problematiku pratimo no sve ovo gore je špansko selo za sedam milijardi zemljana.
Temeljem krivih pretpostavki se nužno dolazi do krivih zaključaka.
Hrvatska NIJE suverena država. ni po samoj definiciji koju je naveo autor, NEMA ni jednog insrumenta samostalnog odlučivanja.
O sudbenoj vlasti, pravosuđu je bespredmetno raspravljati. Na razini je predcivilizacijskog doba.
Za male zemlje postoji jedan i samo jedan način izlaska iz krize i daljnji razvoj. Uvečanje novostvorenih vrijednost
Krize nastaju zbog više raznih usroka, a i liječe se na različiti način, ovisno o uzroku.
U zadnjih 400 godina bilo je pedesetak različitih kriza i svaka je zanimljiva sama po sebi.
https://www.scribd.com/document/261363773/Povijest-gospodarskih-kriza
Če pravim, da skrilavec in Amerški orožarji niso donosni. Zato bomo pa imeli tretjo svetovno vojno, nove begunce in možnost jedrskega onesnaženja s kakšnega Izraelskega tajnega jedrskega skladišča.
Bolton, Trump i Pompeo
https://www.youtube.com/watch?v=SnTL1L8a6YI
Ovo hrvatska je nezavisna drzava me dobro nasmijalo. Politicka elita je hrpa izdajnika koja je za sicu prodala drzavu i narod. Hrvatska vojska je umjesto na hrvatskom granici na ruskoj. Hnb je obicna mjenjacnica kojom se upravlja iz mmf-a i ecb-a jos od 94 godine. Sudbena vlast je korumpirana od vrha do dna i jedini cilj joj je da legalizira i trajno osigura pljacku hrvatskog naroda. I najgore od svega je to da na vidiku nema stranke ili neke snage koja bi mogla promijeniti stvari.
Sjedi 5
Rat košta a na ovim područjima nikad više nebude toliko ratne mašinerije koja je bila devedesetih,razlog-skupljalo se 45 godina a sad se ne skuplja…a kao drugo,rat sa susjedima u našoj situaciji samo produbljuje krizu…mi smo razbijeni u osamdesetima a dokrajčeni u devedesetima,kome to nije jasno,nikad ni nebude…
Koja “suverenost” na planeti zemlji?O čemu pričate?Pa SAD,RUSIJA I KINA nisu suvereni jer ovise jedni o drugima koliko se god to nama činilo da nije tako a vi pričate o ostalim zemljama,pih….
Par dodataka. Ovo sa suverenosti je točno “suverun je onaj koji može da proglasi vanredno stanje”. Hrvatska, ali i bilo koj ex yu republika nema niti s od suvereniteta. Valute su čvrsto vezane za EURO, vojska je pod kontrolom Nato, finansijska i monetarna politika uvjetovana MMF on EDBD i ECB itd. Jedini novac koji cirkulira zemljom je onaj koji “unesu” inostrane bake, naravno uz pristojnu kamatu,. U nedostatku suverena su domaći političari svedeni na ulogu kapos i tu su da sprovode želje Velikog Inkvizitor.
Početak Hrvatske tragedije je trenutak kada je donesena odluka osnivanja HDZ sa Franjom Tudjmanom i emigrantima na čelu, slijedi Drugi čin tragedije bez povratka je izjednačavanje antifašističkih i nacional fašističkih quislinskih učesnika u II Svijestkom ratu, treči čin je odluka o kriminalnoj privatzaciji podbnih a nesposobnih poduzetnika.
Izlaz iz ove tragedije neće proći bez gradjanskog rata nažalost
Rješenje je Bilderberg grupu, Rothschilde, Sorose, Gatesove i sve slične iseliti sa Zemlje. Mjesec, Mars, drugu galaksiju, sasvim svejedno neka odaberu.
Problem je što se oni izmjenjuju i nitko ne vraća kredite a kamate rastu, možda nešto malo i vrate zbog novih i tako u krug. Svima je uzrečica ista, nismo mi oni su prije nas. Ukoliko narod i izabere nekoga osim ovih koji se izmjenjuju i dođe netko koji misli pošteno pa možda i pokradene pare vrati u proračun taj je automatski neprijatelj države i svi živi mu podmeću i sabotiraju jer su svi krali i nitko ne želi u zatvor a naročito vratiti pokradeno i to još s kamatama. Kada se sve to zbroji, koliko je Hrvatska u dugu i koliko ima “uspješnih poduzetnika” i 200 pravih obitelji to je to, njen dug nestaje.